Nel Pavletic/PIXSELL
Nel Pavletic/PIXSELL

INTERVJU – Ivan Mance: “Rijeka je za mene hrvatski Atletico, a sav pritisak u derbiju je na Hajduku. HNL? Prestanimo ga gaziti!

Vrijeme Čitanja: 14min | sub. 28.09.24. | 10:00

Nekadašnji vratar i sportski direktor Rijeke, koji sada već neko vrijeme radi fenomenalan posao u Turskoj, za Germanijak je najavio Jadranski derbi, ali je isto tako evocirao sjećanja na neke od svojih najdražih pobjeda protiv Splićana. Zanimljivo, kad je on bio na golu Rijeke, protiv Hajduka je u tri utakmice upisao tri pobjede

Prošlo je 10 godina otkako je Ivan Mance (41) odlučio reći ‘zbogom’ vratarskoj karijeri i svoje talente s nogometnih travnjaka preselit u urede Kantride. Svoju posljednju utakmicu odigrao je protiv Zmaja iz Blata, kad je na pogon osmerostrukog strijelca Andreja Kramarića Rijeka s nevjerojatnih 11-0 svladala goste s Korčule u drugom kolu Hrvatskog nogometnog kupa. Te sezone je jedinica Rijeke postao Ivan Vargić, svoju priliku čekali su još Andrej Prskalo i Simon Sluga, a iako je taman zagazio u najbolje vratarske godine, stasiti Riječanin vjerovao je kako se u nekoj drugoj ulozi njegove kvalitete mogu još više monetizirati.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Kao igrač prošao je Stuttgart, kao sportski direktor povijesni naslov prvaka. Otišao je nakon devet godina, oproštajni intervju prekinule su suze koje tada nije mogao kontrolirati, a svi, ali baš svi navijači Rijeke, na društvenim mrežama današnjem sportskom direktoru Göztepea poručili su – ovo je samo doviđenja, a ne zbogom.

Prvo se skrasio u Pafosu, na Cipru, da bi prije nešto više od dvije godine prihvatio poziv svjetski poznate grupacije Sports Republic koja ga je stavila na čelo jednog ambicioznog projekta zvanog Göztepe. Nakon dvije sezone u drugom rangu tamošnjeg nogometa, Göztepe je danas član Süper Lige. I ide im sjajno! Nakon pet kola imaju dvije pobjede i tri remija, a takvom početku nisu se nadali ni najveći optimisti. Ali, Ivan Mance nije jedan od njih. Predsjednik Rasmus Ankersen u njega ima maksimalno povjerenje, baš kao i on u trenera Stanimira Stoilova koji sjajno vodi momčad. Konekcija tri ključne figure kluba pretočila se na igru momčadi, a ona sada juri brzinom kakvom već dugo nisu jurili. 

U opširnom razgovoru za Germanijak pretresli smo brojne zanimljive teme, s tim da smo se u početku fokusirali na trenutnu situaciju u Göztepeu i sjajne rezultate njegove momčadi na otvaranju sezone.

“Dobro smo ušli u sezonu, ali kada bih povukao paralelu s tenisom, ja na to gledam da smo meč otvorili s dva osvojena gema. Hoću reći, još se puno treba igrati do kraja i još je puno posla pred nama, stoga ne treba prerano vaditi nikakve velike zaključke. Naravno da nam je drago da smo startali ovako dobro, stadion nam je praktički rasprodan, a kakva je atmosfera u gradu najbolje govori da smo po broju prodanih pretplata prvi iza Galatasaraya, Fenerbahçea i Besiktasa. No, nitko od nas u klubu nije poletio, stojimo čvrsto na zemlji i na kraju kad se podvuče crta ćemo vidjeti kakav smo posao napravili.”

Galatasaray, Fenerbahçe i Trabzonspor su zasad jedine momčadi kod kojih stoji nula u rubrici porazi. I Göztepe!

“Drago nam je da je tako, ali kažem, idemo polako, utakmicu po utakmicu. Nema euforije ni depresije. Malim koracima se daleko stigne.”

Göztepe je prošle sezone izborio promociju u Süper Lig nakon izvrsno odrađene sezone. Prvo mjesto osvojio je medijski favorizirani Eyüpspor kojeg vodi Arda Turan i čije boje brani Prince Ampem, dok je Göztepe bio odmah iza. Je li to bio plan, odnosno jesu li ciljevi bili da se izbori plasman u elitni razred ili je sve ovo došlo pomalo nenadano?

