HNL je jedna velika iluzija koja skriva nemoć iza rezultata reprezentacije, Dinama i ponekad Rijeke

Sve češće nam se čini kako je hrvatski nogomet poput slike Doriana Graya! I dok sve stari i odumire, mi se pravimo kao da je sve u najboljem redu. Portret HR nogometa stari umjesto nas kojima je baš svejedno što nam sve češće mjeru uzimaju nogometni analfabeti i liliputanci. Jer, doći će brzo “repka”, pa ćemo se svi skupa malo veseliti i pjevati, odigrati dobru utakmicu ili turnir pa zaboraviti da kuća gori! Dok jednom reprezentacija prestane dolaziti na način na koji su nas Dalić i Modrić navikli. A od kuće neće ostati ništa...

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Da je HNL u slobodnom padu, to i nije novost. Da smo zaboravili padobran i da uskoro slijedi konačan pad, to kao da se više nikoga ne tiče. I onih koji bi trebali voditi brigu o tome, nas kao nekog korektiva i navijače zbog kojih nogomet i postoji... Jer, ono što se dogodilo u četvrtak jak je argument a sve više i potvrda ono o čemu se često raspravlja u nogometnim kuloarima; HNL svake godine sve više slabi i ako se ne povuku konkretni potezi - ispadanja od klubova iz Slovačke, Gruzije, Kazahstana, Azerbejdžana, Moldavije i Norveške postat će pravilo a ne iznimka.

Svi skupa smo dugo živjeli u kolektivnom sljepilu. U nekoj vrsti opsjene i iluzije koju nam je stvarao rezultat reprezentacije i Dinama. Nekad bi se zalomila europska skupina Rijeke, dok Osijeka i Hajduka već dugo nema na europskoj mapi. Živjeli smo u nekoj paralelnoj stvarnosti na koju su nas navikli Vatreni. Da je, eto, sasvim normalno i prirodno za zemlju od 3,8 milijuna stanovnika biti drugi i treći na Svijetu i igrati finale Lige nacija. I da je normalno da Dinamo uđe u Ligu prvaka, Rijeka u onu Europsku a samo nesreća i splet okolnosti krivi su što Osijek i Hajduk ne mogu dohvatiti onu Konferencijsku. Karma.

Treba li im za ovo Gattuso? Hajduk se već vidio u Armeniji, a umjesto toga čeka Varaždin

Rijeka ispala iz Europske lige, Elfsbog zasluženo slavio, preko Olimpije tražit će put do grupne faze Konferencijske lige

Kako siješ tako ćeš i žeti

A to je sve samo ne normalno i uobičajeno. Nije realno.

Rezultati reprezentacije, Dinama te ponekad Rijeke su slučajnost. Plod talentirane generacije, spleta okolnosti pa i faktora sreće. Rezultati su to koji su nam dali priliku da se trgnemo, da izvučemo neku korist i udarimo temelje. A mi smo, eto, sve to propustili napraviti i živimo u nekoj vrsti iluzije.

Upravo onakvoj iluziji kao što je novi stadion. Nije normalno da viceprvak svijeta nema svoj stadion. Nije normalno da ga je Srbija počela graditi. Da se u Skopju već igralo europsko finale. Hrvatska još uvijek čeka gradnju kampa reprezentacije, onaj u Staroj Pazovi će morati u rekonstrukciju koliko je već star... Novi Maksimir zapravo je Potemkinovo selo o kojem svako malo neko lupi besjedu, pokupi par jeftinih poena i odmagli dalje sa svojim obećanjima. A on ostaje takav kakav već jest.

Infrastruktura je temelj svega a ona je, dakle, iluzija. Ono što je opsjena je da nam je klupski nogomet dobar kao što je fikcija je da smo i dalje vodeća manufaktura nogometnih talenata. Uveliko su nas premašili. Uzeli su “know how” i napravili posao u svojim dvorištima. Recimo, jedna Gorica živi isključivo od prodaje. Jer nema se novaca od marketinga. Malo smo tržište. Nema niti od ulaznica jer, primjerice, godišnje ulaznice kupe navijači Dinama i Hajduka kako bi dva puta gledali svoje klubove u Turopolju. A ta ista Gorica je zadnjeg igrača za milijunsku odštetu prodala prije dvije godine kada su spretno ugradili klauzulu o otkupu Kotarskog iz Ajaxa za milijun eura pa ga prodali za dva u PAOK... I žive od danas do sutra. Krpaju rupe i sanjaju nekog novog Atiemwena i Lovrića...

