Maro Joković za Mozzart Sport: Od reprezentacije sam se oprostio na gorak način, a u Hrvatskoj će se četiri kluba boriti za naslov

Pred večerašnji dvoboj Crvene zvezde i Juga (20h) u vaterpolskoj Ligi prvaka, proslavljeni hrvatski vaterpolo reprezentativac dao je veliki intervju za Mozzart Sport kojeg u cijelosti možete pročitati ovdje:

INTERVJU - Maro Joković: To što je radila reprezentacija Srbije nije nitko u povijesti

Hrvatski vaterpolo klub Jug ove sezone već treći put stiže u Beograd. Igrali su Gospari s Novim Beogradom i Partizanom, a sada je stigao trenutak i za okršaj s Crvenom zvezdom u Ligi prvaka. Ovo neće biti posljednje gostovanje Juga u srpskoj prijestolnici ove sezone, već samo jedno u nizu. Jug se u siječnju vraća u Begorad na turnir Jadranske lige, potom ide i u Kragujevac na završnu fazu ligaškog dijela regionalnog natjecanja, a potencijalno bi do kraja sezone još dvaput mogao zaigrati u glavnom gradu Srbije.

Dubrovački jug sinonim je za vaterpolo i uspjeh, a Maro Joković sinonim je za Jug. Vezan kao prst i nokat. Rođen je u vaterpolskom gigantu, odrastao, stekao svjetsku slavu, povremeno odlazio vidjeti kako je vaterpolo igrati u inozemstvu, ali nigdje nije kao kod kuće. Tamo će jedan od najboljih igrača svih vremena staviti točku na trofejnu karijeru. Zato se i vratio u Dubrovnik, ali prije nego što kaže da je gotovo, ima još puno toga za ponuditi Jugu, donijeti još jedan trofej u bogatu riznicu Gospara i školovati nekoliko dječaka za klub i reprezentaciju.

(7.00) Crvena zvezda (10.00) Jug (1.15)

Jug, dvije godine u Pro Reccu, pa nazad kući. Skočite do Olympiacosa i Brescije, skidanje krune slavnom Pro Reccu i ustoličenje novog talijanskog prvaka, pa natrag u Dubrovnik. Da vrati naslov prvaka na obalu, pokuša s Jugom stići do trećeg trofeja Lige prvaka, vrati primat u regionalnim vodama i pokvari planove glavnim favoritima. Jug i Maro Joković na dobrom su putu da se plasiraju na Final Eight Lige prvaka u Beogradu, a trijumf nad Crvenom zvezdom drastično bi im povećao šanse.

Zadovoljni su do sada učinjenim u Jugu. Na turniru Jadranske lige poraz su doživjeli samo od Novog Beograda, dok ih je u Ligi prvaka na krivoj nozi uhvatio Marseille. Dubrovčani igraju praktički bez prave greške, iako su nekoliko tjedana bili bez kapetana Lorena Fatovića.

“Protiv Marseillea smo se okrznuli, ali Marseille je momčad koja je na okupu godinu dana. Prošle godine su odlično igrali u 'balonima', igrali su i Final Eight, dugo su u sistemu i vidi se da se točno zna tko što radi u kojem trenutku. Oni su uigrana momčad, a nama je to bio prvi jači protivnik. I zasad jedini poraz u Ligi prvaka. Sve utakmice koje smo 'morali' dobiti – pobijedili smo. Protiv Marseillea smo vidjeli gdje smo i na čemu moramo raditi. Dobra stvar u ovoj skupini je što četiri momčadi prolaze dalje, dok u drugoj idu samo tri, plus Novi Beograd. Svi računamo na bodove protiv njemačkih klubova i tu je Zvezda kiksala protiv Hannovera. Također svi računamo na bodove protiv Steaue. Ostalo je pet ekipa za četiri mjesta, a kad se negdje zaletiš, odmah nastane problem. Pokleknuli smo kod kuće protiv Marseillea, dok je Zvezda pala protiv Hannovera. Duga je sezona, ima još puno za igrati. Bit će tu svega”, započeo je Maro Joković razgovor za Mozzart Sport.

