Škola Katalonca koja je ove sezone iznad njega

Nema dvojbe kako je Katalonac apsolutni nogometni genij i jedan od najboljih nogometnih stratega svih vremena. Svatko tko tvrdi da nije tako, nije iskren prema sebi i okolini. Njegova je vitrina puna trofeja, a jedini je trener u povijesi engleskog nogometa koji je osvojio četiri titule zaredom. Na tom je putu imao i pomoć nekoliko pomoćnih trenera, među kojima se ističu dva imena – Enzo Maresca i Mikel Arteta.

Arteta je tek mjesec dana ranije objesio kopačke o klin prije no što je zazvonio njegov mobitel, a s druge strane je bio Guardiola. Španjolac je bio svjestan njegovog nogometnog znanja, pozvao ga je da mu bude pomoćnik i programirao ga kao svog nasljednika. No, pojavio se njegov bivši klub, Arsenal, koji mu je ponudio funkciju šefa stožera u smiraj 2019. godine.

Svega nekoliko mjeseci kasnije, Arteta je uspio ugristi ruku koja ga je nekada hranila i izbacio je Građane iz FA Cupa u proljeće 2020. godine. Nije dvojbeno kako je i Arteta imao dosta problema, kako s ozljedama, tako i s ugradnjom pobjedničkog mentaliteta. Jedini veći trofej do sada je upravo FA Cup iz te sezone, ali često je u ključnim trenucima sezone ostajao bez igrača.

Čini se kako je ove sezone sve sjelo na svoje mjesto. Arsenal je moćan, dominantan i, u ovom trenutku, najbolja momčad u Europi. Drže čelnu poziciju i u domaćem prvenstvu i u Ligi prvaka, a među najboljima Starog kontinenta, tek su jednom morali po loptu u vlastitu mrežu u pet utakmica. U domaćem su prvenstvu potpisali kapitulaciju jedino protiv Liverpoola, koji je više slavio zbog majstorije Szoboszlaija, nego zbog bolje prikazane igre.

Redsi su, u međuvremenu, pali do te razine da razmišljaju o promjeni trenera koji im je donio naslov, a prva pratnja Topnicima je gradski rival Chelsea, kojeg također vodi nekadašnja desna ruka Guardiole, Enzo Maresca.

Talijan je imao neobičan trenerski put. Bio je pomoćnik Vincenza Montelle i Manuela Pellegrinija prije no što je preuzeo U23 momčad Manchester Cityja. Kratko se okušao u Parmi, a nakon posrnulog europskog velikana, postao je pomoćnik Pepa Guardiole, s kojim je osvojio sve što se osvojiti može. Po završetku sezone 22./23., u kojoj su Građani uzeli sve, Maresca je ponovno odlučio zaploviti sam trenerskim vodama.

Preuzeo je Leicester City, s kojim se ekspresno vratio u Premier ligu, a sebi je osigurao posao u Chelseaju, koji je s trenerima dosta lutao, ali je Talijanu obećao mir, a on je donio novi europski trofej na Stamford Bridge. Konferencijska liga završila je u Londonu, a Maresca je čvrstom rukom držao momčad i osigurao Ligu prvaka. Sve je okrunio i titulom Svjetskog klupskog prvaka.

Obje su momčadi bolje plasirane u Ligi prvaka, a Man City je u prvenstvu između ove dvije momčadi na drugom mjestu, s utakmicom više od današnjih protivnika. Guardiolina škola u potpunosti je preuzela engleski nogomet i njime suvereno vladaju. Tu valja istaknuti i Vincenta Kompanyja, koji je bio Guardiolin kapetan na početku ere na Etihadu.

Vratimo se na početnu tezu o davanju znanja. Guardiola je po tom pitanju jedan od najboljih, jer je odgojio neke od trenutačno najboljih trenera na svijetu. No, to nije ni blizu kraju. Teško je znati tko će se odlučiti jednog dana na taj posao, ali pod njim su igrali Gündogan, Bernardo Silva, David Silva te cijela plejada talentiranih i inteligentnih nogometaša, koji razumiju igru i koji bi mogli dodatno obogatiti ostavštinu Katalonca nogometu, koju će se poštovati tek onda kada on napusti posao uz aut-liniju.