Najbolji hrvatski igrač objasnio zašto se iz ponajboljeg svjetskog kluba vratio u Split

Dosta iznenađujuće i bombastično odjeknula je vijest koju je hrvatski futsal prvoligaš Split u petak objavio na svojem Facebook profilu. Hrvatski reprezentativac Dario Marinović, kojeg je CROFutsal proglasio najboljim hrvatskim igračem u 2017., iz jednog od najboljih klubova svijeta, španjolskog ElPoza, vratio se u Split.

Osmerostruki prvak Hrvatske posljednje četiri godine je unatoč velikim ulaganjima završio drugi u prvenstvu te je glavni sponzor, trgovačka kuća Tommy, odlučio promijeniti politiku vođenja kluba. Trojici iskusnih reprezentativaca (Žarku Luketinu, Josipu Sutonu i Anti Ćorluki) uprava je priključila igrače iz omladinskog pogona, koji je posljednjih sezona dokazao svoju kvalitetu na turnirima mlađih kategorija diljem Hrvatske.

Međutim, danak neiskustvu platio je rezultat te je Split, kolo prije kraja jesenskog dijela sezone, na osmom mjestu, sa samo bodom više od zone ispadanja. Upitali smo Marinovića kako to da se odlučio na prelazak iz jednog od najboljih klubova Španjolske, samim time i najboljih klubova svijeta, u klub koji je, unatoč svojoj tradiciji i rezultatima posljednjih godina, ove sezone u donjem domu prvenstva Hrvatske?

„U ElPozu sam imao nesuglasice s trenerom. Nisam bio zadovoljan s minutažom, on mi je predložio da raskinemo ugovor što mi je bilo primamljivo jer sam ionako želio promijeniti sredinu. Split ima mladu ekipu, koja možda nije na rezultatskoj razini prošlih godina, no sve se to da nadoknaditi. Split je najbolji hrvatski futsal klub svih vremena i to se ne može promijeniti nakon jedne lošije polusezone. Imao sam ponude iz španjolskih, talijanskih pa i drugih hrvatskih klubova, no, na kraju sam izabrao Split u kojem mi, između ostalog, živi i trudna djevojka“.

Marinović nema pravo nastupa u posljednjem jesenskom kolu kojeg Split igra na gostovanju kod Jesenja te će svoj povratnički debi u klubu s kojim je osvojio naslov prvaka 2012. imati krajem siječnja, u Jelkovcu protiv Alumnusa.

Marinović, Josip Suton, Žarko Luketin i Ante Ćorluka iskusni su reprezentativci, a ostatak momčadi Splita sastoji se od talentiranih „klinaca“ iz omladinske škole kluba. No, evo, ti mladi igrači, bez Sutona i Ćorluke, u posljednjem kolu svladali su donedavno drugoplasirani Vrgorac s 3:0. Ambicije s Marinovićevim dolaskom svakako rastu. Jeste li sada postali legitimni kandidati za naslov ili će klub preko zime posegnuti za još pokojim pojačanjem?

„O Splitovim mladim igračima svi imaju riječi hvale. Klub je napravio zaokret u poslovanju, nakon što se zadnjih godina ulagao veliki novac, a nije se uspio osvojiti naslov prvaka. Priliku su dobili mladi igrači, a oni će najbolje stasati ako igraju. I to ne ako dobiju posljednjih pet minuta pri rezultatu 5:1, već ako igraju u kontinuitetu i postanu važan dio ekipe. Iako stanje na tablici to možda ne pokazuje, čuo sam da se radi o odličnim igračima i siguran sam da će uz mene i ostale iskusne igrače stasati, a vjerujem da s još pokojim pojačanjem možemo vratiti naslov prvaka u Split. Da ne mislim tako, ne bih se vračao jer meni nije u cilju boriti se za sredinu tablice“.

Ove sezone prvenstvo je prilično izjednačeno i zanimljivo. Tko je po tebi, osim prvaka i vodeće momčadi prvenstva Novog Vremena, glavni kandidat za naslov?