Joković u kapici Juga (Luka Stanzl/PIXSELL)

Naigrao se tijekom karijere Joković u Beogradu, zna kakva ga atmosfera čeka. I Crveno-bijeli i dubrovački Jug mješavina su mladih i iskusnih igrača, slično koncipiranih momčadi, a Zvezda bi se vratila u igru ​​kako bi se pobjedom plasirala na Final Eight Lige prvaka.

“Nisam previše gledao ovu momčad Zvezde, nismo se imali prilike sresti na prvom turniru Jadranske lige, ali dobro ćemo se pripremiti za njih, analizirati ih, tražiti nedostatke u njihovoj igri. Ne poznajem ih dovoljno dobro. Igrao sam protiv nekih poput Stefana Pješivca i Nikole Rađena, znamo se. Zvezda je sastavljena od mladih i iskusnih igrača, napravljen je miks. Imaju igrače koji su klasa, i one koji kucaju na vrata srpske reprezentacije, što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Nisu to igrači koji su ovdje došli raditi posao, ali su ozbiljni, žele se pokazati. Protiv Pro Recca su igrali odlično, dobro su se držali na početku, s vremenom su popustili. No, malo je momčadi koje cijelo vrijeme mogu parirati europskom prvaku. Ne očekujem laku utakmicu u Beogradu.”

Kad god dođe do susreta Crvene zvezde i Juga, ljubitelji vaterpola prisjete se famoznog finala na "Banjici". Crveno-bijeli su u dramatičnoj završnici svladali Dubrovčane i popeli se na krov Europe, a od sadašnjih sastava u tom finalu igrali su s jedne strane Maro Joković, a s druge Nikola Rađen.

“Za Beograd me vežu lijepe uspomene, ali i one manje lijepe. Rado se sjećam utakmice s Brescijom od prošle sezone, dok finale s Jugom protiv Crvene zvezde budi manje lijepa sjećanja. Od tada se sve promijenilo i u Jugu i u Zvezdi. U tom finalu su igrale kompletne ekipe, iz sadašnjih sastava, mislim po jedan igrač sa svake strane. Rađen u Zvezdi, a ja u Jugu”.

Jedan od najboljih šutera današnjice najugodnije se osjeća u Dubrovniku, zbog čega se vratio kući. Ponuda nije nedostajalo.

“Dvije godine u inozemstvu bile su stvarno sjajne. Olympiacos i Brescia lijepa su iskustva, iza mene su mnogo kvalitetnih i jakih utakmica. Korona je sve to malo poremetila, ali, sve u svemu, za mene jedno prekrasno iskustvo. Imao sam puno ponuda, sagledao sam ih sa svih aspekata i odlučio se s obiteljske i sportske strane vratiti kući u Dubrovnik. I to se pokazalo kao pun pogodak, jer sam u Jugu iznimno zadovoljan. Svugdje je lijepo igrati, ali kuća je kuća. Tu je najljepše, kada si svoj na svome. Lakše je obitelji, lakše je meni."

Joković protiv splitskog Jadrana (Grgo Jelavic/PIXSELL)

Sve je vodilo prema tome da će prošla sezona u Italiji biti slična svakoj prethodnoj. Pro Recco je uzeo Kup, a onda je uoči finala Lige prvaka, koje je izborio i po deveti put postao prvak Europe, podbacila najmoćnija momčad svijeta. Brescia je u finalu talijanskog prvenstva igrala kao u transu, u tri dana je tri puta pobijedila Pro Recco i srušila ga. Nakon 14 godina Italija je promijenila svog vladara.

"Sezona je bila jako teška, jer smo imali pauzu zbog korone od mjesec dana, smo svi bili pozitivni. Tijekom ljeta je u klub stiglo šest-sedam novih igrača. Prvenstvo je u nekoliko navrata prekidano, Liga prvaka se igrala u 'balonima', dosta smo se tražili... Izgubili smo i taj nesretni Kup za jedan razlike. Bili smo u igri protiv Pro Recca, već smo tada imali priliku pobijediti ih i osvojiti prvi trofej. A onda se dogodila ta bajka u finalu. Pro Recco smo pobijedili tri puta u deset dana. Mislim da se to nikada u povijesti nije dogodilo, pitanje je hoće li se tako nešto ponoviti. Atmosfera oko kluba, uprave, predsjedništva, trenera, igrača i navijača bila je nestvarna. Pro Recco smo maknuli s trona nakon 14 godina, a nakon 18 godina vratili naslov prvaka na tribine Brescije. Dovesti Scudetto kući je ogromna stvar, a Talijani su tu priču, jer su emotivci, podigli na višu razinu", rekao je Maro Joković i dodao:

“Uvijek ću pamtiti onaj ludi kraj sezone s Brescijom, taj Scudetto, ali i način na koji su me primili. Raskinuli smo u fenomenalnoj, prijateljskoj vezi i iz ove perspektive odlazak u Bresciu bio je pun pogodak".

