Od Istanbula do Pireja, Hrvatska na vrućem terenu hvata zadnji vlak za Pariz
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 07.07.24. | 08:01
Grci su ionako projicirani pobjednici. Šampanjac je na hlađenju, crveni tepih usisan, konfeti spremni. Hrvatska na zabavu nije pozvana, ali zašto ju ne upropastiti. Kao onomad Talijanima...
Da vam je netko prije samo godinu dana rekao da će hrvatska košarkaška reprezentacija biti na samo jednu utakmicu od vađenja vize za Olimpijske igre, vjerojatno bi mu preporučili odlazak na Rab. S uputnicom.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Jer, prije samo godinu dana, domaći su košarkaši igrali protiv Luksemburga i Irske. Da ne zalazimo preduboko u genezu strmoglavog pada košarke, dovoljno je stati na tome. Ako ovih dana svjedočimo regeneraciji tog sporta, onda će taj moment u povijesti biti označen kao točka na kojoj smo dotakli samo dno. Niže od toga nije moglo, doslovno. Igranje 'kvalifikacija za kvalifikacije' suočilo nas je, konačno, s gorkom istinom: košarka nam ne valja prebijenog centa. Da se razumijemo, s odmakom od godine dana klupska košarka je u jednako očajnom stanju, s izuzetkom Cibone koja je – nevjerojatno, ali istinito – još gora nego tada, ali reprezentacija nam konačno liči na nešto. Još uvijek smo miljama daleko od revitalizacije nekad trofejnog sporta, no ovo što gledamo u zadnjih godinu dana predstavlja korak u pravom smjeru.
Ustoličenjem Josipa Sesara, oko kojeg su se, uzgred budi rečeno - lomila koplja u HKS-u, a nakon čega je Aco Petrović dao otkaz na mjesto sportskog direktora, budući da je on agitirao za Darija Gjergju iako je vrhušci Saveza predložio i njega i Sesara, krenuo je svojevrsni preporod.
Dariju Šariću dana je kapetanska uloga u odsustvu ozlijeđenog Bojana Bogdanovića, a naslovne uloge dobili su, logično, Ivica Zubac i Mario Hezonja. Taj trio osovina je (n)ove Hrvatske.
Prema izlučnom turniru u Istanbulu Hrvatska je poslana kao glineni golub pred streljački vod, a vratila se s peharom u rukama. Očito ne znamo drugačije nego kao 'crni konji' turnira i to nije ekskluzivno vezano uz košarku...
Nakon skidanja Turaka usred Istanbula, Hrvatska je nastavila graditi na valu tog optimizma, feel-good faktora i ono najvažnije – dobre igre i jasno podijeljenih uloga, što u brojnim generacijama u prošlosti nije bio slučaj. Sesar je nastavio redati pobjede, a nakon 12 pobjeda u nizu (devet u natjecateljskim utakmicama i tri u prijateljskim) tek su mu Francuzi uzeli skalp u kvalifikacijama za Eurobasket 2025. i to na svom parketu u Brestu.
Sada smo, eto, na korak od Pariza. Otisnu li se Sesarovi momci prema Elizejskim poljanama, proći će valjda najteži mogući put. Preko vrućeg istanbulskog parketa protiv domaćina, do kipućeg pirejskog protiv Grka. A prije toga je trebalo slomiti Sloveniju s Lukom Dončićem...
Za tako nešto valjalo bi ponoviti istanbulski poučak pa još jednom stati na kraj domaćinu. Jednako vatrenom, ali osjetno boljem od onih Turaka proteklog ljeta.
Grci igraju urednu košarku, posloženi su, atletski i visinom nam mogu mečirati pa bi Sesar morao isukati iz rukava B varijantu, budući da će Zubac teško dominirati pod koševima kao što je to bio slučaj do sada. Centar LA Clippersa je, naime, Dominikancima ubacio 25 poena i ugrabio devet skokova, Slovencima je zabio 18 i osam, Novozelanđanima 29 uz 16 skokova.
„Pripremit ćemo se što bolje možemo, bit ćemo bolji i ja se nadam da ćemo imati šanse za pobjedu. Vjerujem da možemo puno bolje i moramo puno bolje ako želimo na Olimpijske igre. Sposobni smo to napraviti, pokazali smo to“, hrabrio je sebe i suigrače Zubac u najavi utakmice.
Poimence, Grci imaju kvalitetniji roster od Hrvatske – Walkup i Calathes su bekovi kakve Sesar nema u svojoj svlačionici, u visokoj liniji su Papanikolaou i Papagiannis koji mogu fizikalijama odgovoriti na igru Zupca i Šarića. Imaju dubinu, unatoč izostanku sjajnog Dorseya. Eh da, tu je i član Milwaukee Bucksa i jedan od najboljih košarkaša na svijetu, Giannis Antetokounmpo, koji se dobar dio turnira odmarao, budući da nije bilo potrebe za dodatnom potrošnjom. Grci su imali rezultatsku komociju u svakoj utakmici, uključujući i onu protiv Slovenije koju su riješili nakon deset minuta.
Kako ga braniti? Sesar će cinično reći „svim dozvoljenim sredstvima“, Zubac će ipak biti konkretniji:
„Čuvam ga u NBA-u cijelu karijeru, uvijek ga ja čuvam kada igramo međusobno. Treba biti spreman na kontakt, on će uvijek prvi inicirati kontakt i doći k tebi. Treba uzimati što bolje šuteve i ne gubiti lopte da nam ne trče u leđa, a ako se to dogodi treba napraviti zid da on ne vidi nigdje rupu za prolaz. Oboje igramo fizički dosta agresivno i jedva čekam“, dodaje Zubac.
Stalno se evociraju uspomene iz Torina 2016. kada je bila slična priča i kada su Acini igrači šokirali uspjehom. Malo je reći da bi isti podvig proizveo jednaku reakciju sportske javnosti. I ne samo naše.
Grci su ionako projicirani pobjednici. Šampanjac je na hlađenju, crveni tepih usisan, konfeti spremni. Hrvatska na zabavu nije pozvana, ali zašto ju ne upropastiti. Kao onomad Talijanima...