„Novo Vrijeme je svakako najveći favorit jer ima stabilnu i jako dobru ekipu za hrvatsko prvenstvo. Igraju dugo skupa i imaju veliko samopouzdanje. U prvenstvu ima još nezgodnih ekipa, poput Vrgorca i Squarea. Iako, meni nije bitno tko je favorit, moramo gledati sebe i vjerovati da možemo osvojiti naslov“.

Kada si pregovarao sa Splitom, jesi li možda razmišljao o povratku u svoj matični Square koji ove sezone pod vodstvom mladog trenera Antuna Bačića igra odlično i trenutno je druga momčad prvenstva?

„Da vam budem iskren, imao sam ponudu Squarea, ali dogovorio sam se sa Splitom i to je za mene završena priča. Squareu mogu samo čestitati, upravi i svima u klubu, posebnu Antunu Bačiću koji je jedan od mojih najboljih prijatelja. Nadam se da će nastaviti ovim putem i od srca im želim sve najbolje. Moj savjet im je samo da ne traže nekakav instant rezultat, već da se poslože kao klub te bi uz dugoročna ulaganja uprave mogli postati jedan od najboljih hrvatskih futsal klubova dugi niz godina. Što se mojeg povratka tiče, to će se jednog dana svakako dogoditi, no sada sam fokusiran na Split“.

Prelazimo na reprezentaciju, u srijedu će se održati ždrijeb za Svjetsko prvenstvo koje se 2020. igra u Litvi. Iza reprezentacije je uspješan niz prijateljskih utakmica, no na SP ide samo šest europskih reprezentacija. Kakva su očekivanja od ove generacije koja je možda i najbolja u povijesti, ali nakon Eura 2012. još se uvijek čeka iskorak na najvišem nivou?

„Reprezentacija je malo škakljiva tema za komentiranje. Imamo veliki niz nepobjedivosti u prijateljskim utakmicama, zbog čega smo zadovoljni i sretni, te pobjede daju nam samopouzdanje, ali treba biti realan i reći da ti rezultati nisu mjerilo jer se nismo plasirali na zadnje Svjetsko i pogotovo Europsko prvenstvo, na kojem bi Hrvatska, zbog svoje kvalitete, uvijek trebala igrati. Sada se dogodila mala smjena generacija, dolaze mladi momci, a ja i dalje tvrdim da mi imamo reprezentaciju za ozbiljne stvari. No, na Svjetsko prvenstvo se iz Europe jako teško kvalificirati i ako to ne uspijemo, mislim da to neće biti neuspjeh. I na Europsko prvenstvo sve je teže kvalificirati se jer danas postoje reprezentacije čiji savezi puno više ulažu u futsal nego u Hrvatskoj“.

S obzirom na to da si od 2015. igrao u najboljoj ligi svijeta, kako komentiraš napredak i kvalitetu futsala na globalnom nivou, radi se ipak o najbrže rastućem dvoranskom sportu na svijetu?

„To je sport koji raste nevjerojatnom brzinom i mislim da će za 10-ak godina biti jedan od najboljih i najgledanijih dvoranskih sportova na svijetu, a to potvrđuje sve što sam doživio u Španjolskoj. Ulaže se novac, svi vide potencijal u futsalu, atmosfera i cjelokupni doživljaj u dvorani su odlični. Nije stoga čudno što se sve veći novac vrti u ovom sportu. Ljudi su prepoznali da će još više napredovati u budućnosti“.

Za kraj, upitali smo Marinovića kako bi glasila najbolja petorka igrača s kojima je igrao u karijeri, s time da smo mu „naredili“ da jedno mjesto u petorci ostavi za sebe?

„Uf, ovo je dosta teško pitanje. Kada bih objektivno morao izabrati najbolje suigrače s kojima sam igrao, znači kada ne bih gledao subjektivno i odabirao najdraže mi suigrače, najbolja petorka bi bila: Žarko Luketin na golu, Bebe zadnji, Miguelin, Pito i, kako ste rekli, ja,“ rekao nam je za kraj Marinović.

Razgovarao: Niko Rukavina

(Foto: Pixsell)