Vrsni govornik i nešto manje vrsni trener

Scena s kraja očajne utakmice protiv Krke nije se već neko vrijeme vidjela u Draženovom domu. Navijači, a kojih se okupilo možda stotinjak, zasuli su zvižducima igrače Cibone, poletjela je i pokoja 'topla riječ'. Jer čak i u prošloj sezoni kada su Vukovi igrali domaće prvenstvo sa samo petoricom seniora, izgledala je čitava stvar osjetno bolje, ne samo što se igre tiče, nego i truda i zalaganja na parketu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Danas, kada je momčad skuplja, iako su te stvari kada je Cibona u pitanju, prilično varljive, ovaj sastav ne izgleda baš nikako. Nema jasne ideje u igri, nema prepoznatljivog trenerskog rukopisa, a sada je u posljednjoj četvrtini protiv Krke nestalo i želje – a to je stavka koju si ova i ovakva Cibona ne smije dozvoliti. I to na bilo kojem katu, od onog najvišeg do najnižeg, Cibona u financijskom rasulu može svašta, ali ne smije se predati. A sinoć se protiv Krke predala.

U dvoboju 'favorita' za dno tablice, Krka je bila manje slabija od Cibone i stigla do važne pobjede

Thomas: „Posljednja četvrtina je bila odvratna, igrali smo užasnu košarku“

Jakara: „Zasluženo smo slavili, Radovčiću želim što brži oporavak“

I u pravu je trener Chris Thomas kada kaže da „igrač bez energije i volje nema što tražiti na parketu“, posebice ne u ovakvoj utakmici, protiv direktnog protivnika u toj projiciranoj borbi za opstanak, a koji ti nekako leži posljednjih godina.

Međutim, to je jedina stvar u kojoj je strateg Cibone u pravu.

Thomas je tip koji je, to je sasvim jasno, tijekom svoje trenerske karijere prošao nekolicinu medijskih školica i PR briefinga ozbiljnijih košarkaških sredina u kojima je radio uglavnom kao pomoćnik, ili je, pak, poput spužve upijao trenerske rečenice svojih nadređenih, pa ih sada nemušto centrira hrvatskoj javnosti.

I stvarno, čovjek kada sluša Thomasa, dojma je kako ovaj 44-godišnjak ima košarku u malom prstu, da je shvatio sve Jacksonove trokut-napade i zen mantre, da je izučio Obradovićeve pick and roll akcije i Kerrove napadačke setove te da je samo stvar igrača koji presporo uče i, kako on to zgodno kaže, „ne vjeruju jedni drugima“.

Ali Thomas je s ovom momčadi u kojoj nekog talenta, kvragu, ipak ima napravio gotovo ništa: u dosadašnjih šest utakmica izgubio je od Zadra, Cedevite Junior, Partizana i Krke, a pobijedio je Dubrovnik i Studentski centar, s tim da je protiv Dubrovnika bio na rubu poraza. Dakle, jedina spomena vrijedna pobjeda je ova protiv podgoričkog SC-a.

Pritom nije oformio tu svoju 'nuklearnu košarku', niti na parketu svjedočimo atraktivnoj, brzoj i modernoj igri, već se to uglavnom svodi na pokušaj Barberove igre jedan na jedan u početnim sekundama napada, pa ako to ne prođe, onda se pokuša nešto zavrtjeti. A ti pokušaji su oni iz kategorije 'ajme majko', pa smo tako imali prilike gledati sudaranje Ciboninih igrača u picku, očajnog spacinga na parketu, a o pozivanju akcija, ili defenzivnim varijantama je uopće teško i govoriti.

Protiv Zadra, primjerice, koji nije na glasu kao neka šuterski nadarena momčad, Thomas se ne sjeti niti jednom pozvati zonu, pa zato Amar Gegić protiv bivšeg kluba izgleda kao prime LeBron James.

Aktualna uprava Cibone inzistirala je na Thomasu čiji je ušminkani CV valjda trebao garantirati dobru sezonu. A sada vidimo da se Thomas nije prilagodio sredini u koju je stigao i košarci kakva se ovdje igra. Iako će on, kao i svi treneri kada su u seriji loših rezultata 'žicati još malo vremena' i tumačiti kako je sve ovo jedan proces koji će, samo ako mu se da mir da radi, proizvesti košarku za prste polizati. A čini se kako je Thomas prije svega vrsni govornik, a tek onda trener. Izgleda da su na tu priču nasjeli ili je, pak, nešto drugo u pitanju, na gornjim etažama kluba i odlučili ga dovesti pod Toranj.

Iz današnje perspektive i na uzroku od šest utakmica, Thomas nije donio pomak u igri, nit je nešto konkretno složio od ovog rostera. Za plan igre koji se uglavnom sastoji od napucavanja jednog igrača, mogao je za trenera doći bilo tko. Uostalom, na klupi pored sebe ima čovjeka koji bi bez problema mogao odrađivati taj posao za manje novaca.

Ali to je samo preslika situacije u klubu. Bez jasne ideje, vizije i plana.

Eh da, i još jedna stvar – Thomasu se na utakmici protiv Krke ozlijedio kapetan Krešo Radovčić, jedan od samo dvojice razigravača na rosteru. Sada je, dakle, ostao tek na jednom – Barberu. Ali njegov revolveraški način igre je malo koga do sada impresionirao. Evo, pitajte samo ovih stotinjak ljudi koji su se natjerali doći pogledati ovu utakmicu protiv Krke...