Jeste li imali ponudu da ostanete?

“Naravno, klub mi je ponudio ugovor. Postojala je i ta opcija, ostati u Bresciji. Ovo ljeto sam imao puno ponuda, nikad više u karijeri, ali sam želio da cijela obitelj bude sretna i svi ostanemo zajedno na okupu u Dubrovniku. Kroz karijeru sam pažljivo birao klubove. Manje-više sam cijeli život u Jugu, u karijeri sam promijenio samo četiri kluba, a igrao sam u tri zemlje. Pitanje je hoću li još negdje ići, budući da već imam 34 godine. Sad sam u fazi godina za godinom, ne znam koliko će tijelo izdržati i ne opterećujem se. Važno je da sam opušten."

Joković je u karijeri igrao za i protiv Brescije (Grgo Jelavic/PIXSELL)

DUBROVAČKI JUG NA GRČKI POGON

Eksperiment s Alexandrosom Papanastasiusom zapalio je Jug, kliknuo je grčki vaterpolist u Dubrovniku, a to je bio jasan signal čelnicima hrvatskog velikana da se okrenu tom tržištu. Angažirali su Stilianosa Argiropoulosa i Konstantina Kakarisa, a na bazenu "Gruž" nastala je grčko-hrvatska mješavina. I za sada radi savršeno. Uz Mara Jokovića, Lorena Fatovića i Hrvoja Benića, grčki trojac je pokretačka snaga Juga.

“Igrao sam s Papanastasiom kada je prvi put stigao u Jug, a igrao sam jednu sezonu s Argyropoulosom i Kakarisom u Olympiakosu. Donijeli su toliko pozitivne energije u klub da nemam riječi. Pravo su osvježenje. Sjajno su se uklopili s mladim hrvatskim igračima, što i nije iznenađenje, jer su i sami mladi, a sličnih su godina. Osjeća se sinergija, momčad dobro funkcionira. Napravljena je zanimljiva hrvatsko-grčka mješavina. Najvažnije je da u Jugu nema podjela, nema grupa, klanova, nego se svi držimo zajedno. Mi smo vrlo jednostavan, a skladan tim. Imamo još puno toga za napraviti, napredujemo i nadam se da ćemo biti u pravu kad dođe proljeće. Na dobrom smo putu i očekujem da ćemo biti na vrhu kad zagrije”.

Jokoviću uprava nije trebala govoriti ništa po povratku. U Jugu vrijeme staje, neki postulati se ne mijenjaju, očekivanja su uvijek ista – uzmite sve moguće trofeje.

“Na Jugu se ništa nije promijenilo, sve je ostalo isto kao u prijašnjim vremenima dok sam bio u Dubrovniku. Očekivanja su najveća moguća - napad na sve trofeje. Nema potrebe da mi ljudi iz kluba govore što se od nas očekuje, to se u Jugu zna čim se prijeđe prag i zakorači u klupske prostorije. I to je dobro, kad su takva očekivanja, nema opuštanja. Zna se da se traži nešto više, u utakmicu se ne ulazi s kalkulacijama, ta riječ u Jugu ne postoji. Precrtana je. Jug nosi težinu koju ne može svatko podnijeti. Bez obzira što se ekipa mijenja iz godine u godinu, što pada kvaliteta, očekivanja se ne mijenjaju. To je konstanta. Uvijek se drži visoki standard kojeg svaka generacija nastoji postići. Bitno je da postoji želja dohvatiti vrh, a dokle će to ići... To će vrijeme pokazati”.

Jedan od najvećih igrača dubrovačkog velikana svih vremena (Grgo Jelavic/PIXSELL)

Kada čelnici klubova govore o stabilizaciji i organizaciji, često navode Jug kao primjer kako klub treba funkcionirati. Najstabilniji klub, uvijek u vrhu, tvornica je talenata... Tradicija duga 100 godina.

