Luka stanzl/PIXSELL
Luka stanzl/PIXSELL

Durdova možda zaista čeka briljantna karijera, ali Vušković je najbolji primjer što histerija može 'skuhati'

Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 08.10.24. | 16:00

Iako je to prilično nepopularno mišljenje, Ivica Olić i Niko Kranjčar nisu ništa krivo napravili nepozivanjem mladića kojeg neki - potpuno bespotrebno - uspoređuju s Yamalom...

Pomalo je fascinantno kako funkcioniraju umovi onih koji selektivno zagovaraju uvijek jednu te istu stranu te nisu spremni ni u kojem slučaju sjesti i razmisliti da možda u nogometnom svijetu postoje oni koji su – zamislite samo – od njih malo pametniji. Posljednjih nekoliko dana tako je nastala mini histerija oko nepozivanja Brune Durdova u U21 reprezentaciju, a u apsolutno svakom razgovoru na tu temu oni koji smatraju da je Olić pogriješio papagajski ponavljaju „ako može Yamal u Španjolsku sa 16, zašto ne može Bruno Durdov u Hrvatsku“?

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Prije svega, da se odmah jasno i glasno istakne za one koji površno čitaju ili jedim okom gledaju sve ono što se ne podudara s njihovim unaprijed određenim mišljenjem, valja reći kako Bruno Durdov u ovom trenutku zaista izgleda kao nebrušeni dijamant hrvatskog nogometa. Okomit je, pozitivno prgav, ima udarčinu i ogroman prostor za napredak. Ukratko, ima 'ono nešto', s tim da to 'nešto' često biva puno veći teret za mladog igrača nego kad, izuzev želje i gladi za uspjehom, taj neki mladić nema to 'nešto' što izdvaja od ostatka krda. Što se točno povlači po mislima Brune Durdova kad je zatvoren unutar četiri zida svoje sobe je nemoguće reći, ali nema nikakve sumnje da je i on sam pročitao ranije spomenute paralele o njemu i Yamalu. Koje su potpuno pogrešne. I koje mu sigurno stvaraju pritisak. Pritisak koji mu nije potreban i koji se posljednjih dana bespotrebno povećava od strane onih koji su 'na njegovoj strani'.

To što Yamal igra za Španjolsku, što je po mnogima bio ponajbolji igrač nedavno odigranog Eura u Njemačkoj i što je igrač koji radi razliku na terenu kad je okružen najboljim igračima svijeta nema apsolutno poveznice s Durdovom. Pa nije Yamal igrao za La Roju jer ima 16 godina, Yamal je igrao jer je najbolji igrač na svijetu na svojoj poziciji. I član njihovih udarnih 11 bio bi pisalo na njegovoj osobnoj iskaznici 2007. ili pak 1987. kao godina rođenja. Igrao je jer je dobar, a to što je k tome i mlad je samo dodana vrijednost. Zapravo, njihove jedine dvije poveznica su što igraju na istim pozicijama i što je pred njima blistava budućnost. Okruženje, liga, uvjeti treniranja te kompletan mindset kluba i reprezentacije kod Yamala ne mogu ući u istu rečenicu s onime što Durdov poznaje. Sama činjenica da je već sada, sa samo 16 godina, postao prvotimac Hajduka prilično jasno govori da je poseban. Da nije, ne bi ga bilo. Naročito ne u očima jednog Rina Gattusa kojem je, prilično smo sigurni, potpuno svejedno zove li se neki talentirani mladić Bruno Durov ili nekako drugačije. Dakle, kod njega će igrati onaj koji je dobar. I koji može napredovati. Durdov je taj. Ali, to što je dobar i to što može biti 'taj' ne znači da mu se na leđa treba staviti sav teret ovog svijeta.

Uostalom, zar se već zaboravilo ono što se dogodilo prije samo godinu i pol dana?

Luka Vušković je, baš poput Durdova, također onomad označen kao 'taj'. Imao je 15 i pol godina kad je počeo čitati tekstove kako će jednog dana biti najveći izlazni transfer u povijesti kluba, kako ima mogućnost biti bolji od Štimca, Bilića i Tudora, kako zbir njegovih kvaliteta nadmašuje sve hrvatske braniče ikada u tim godinama. Pisalo se da Gvardiol nije bio dobar kao Vušković s 15 i pol, o Ćorluki i Lovrenu da ne pričamo, a isto vrijedi i za sve ostale sjajne hrvatske braniče. I, što se dogodilo? Debitirao je protiv Dinama, odmah i pogriješio. Nema veze, događa se. Zatim je zabio u Kupu u Osijeku, što je dodatno potaknulo Internet genijalce bez imena i prezimena da počnu pisati da Hajduk mora inzistirati na 20, 30, ma 100 milijuna eura. Uslijedio je ogled protiv Lokomotive, nova loša utakmica. Dvije copy/paste akcije Lokosa, Vuškovićevo kašnjenje u korekciji i Aliyuova dva pogotka. I onda, razmaku od mjesec dana, od suncem okupanog 'hajpa' nad glavama mnogih nadvio se kišni oblak sumnje.