“To je bio cilj. U prvoj sezoni kada sam došao u Göztepe, plan je bio da se stabiliziramo i posložimo svoje redove. Nakon toga, u drugoj sezoni, cilj je bio da napadnemo prvo mjesto i pokušamo izboriti promociju, što smo u konačnici i uspjeli. Ove sezone cilj nam je da Göztepe postane stabilan prvoligaš, da pokažemo svima kako smo ovdje s razlogom i vjerujem da smo na dobrom putu da u tome uspijemo. Povijesno gledano Göztepe je u Turskoj peti ili šesti klub, stoga znamo da su očekivanja navijača velika, ali nama je najvažnije da postepeno ostvarujemo svoje ciljeve, da klub raste i da iz godine u godinu budemo sve konkurentniji i sve važniji sudionik jedne ovako dobre lige kao što je Süper Lig.”

Otkupivši 70 posto vlasničkog udjela, grupacija Sports Republic u Göztepe je ušla 2022. godine. Preostalih 30 posto i dalje je u vlasništvu Mehmeta Sepila, turskog milijardera koji je s novim vlasnikom Rasmusom Ankersenom u sjajnom odnosu. To nas je malo začudilo, nije baš uobičajeno vidjeti takve stvari u svijetu nogometa...

“Prije svega, riječ je o jednom sjajnom čovjeku koji obožava Göztepe. Pored svih poslovnih uspjeha, njemu je klub doručak, ručak i večera. Osobno imamo sjajan odnos i svima nam je drago da je ostao u klubu.”

Prilikom slavlja promocije Göztepea u Süper Lig, gospodin Sepil postao je svojevrsni viralni hit, zbog čega nam je na neki način i zapeo za oko...

“Da, slavlje je potrajalo nekoliko dana, za mene su to bile neviđene scene. Nadam se da ćemo uskoro opet imati razloga za takva slavlja.”

Izuzev Liga petice, Süper Lig je već godinama jedan od najboljih europskih liga. Priča ljetnog prijelaznog roka svakako je dolazak Victora Osimhena u Galatasaray, ali isto tako je odjeknuo i posao kojeg je završio naš sugovornik kad je iz Chelseaja doveo Datra Fofanu. Kako je došlo do tog transfera, nije baš uobičajeno da igrač Chelseaja pređe u momčad koja se tek vratila u Süper Lig?

“Ha, ne znam odakle bih krenuo. Predsjednik Rasmus i ja smo u nogometu već jako dugo godina, neke kontakte smo stvorili, a mislim da je mnogima zapelo za oko da projekti na kojima radimo su zdravi. I da imaju čvrste temelje. Nama je prvi cilj bio složiti najmlađu momčad u ligi i u tome smo uspjeli, a kad je dan ranije Fofani propao transfer u AEK, posljednjeg dana prijelaznog roka smo se javili njegovom agentu i klubu pa onda brzo sklopili dogovor. Budući da nije prošao pripreme, treba mu još malo vremena da dođe na optimalnu razinu fizičke spreme, a onda vjerujem da će pokazati sve svoje kvalitete i da će biti jedna snažna adicija za našu momčad.”

Göztepe trenutno nema hrvatskih nogometaša, ali nije baš da se ne može u klupskim prostorijama čuti hrvatski jezik. Naime, osim sportskog direktora Ivana Mancea, u klubu su još Fausto Budicin koji radi kao pomoćnik trenera prve momčadi Stanimira Stoilova te Vanja Iveša koji je trener vratara. I jako veliko ime u Turskoj!

“Fausto je moj dugogodišnji prijatelj i bivši suigrač, iznimno obrazovan i kvalitetan čovjek koji ima uspješnu karijeru pred sobom, dok je Vanja u Turskoj veliko ime. On je ovdje proveo svoje najbolje vratarske godine, ljudi ga znaju, priča savršeno jezik, a kakav posao radi najbolje se vidi po tome da je prošle sezone naš vratar oborio sve rekorde po broju čistih mreža. U njih imam veliko povjerenje, stvarno su se brzo uklopili i vjerujem da će nastaviti raditi sjajan posao kao i dosad.”

Fausto, Vanja, Ivan... Poveznica je Rijeka, a Rijeku ove nedjelje očekuje Jadranski derbi.

“Kako se ono kaže – derbiji se ne igraju, derbiji se pobjeđuju. Mislim da s tim stavom treba teći priprema momčadi za utakmicu koja dolazi. Ne treba očekivati neku nogometu rapsodiju, treba biti mudar, obuzdati emocije i onda hladne glave napraviti sve da se dođe do pobjede.”