“Jug je jedinstven i ima tu nečega, jer dolazimo iz malog grada. Pro Recco, kada ima deficit na nekoj poziciji, tu poziciju pokriva s igračem iz inozemstva. Najčešće iz ovih naših krajeva dovođenjem klasnog igrača, dok je cilj Juga oduvijek bio da dečki iz Dubrovnika budu okosnica momčadi. Dati šansu mladim igračima. Jug je identitet grada. S djecom radimo od malih nogu, a Jug i njegov sistem usporedio bih s Partizanom i njegovom školom. Dva brenda koji stvaraju igrače za seniorski pogon. Postoji tradicija, znanje, a ima i rezultata. Sve to Jug čini posebnim. A opet iza cijelog kluba stoje grad i institucije. Jug je jedini klub u gradu i regiji koji nastupa u europskim natjecanjima. Bilo je situacija da su prvaci u svim ekipnim sportovima dolazili iz Zagreba, a Jug je bio jedini prvak s obale. Čelnici klubova su sve podredili Jugu, nema privatnih kombinacija i malih interesa, klub je uvijek na prvom mjestu. Jug je postao sinonim za vaterpolo i uspjeh. Tako je bilo od početka 21. stoljeća i nadam se da na tom području neće biti promjena.”

NOVI BEOGRAD JE SKUP ZVIJEZDA, NAJMOĆNIJI U REGIJI, ALI NIJE NEPOBIJEDIV

Reprezentativci su se vratili u hrvatsku i srpsku ligu, što je automatski privuklo ljude na tribine. U oba prvenstva tri-četiri kluba će se boriti za naslov prvaka, a iz konkurencije je iskočio samo Novi Beograd. Ali daleko od toga da je nepobjediv.

“Svakako će biti zanimljivo gledati i hrvatsko i srpsko prvenstvo jer su se ekipe donekle izjednačile. Novi Beograd se ističe, ali najmoćnija momčad nikome nije garancija da će biti prvaci. Pro Recco to najbolje zna. Lige su postale zanimljive za pratiti. U Hrvatskoj postoje tri, možda četiri ravnopravne momčadi ako Jugu, Jadranu i Mladosti dodamo Solaris. Te momčadi će se ravnopravno boriti za ulazak u finale. Vidjet ćemo tko će biti prvak. U Srbiji je situacija slična kao u Hrvatskoj, gotovo identična. Novi Beograd je prvi favorit, ali tu su i Radnički i Crvena zvezda koji igraju Ligu prvaka, pa Partizan, pa i Šabac koji je dobra momčad. Partizan se digao i ozbiljan je konkurent, tako da se sve to izjednačilo u Srbiji.”

Joković protiv Crvene zvezde ( Grgo Jelavic/PIXSELL )

Na prvom turniru Jadranske lige u Beogradu vaterpolisti Juga bili su blizu zaustavljanja Novog Beograda. Dubrovčani su pali u posljednje dvije minute, nisu imali rješenje za Dušana Mandića koji je u bazenu ratovao s Marom Jokovićem. Spomenuti dvojac bio je najučinkovitiji u Beogradu. Kapetan Dubrovnika prvi je strijelac sa 16, a kapetan Novog Beograda drugi s 15 golova u šest utakmica.

Joković je već "poslao" Novi Beograd na završni turnir Jadranske lige, uvjeren je da momčad Vladimira Vujasinovića neće uprskati u nastavku natjecanja. A, s tim snovima, Jug, splitski Jadran i kragujevački Radnički imaju najveće izglede za plasman na Final Four koji će organizirati pobjednik ligaškog dijela.

"Na prvom turniru Jadranske lige bilo je nekih iznenađenja koja nitko nije očekivao. Primorac je remizirao s Radničkim, što se dogodilo zbog novog formata. Igra se u jednom kolu, veliki broj utakmica u nekoliko dana. Bez zadrške ću reći da ih je previše. Stalno je gužva, nemamo vremena za odmor, regeneraciju, pripremu za utakmice. Nije lako. Novi Beograd je jedini prošao bez ijednog poraza u našoj skupini, u drugoj nisu izgubili Jadran Split i Radnički, ali nemaju maksimalan učinak. Bit će velika borba za Final Four. Novi Beograd će tamo biti siguran, mi ostali se borimo za preostala tri mjesta. Jug, Zvezda, Partizan, oba Jadrana, svi možemo do Final Foura. Herceg Novi me ugodno iznenadio. Oni su mlađi tim, ali imaju respektabilan način igre."

