Reuters
Reuters

Želimir Stinčić za Germanijak otkrio tajnu Livakovićevog uspjeha i kako je obranio penal legendarnom Panenki

Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 12.12.22. | 08:00

Želimir 'Željko' Stinčić ostao je poznat kao jedan od najboljih hrvatskih vratara uopće i jedan od najboljih branitelja jedanaesteraca s ovih prostora. Čak 14 godina branio je za matični Dinamo, prije nego što je prešao u Austriju Salzburg u kojoj je, između ostalog, obranio jedanaesterac legendarnom češkom nogometašu, Antoninu Panenki.

Dominik Livaković postao je prvi vratar u povijesti svjetskih prvenstava koji je obranio prva dva udarca u raspucavanju jedanaesteraca i prvi koji je obranio tri od četiri pokušaja s bijele točke. Livaković je bio najbolji igrač utakmice protiv Japana, a onda je, u četvrtfinalu protiv Brazila, odigrao još impresivniju partiju. U 120 minuta obranio je 11 pokušaja Brazilaca, a onda je skinuo udarac Rodrgyu u raspucavanju s bijele točke i odveo Vatrene u polufinale.

'Tajnu' Livakovićevog uspjeha otkrio nam je legendarni vratar Dinama, Želimir 'Željko' Stinčić.

„Za Livakovića je još otprije poznato da jako dobro brani jedanaesterce, zato nije čudno da ih je obranio u raspucavanjima na Svjetskom prvenstvu. Brani ih vrlo smireno, čeka pucača do zadnjeg trenutka i često krene u pravu stranu. Branjenje jedanaesteraca je, zapravo, nadigravanje između pucača i golmana. Najbolji golmani su oni koji svojim pokretima, 'finesama' natjeraju pucača da puca u stranu u koju golman želi. Takav je i Livaković, tu je on majstor. Zato je toliko i uspješan u branjenju udaraca s bijele točke, kao što je bio i Subašić prije četiri godine u Rusiji“.

Postoji li formula za uspješno branjenje jedanaesteraca?

„Jedinstvena formula ne postoji. Kod branjenja jedanaesteraca postoji jako puno faktora. Prije svega, iznimno bitna je priprema za udarce s bijele točke, vratar mora znati u koju stranu pucač najčešće puca. Međutim, i pucači znaju u koju se stranu golman najčešće baca. Stoga, na vidjelo dolazi sposobnost vratara da natjera pucača da pukne u stranu u koju vratar želi. A to se dobije iskustvom, trenutačnom formom i, možda najbitnije, samopouzdanjem. Ako ste hladnokrvni, sigurni u svoju sposobnost branjenja jedanaesteraca svojim stavom i pokretima 'natjerat' ćete pucača da puca u stranu koju želite. Na kraju se sve svodi na psihološko nadmudrivanje između pucača i golmana“.

Stinčić je ostao upamćen kao jedan od najboljih branitelja jedanaesteraca s ovih prostora. Kako ste vi branili udarce s kreča?

„Ja sam, kao i Livaković, pokušao natjerati igrača da pukne u stranu u koju želim. Često sam 'fintirao' pucača, pokretima tijela pokazao mu da ću se baciti u jednu, a bacio sam se u drugu stranu. No, bilo je onih pucača koji su znali da fintiram, pa sam se bacio u stranu u koju sam mu svjesno pokazao da ću se baciti, jer je on mislio da ću ga prevariti i baciti se u drugu. Naravno, bitno je znati tko ti puca i na koji način“.

Naglasili ste da je vrlo bitno znati u koju stranu pucač puca. Danas to nije problem, svaku utakmicu prate 'bezbrojne' kamere i aplikacije. U vašem dobu to nije bio slučaj. Kako ste se vi pripremali za svoje pucače?

„Nakon nekog vremena čovjek s iskustvom nauči u koju stranu određeni igrači pucaju. No, nekada igraš protiv igrača za koje ne znaš u koju stranu pucaju, pogotovo u europskim natjecanjima. Ja sam se snalazio na svakakve načine. Čitao sam u novinama u koju stranu su ranije pucali jedanaesterce, proučavao sam slike, raspitivao sam se kod suigrača. Pratilo se na različite načine. Tada te informacije nisu bile dostupne kao i danas, no, snalazili smo se“.