Kao netko tko je u NK Rijeci, što kao igrač, a što kao sportski direktor, proveo više od desetljeća, utakmica protiv Hajduka odradio je toliko da ih praktički nemoguće sve nabrojati. No, nas je zanimalo koje su utakmice našem sugovorniku ostale posebno u pamćenju...

“Što se tiče igračke karijere, svakako se najradije sjetim one kada je Anas u 90+3. minuti proigrao Ahamada, a on onako sjajno poentirao između dva stopera. Ta pobjeda je svakako ostala broj jedan. Iz direktorske karijere? Uff, moram malo razmisliti. Bilo ih je puno...”

I stvarno je. Primjera radi, samo u eri Matjaža Keka, Rijeka je protiv Hajduka upisala 13 pobjeda, osam remija i svega jedan poraz. U prvom Kekovom Jadranskom derbiju (2-1 pobjeda na Poljudu) Ivan Mance bio je na golu Rijeke, dok je u posljednjem (1-1 na Rujevici) naš sugovornik već neko vrijeme bio sportski direktor momčadi s Kvarnera. Što se tiče igračke karijere, u dresu Rijeke Ivan Mance imao je savršen omjer protiv Splićana – tri utakmice i tri pobjede. Jedna (prva) je bila ranije spomenuta ‘Anas za Ahmada’, posljednja tih 2-1 na Poljudu kad je briljirao Goran Mujanović s pogotkom i asistencijom, dok je drugi Jadranski derbi našeg sugovornika na golu Rijeke obilježio Ramon Fernandez koji je s bijele točke dvaput poentirao za konačnih 2-0 na Kantridi. U tom ogledu su za Rijeku, između ostalih, igrali Fausto Budicin, Igor Čagalj i Davor Landeka, a potonji dvojac odnedavno je član stručnog stožera Radomira Đalovića kojem će nadolazeći Jadranski derbi biti prvi u ulozi glavnog trenera.

“Teško mi je izdvojiti jednu konkretnu pobjedu protiv Hajduka iz direktorske karijere, ali bilo je nekoliko utakmica u kojima smo im zabili tri – četiri pogotka pa neka bude jedna od tih utakmica. Drage su mi pobjede na Poljudu, uvijek je jedan poseban gušt pobijediti rivala na njihovom terenu.”

Spomenuli smo već da je za vrijeme svoje vratarske karijere kao golman Rijeke Ivan protiv Hajduka ostvario tri pobjede u tri utakmice, možda bi bilo dobro da prije samog ogleda okrene broj Martina Zlomislića i udijeli mu koji savjet...

“Ha, ha, ma samo mu još ja trebam. Martin je svakako jedan kvalitetan vratar, stabilan je, miran, nije slučajno jedinica Rijeke. Ja mu želim da još jednom dobrom izvedbom ove sezone pomogne Rijeci u utakmici koja dolazi.”

Nismo se htjeli osvrtati prema prošloj sezoni, iako znamo da našeg sugovornika itekako boli njen ishod. Jednom prilikom rekao nam je kako je on ‘bolestan za Rijekom’ te da to ne skriva, a kad smo ga pitali gleda li sve utakmice kluba čije će boje uvijek teći njegovim venama, odgovor je, pretpostavili ste, bio potvrdan.

Na klupi Rijeke danas sjedi Radomir Đalović, njegovi pomoćnici su Davor Landeka i Igor Čagalj, trener vratara je Ivan Vargić, dok o juniorskoj momčadi brinu Vjeko Miletić te njegov pomoćnik Ivan Močinić. Rijeka na Rijekin pogon. Izuzev Ivana Močinića, nitko od navedenih nije rođeni Riječanin (Vjeko Miletić rođen je u Zadru, u Rijeku je došao kao osnovnoškolac), ali jasno je da je svima njima u srcu ‘plavo-bijela boja’. Dok smo sve to nabrojali, nekako nismo mogli ne primijetiti kako bi se društvo iz Izmira jako dobro uklopilo u tu priču...

“Dečki i bez nas itekako dobro znaju što rade (smijeh). Većina spomenutih su moji bivši suigrači, moji prijatelji. Ono što je najvažnije – i to sam potpuno siguran kad kažem – je da su svi oni ispravni ljudi. I da svi žive za taj naš klub. Đale ima tu jednu posebnu strast prema nogometu, navijačima to nije teško zamijetiti, zbog čega je bio njihov miljenik u svakom klubu u kojem je igrao. Njima je drago da mi dobro guramo, baš kao što je nama drago da oni dobro guraju. Bit će uspona i padova, to je normalno, ali mislim da svi oni koji vole Rijeku moraju biti spremni stati iza tih dečkiju kada bude teško jer oni to zaslužuju. Evo, Rijeka je sada povezala tri pobjede, a nadam se da ćemo u ponedjeljak svi pričati i o četvrtoj.”