Kad je, po tko zna koji put, euforija zahvatila navijače Hajduka jer se tog dana javnosti kao novi igrač Bijelih predstavio Ivan Rakitić, tadašnji sportski direktor Bijelih Nikola Kalinić na konferenciji za medije osvrnuo se i na slučaj Vušković.

„Nema mladih i starih, ima ili može ili ne može. Ne gleda se to tako. Tko brani mladom igraču da se nametne, kao što se sada nametnulo par igrača? Mladi igrači ne mogu osvajati naslove. Teško je igrati kao mladi igrač u Hajduku, vraćam se na Luku Vuškovića kojeg smo skoro upropastili. Sad se stvara fama oko Brune Durdova, ali treba oprezno. Daj Bože da se mladi igrači budu razvijali, ali treba pričati na terenu, ne van terena. Nebitno koliko tko ima godina.“

I Kalinić je bio u pravu. Mladim igračima, onima koji su 'preodređeni', ne trebaju medijski natpisi 'Olić je pogriješio' samo zato jer će to narod progutati. Kad je procvao Vušković? Kad je otišao! Ne jer su uvjeti u Radomiaku ili Westerlou bolji, već jer je pritisak manji. Pušta ga se da igra, da sazrijeva, da napreduje. I da griješi. Kod nas tog luksuza nema. Ili si Yamal ili si za Solin. Nešto između toga ne postoji. Nema razmišljanja sada si za prvotimca Hajduka i člana U17 reprezentacije, onda ćeš biti ponajbolji igrač Hajduka pa član U21 reprezentacije, a s vremenom ćeš postati igrač za najbolje Lige petice i član udarnih 11 Vatrenih. Ne, toga nema. Treba sve sada, odmah, kao Yamal. Zato jer mu je 16! Toliko nezrelo razmišljanje i toliko površno/populističko pristupanje temi da je to nevjerojatno.

Nadalje, još jedna stvar. Bruno Durdov nije u U21 reprezentaciji. Da, i? Pa nitko nije rekao da nije taj, da to ne može, da to jednog dana neće. U ovom trenutku izbornik i stožer procijenili su ne da im Durdov nije potreban, već da na tim napadačkim pozicijama imaju toliko igrača da ih je nemoguće sve ukomponirati da igraju. Zar bi bilo OK staviti dokapetana Ljubičića na klupi? Ili možda Ivanovića? Belju više nitko ni ne spominje, a predviđala mu se devetka Vatrenih na SP-u 2026. godine… Frigan trpa u Belgiji, Šotiček je sjajan u Švicarskoj, Crnac je za 11 milijuna prešao u Norwcih… Tko je od navedenih zaslužio da ga se izostavi s popisa? Nitko.

Kad se priča sumira, a sveprisutni populizam ostavi po strani, nepozivanje Brune Durdova nije nikakav šok, nikakva drama, nikakva sabotaža. Uostalom, ako netko zna što mladom igraču treba, a što ne te da se zbog jednog poziva ili ne poziva u U21 reprezentaciju nikome neće biti ništa, onda je to Ivica Olić. I Niko Kranjčar. Pogotovo Niko Kranjčar. Ili ni oni ne znaju ništa? Pa da, kao da su oni sami išta slično prošli…

Dakle, Durdov je tu, na oku izborniku i stožeru. I samo neka igra, neka 'leti', zabija, dribla. Od velemajstora poput Livaje i Rakitića može puno toga naučiti, a oni će mu sigurno objasniti kako ovakve 'histerije' ne znače baš ništa. Samo populizam koji isto tako sutra može biti usmjeren kontra njega. Kako kome u kojem trenutku odgovara…

Oglas

Zaigraj odmah, Germania!


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.



Tagovi

Bruno DurdovIvica OlićNiko KranjčarHrvatska U21Luka VuškovićHajdukizdvajamo

Ostale Vijesti