Nakon 14 godina provedenih u Dinamu, Stinčić je 1981. prešao u Austriju Salzburg, pravnog prethodnika današnjeg Red Bull Salzburga. Iz toga doba datira i njegov obranjeni penal legendarnom češkom nogometašu Antoninu Panenki, za kojeg se govorilo da ne može promašiti jedanaesterac. Po njemu je, uostalom, i nazvan najpoznatiji udarac s bijele točke…

„On je bio poznat po tome da stalno mijenja stranu u koju će puknuti jedanaesterac. Pri kraju utakmice između Austrije Salzburga i Rapida, momčad iz Beča dobila je kazneni udarac. Čekao sam do zadnjeg trena, bacio sam se u desnu stranu i obranio mu jedanaesterac. Mislim da sam jedini golman koji mu je uspio skinuti udarac“.

A što kada se sučele golman koji čeka pucača u koju će stranu pucati, poput Dominika Livakovića i pucač koji čeka u koju će se stranu golman baciti, poput Lea Messija? Tko onda pobjeđuje?

„Onaj strpljiviji“, govori nam kod smijeh Stinčić. „Igrači poput Messija i Neymara, recimo, imaju jako kratki zalet, oni 'stanu' pred udarac i čekaju da vide u koju će stranu golman čekati. Kod tih udaraca golman ima vremena reagirati, no teže mu je procijeniti u koju će stranu vratar pucati. Kada se napadač zaleti i opali pod rašlje, tada je lakše predvidjeti stranu, ali je teže reagirati zbog brzine udarca. Način na koji se pucač zaletava isto utječe na golmanovu sposobnost anticipiranja u koju će stranu pucati.“

No, ako kojim slučajem dvoboj između Hrvatske i Argentine završi na novim jedanaestercima, i Gaučosi svojeg 'konja za trku imaju'. Emiliano Martinez bio je sjajan u raspucavanju protiv Nizozemske…

On je kao i Livi gledao do zadnjeg časa i uspio pročitati pucače u koju će stranu pucati. On je sigurno isto pratio kako Nizozemci pucaju iako su oni, trebamo priznati, pucali katastrofalno. Možda i naša utakmica završi na jedanaesterce. Vjerujem da će tu Livaković izaći kao pobjednik“.

U subotu smo vidjeli i jedan veliki promašaj jednog od najboljih pucača jedanaesteraca na svijetu, Harryja Kanea. Nakon što je prvi put matirao svojeg klupskog suigrača Huga Llorisa, drugi put je pucao visoko preko gola i tako eliminirao Tri lava s natjecanja…

„Kod njegovog drugog udarca položaj nogu i tijela bio mu je katastrofalan. Kao da je bio u strahu, što mi je neshvatljivo jer je u karijeri izveo nebrojeno kaznenih udaraca za Tottenham i reprezentaciju. Možda je i 'blokirao' u momentu pucanja, to sa se zna dogoditi pucačima u tako stresnim situacijama. Kane je znao da Lloris i te kako dobro zna kako izvodi jedanaesterce, možda je zbog tog 'straha' onako loše puknuo drugi udarac“.

Za kraj, koji biste savjet dali mladim golmanima kod branjenja jedanaesteraca.

„Savjeta imam nekoliko. Kvalitetno branjenje jedanaesteraca sastoji se od više komponenta, ne samo jedne. Probajte čekati do zadnjega trena, ključno je biti smiren i strpljiv. Ako pucač pred udarac shvati da nisi krenuo u niti jednu stranu, onda njemu nastaje panika. Potrebno je pratiti i sam zalet pucača, on isto puno toga otkriva. Za kraju, bitno je pratiti i 'učiti' u koju stranu igrači najčešće pucaju. Kada vratar raspolaže s tim informacijama to mu daje dodatnu sigurnostkoja je, na kraju, možda i najbitniji faktor kod branjenja penala. Jer, sve se na kraju svodi na psihološku borbu i nadmetanje između vratara i pucača“, rekao nam je za kraj Stinčić.



Tagovi

Hrvatska nogometna reprezentacijaDominik LivakovićArgentinska nogometna reprezentacijaLionel MessiAntonin PanenkaŽelimir Stinčić

Ostale Vijesti