Prije početka sezone, mnogi su Rijeku unaprijed otpisali. Po tko zna koji put čuli smo kako se Rijeka ‘raspada’, kad ono, nakon sedam odigranih kola, Rijeka je prva.

“Standardna priča, naslušao sam se toga. Otprilike 12 godina se već raspadamo...”

Naš sugovornik malo je zastao, a onda ispalio:

“Ma nogomet je čudo! Da je netko u Hrvatskoj zaspao prije 20 dana, zaspao bi s idejom kako se Rijeka po jubilarni 100. put raspada, da je Dinamo jedini svjetionik hrvatskog nogometa i da je Hajduk najgori klub svih vremena. Karikiram, jasno, da ne bi bilo zabune. A sada, 20 dana kasnije, u Dinamu je kaotična situacija, Rijeka je prva i ponovno radi sjajan posao s prodajama igrača za 10 milijuna eura i zadržavanjem momčadi jednake razine kvalitete, dok je Hajduk već ‘osvojio’ trofej koji se dodjeljuje u svibnju sljedeće godine. I zato kažem da je nogomet čudo! Kad te ne ide, ne smije se glava zabiti u pod, dok s druge strane, kada te ide dobro, tada je potrebno biti mudar pa rješavati probleme koji postoje. I to vrijedi za sve klubove. Rijeka nije grad sklon nekakvoj euforiji, a mislim da je ne smije biti ni ako ovaj Jadranski derbi završi na onaj način kako ja osobno, baš kao i svi Riječani, to priželjkuju. Zapravo, rekao bih da je to možda i najveća snaga Rijeke svih ovih godina. Nema euforije i nema depresije. Rijeka zna što može, što mora i što želi. U nogometu postoje određeni ciklusi, određeni periodi kroz koje svaki klub prolazi. Nit’ je Dinamo danas u tako kaotičnom stanju kao što se piše, nit’ je bio tako savršen prije 20 dana. A isto vrijedi i za ostale klubove. Eto, iz neke moje perspektive, to je nogomet.”

Rekli bismo – klasična HNL priča...

“Kad smo kod HNL-a, reći ću još nešto. Stalno slušam kako se HNL gazi, kako ga se degradira i baca u blato... Meni, koji je 1500 kilometara udaljen u ovom trenutku, to strahovito ide na živce! Kao da nitko ne razumije stvarnost! Od čelnih ljudi klubova, novinara, ljudi iz Saveza... Strašno me to ljuti, jer stvarnost je surova! U većini liga oko nas, a tu mislim na kvalitetne lige, plan je svake godine dodati tri igrača da bi ti momčad bila još bolja. A u Hrvatskoj je situacija dijametralno suprotna. U Hrvatskoj ti svake godine ili u svakom prijelaznom roku dva najbolja igrača moraju otići, a onda ni za što ili puno manje dovedeš igrače koje ispočetka izgrađuješ. Hrvatski treneri i sportski direktori su u iznimno nezahvalnoj situaciji jer im se stalno nešto oduzima, a njihov posao je da momčad svake godine učine još boljom. Kako!?”

Nismo stigli ni postaviti potpitanje, ali odmah smo dobili odgovor na ono što nas je zanimalo...

“Za one koji se pitaju zašto je to tako, odgovor je jednostavan. Nemamo TV prva kakva moramo imati, nemamo prave sponzore, nemamo stadione koji privlače još više gledatelja i proizvod čine atraktivnijim... Mi nemamo ništa što u nogometu nosi novac. I sve to generira dodatan problem, a taj je da se u omladinske škole ne ulaže ništa, treneri su katastrofalno plaćeni, a to onda dovodi to toga da se oni bave izgradnjom sebe kako bi došli do novca s kojim će prehraniti svoje obitelji, a ne izgradnjom igrača. I ja ih razumijem u potpunosti. Sve što sam naveo je jedan začarani krug o kojem jako malo ljudi priča, a zapravo je najveći problem našeg nogometa.

Dakle, oni koji kritiziraju HNL zapravo nisu svjesni prave situacije...

“Upravo tako. Mislim da HNL ne smijemo toliko kritizirati, već da jednostavno neko rješenje svi zajedno moramo pronaći. Sada će netko reći što on tamo iz Turske priča, ali mene to jako smeta, mene to jako boli, to su moji klubovi, moja liga, moja zemlja. Dok se nešto ne promijeni, najbolji igrači će odlaziti, to je realnost. OK, neki bi svakako htjeli otići kako bi se okušali u drugoj kulturi, u drugom okruženju, ali to je sve u redu sve dok njihov odlazak neće biti uvjetovan financijama odnosno dok budu mogli i kod nas zaraditi novac s kojim će situirati sebe i svoje obitelji.”