“Netko mora demistificirati tu zabludu da smo mi tržište talenata i da Europa jedva čeka da se dođe u HNL i uzme talente ispod cijene. Dogode se ponekada neki igrač ali idemo baratati činjenicama i brojkama. Osim Egona Elezija i Nediljka Labrovića, iz HNL-a se nitko nije prodao u neku od Liga petica već tri prijelazna roka. To je fakt. S tim da Elezi nema još nastup za Bochum”, otkriva nam Matej Škegro koji je ovo ljeto, što sam što sa svojim partnerima odveo iz HNL-a osam igrača.

“Od Belgije do Irana, ali nažalost nikoga u 'petice'. Zašto? Zato što je takvo tržište. I zato što očito imamo iskrivljene pojmove. Luka Ivanušec, Josip Šutalo i Dominik Livaković su se prodavali iz HNL-a kao standardni reprezentativci a niti jedan od te trojice nije otišao u Lige petice. Dvojica su u Nizozemskoj, jedan u Turskoj. I to nešto valjda govori”, objašnjava nam Škegro koji se osvrnuo na crni četvrtak i ispadanje tri naša kluba iz kvalifikacija i prije dolaska u play off.

“Ajde, Rijeka ima priliku i nadam se da će uspjeti preko Olimpije, kao što je izuzetno važno da Dinamo ostvari plasman u Ligu prvaka. Ne govorim iz navijačkog kuta nego čisto poslovno. U ovom trenutku bi svi trebali navijati da Dinamo prođe taj Qarabag jer će svi imati koristi od toga. Od one financijske pa do rasta brenda i ugleda HNL-a. Nije isto imati klub u Ligi prvaka ili u Europskoj. Smatram da su rezultati u Europi posljedica svega što se godinama događa u domaćem nogometu a to je da imamo previše loših stranaca koji nisu dovoljno kvalitetni da prođu na bogatijim tržištima pa dođu u HNL. Time zatvaraju vrata za domaće igrače koji pak imaju problem da im se premalo vjeruje. Vani je normalno da stranac čini prevagu i mora biti bolji od domaćeg igrača da bi igrao, ovdje je sve suprotno”, tvrdi naš sugovornik koji se rado poslužuje primjerima.

Najsvježiji je onaj s Marcom Pašalićem u glavnoj ulozi a kojeg je Škegro svojevremeno nudio Dinamu i Hajduku.

“Sa svojim partnerima smo ga na koncu transferirali u Rijeku gdje je postao reprezentativac za kojeg Rijeka dobiva milijunske ponude. Tadašnja struka u Dinamu odbila ga je zbog Kaneka, dok su ga na Poljudu odbili zbog Dajakua. A danas nema niti jednog niti drugog u HNL-u. E to su ti stranci o kojima pričamo”.

Škegro će probušiti taj balon iluzije u kojem živimo da smo najbolji izvoznici talenata u Europi. I ponuditi brojke koje su egzaktne.

“Od cijele jedne generacije 2006. godišta a koja ima deset dobrih igrača i potencijala za velike stvari, samo jedan igrač ima pet i više nastupa u HNL-u a to je Anton Matković iz Osijeka. Gdje je Duje Reić recimo? Slično je s generacijama 2005. i 2004. One u inozemstvu već treću godinu igraju i skupljaju iskustvo, a mi pričamo kako su naši igrači od 2002. godišta - “mladi”. Za HNL je mlado 2007., a ne pet ili šest godina stariji. A da ne pričamo o uvjetima, infrastrukturi i plaćama djelatnika koji bi trebali proizvoditi. Nismo niti blizu europskom standardu”, naglašava Škegro i zaključuje:

“Krajnje je vrijeme da se trgnemo i shvatimo realnost u kojoj živimo. Reprezentacija ima fantastične rezultate ali moramo znati da su oni iznad realnih okvira. Da to što su radili je nevjerojatno i da je teško očekivati da će se to nastaviti i postati neko pravilo. Nismo izvukli maksimum na ime tih rezultata. Nemamo nacionalan stadion, tek sada gradimo kamp... Perspektiva je sve samo ne dobra”, zaključio je Škegro. Na znanje i ravnanje onima koji imaju moć promjeniti neke stvari. No, prije toga moraju izaći iz zone komfora, zasukati rukave i krenuti u posao. A to je već malo teže...