Nastavila se priča o toj temi koja je istovremena u nama probudila nekoliko emocija. Od tuge i bijesa pa sve do neke utopističke vjere u bolje sutra. Nade. Nade da će netko shvatiti kakav proizvod Hrvatska ima, koliko je samo to naše tlo plodno, koliko je samo prepuno potencijala. Neki drugi, a najbolji primjeri su nam neki od prvih susjeda, odavno su izgradili sve što su mogli jer se nadaju da će jednog dana i njihovo tlo postati plodno kao naše. Oni su zbog jednog Porschea bili spremni izgraditi ceste po cijeloj zemlji, dok mi, koji imamo Porschea, Ferrarija, Bentleyja i Rolls Roycea vozimo po makadamu. I usputno se čudimo zašto našu utrku nitko ne dolazi gledati, a one u susjedstvu uživaju blještavila reflektora...

Jadranski derbi na rasporedu je u nedjelju s početkom u 20 sati, a kako je utakmica Göztepea dan ranije, zanimalo nas je tko će biti ‘domaćin’ za zajedničko gledanje u Izmiru – Fausto, Vanja ili Ivan?

“Ha, ha, nismo još ništa dogovorili, ali mislim da ćemo se okupiti kod mene u uredu. To nam je nekako najjednostavnije.”

Iako ovaj ogled neće ništa odlučiti, ne možemo reći da je ovo jedna obična utakmica koja se igra za tri boda i kraj priče.

“Ma naravno da nije. Derbiji su drugačije utakmice i to je tako u Hrvatskoj, Turskoj i svakoj drugoj zemlji. Neće odlučiti prvaka, naravno, ali će biti veliki poticaj za onu momčad koja će doći do pobjede. Ja se nadam da će to biti Rijeka.”

Hajduk?

“Ozbiljna momčad. Stabilizirali su se, prebrodili krizu, a to nije lako napraviti. Imaju budžet koji je četiri puta veći od Rijekinog, a ne da nisu prodali nijednog nositelja, već su svojoj momčad poboljšali s istinskom legendom hrvatskog nogometa – Ivanom Rakitićem. Imaju i Marka Livaju koji je igrač razlike u HNL-u, imaju nekoliko zanimljivih mladih igrača i mislim da je u ovoj utakmici sav pritisak na njihovim leđima. Oni jednostavno moraju pobjeđivati u svakoj utakmici, takvo je njihovo okruženje.”

Rijeka?

“Mislim da imaju mir uoči ove utakmice, ali isto tako i gard koji se godinama gradio. Ja Rijeku volim zamišljati kao hrvatski Atletico Madrid. Veliki su, ali svejedno moraju vrebati i čekati te lošije dane i sezone ostalih velikana pa onda pokušati uzeti ako joj se nešto ponudi. Da skratim priču, Rijeka je dobra, Rijeka je zdrava i to je nešto što je Rijekina velika snaga.”

Ako ćemo se složiti da je Rijeka hrvatski Atletico Madrid, mogu li se navijači Rijeke ponadati da bi Radomir Đalović mogao postati njihov El Cholo Simeone?

“Ja mu želim to od srca. Ima energiju kao El Cholo, možda čak i malo liče (smijeh).”

Nogometni djelatnici oduvijek su bili loši prognozeri, ali morali smo svejedno pitati kakvu utakmicu naš sugovornik predviđa....

“Želja je jasna, naravno da želim da pobijedimo, a što se tiče neke prognoze rezultata, to bih stvarno preskočio jer zaista nisam od toga. Ali evo, volio bih da ove nedjelje svi zajedno uživamo u jednoj utakmici koja ići na čast hrvatskom nogometu, u kojoj će tribine biti 12. igrač Rijeka, ali uz respekt prema našim protivnicima. U derbiju uvijek igraju sva tri znaka, a ono što ja priželjkujem je vjerujem svima jasno. Nažalost, ne mogu doći na utakmicu, a najviše od svega bih volio da mogu sina uzeti za ruku pa da onda nas dvoje odemo pogledati derbi. Ali, dobro je, ide u dobrom smjeru, voli Rijeku, Göztepe i Inter, tako da se ne mogu žaliti.”



Tagovi

Ivan ManceHNK RijekaRijekaintervjuJadranski derbiHajdukGoztepeturska nogometna ligaSuper Lig

Ostale Vijesti