VATERPOLO JE SAZRIO ZA PROMJENU, PRAVILA SU ZASTARJELA, NEKA DATIRAJU OD PRIJE 40 GODINA

Srpski vaterpolisti podigli su glas. Format regionalne lige nije human. Od juniora nisu igrali dvije utakmice dnevno. Za promjene je i Joković, potrebno je uspostaviti "igračko tijelo" koje bi sudjelovalo u donošenju odluka.

“Bilo je naznaka da bi se mogao osnovati sindikat, udruga igrača ili nešto slično. Za početak u Hrvatskoj, jer treba krenuti iz manje sredine. Ali to je prilično teško organizirati. Svi smo svjesni da je tako nešto potrebno u Hrvatskoj, u Srbiji, pa onda u Jadranskoj ligi i na kraju u Ligi prvaka, ali treba uložiti vrijeme i energiju, a očito nitko nije spreman dati sve od sebe. Svi znamo što želimo, ali nismo jedinstveni. Da jesmo, vjerojatno bi bilo drugačije, pa mogu reći da smo sami krivi što nam nije bolje. Potrebno je da se igrači ujedine i da nekoliko ljudi sve to vodi, a mi se trebamo posvetiti treninzima i obitelji. Izvedivo je, ali zahtijeva puno rada i truda. Tako nešto nam svakako treba, jer se mora čuti glas sportaša koji najviše pate.”

Koliko je vaterpolo zrelo za reformu govori i činjenica da se neka pravila nisu mijenjala 40 godina...

“Jedna od najglupljih stvari oko kojih se svađamo jest koliko lopta mora biti napumpana. Dolazimo na stotine natjecanja i lopta je tvrda kao kamen. Kome to odgovara? To pravilo o napuhavanju lopte je, mislim, starije od 40 godina. I tada su lopte bile od drugog materijala. I ništa se nije promijenilo, a mi stalno ističemo da su lopte prenapuhane. Ne znam imaju li oči. Lopta isklizne iz ruke, ne može se držati. Pravila su odavno zrela za promjenu."

Prenapuhane vaterpolo lopte (Luka Stanzl/PIXSELL )

Regionalna liga je možda i najjača od osnutka 2008. godine, a bilo je dana na prvom turniru kada se prenosilo tek nekoliko utakmica. Dok se ne napravi iskorak na polju marketinga, klubovima iz zemalja bivše Jugoslavije neće svanuti...

“Vaterpolo bi trebao biti bolje popraćen u medijima na Balkanu, jer je ovaj sport u većini zemalja nacionalni i vaterpolisti redovito donose medalje u Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru s velikih natjecanja. Arena Sport je prije nekoliko godina objavila podatak da je gledanost Jadranske lige veća od košarke. Godišnje su imali preko 700 ili 800 repriza. Stalno su se vrtjeli na kanalima i ljudi su ih gledali iznova i iznova, što znači da vaterpolo i te kako ima svoju publiku, da su ljudi zainteresirani i da bi bio još veći interes da bude pristupačniji za praćenje. Na prvom ovogodišnjem turniru Jadranske lige u Beogradu bilo je dana kada se prenosilo tek nekoliko utakmica, tako da ne radimo na popularizaciji ovog lijepog sporta. Da su mediji progurali priču, privukli moćnog sponzora, sve bi bilo drugačije."

ZLATO U LONDONU KRUNA KARIJERE, TOKIO VELIKO RAZOČARANJE

Po završetku Olimpijskih igara, koje su se ugurale između Brescije i nove sezone s dubrovačkim Jugom, Joković se odlučio povući iz reprezentacije i prepustiti mlađima da se dokažu. Uz čovjeka koji je zajedno sa Sandrom Suknom obilježio desetljeće hrvatskog uspjeha, povukli su se i Luka Lončar, Andro Bušlje i Xavi Garcia.

Hrvatska je podbacila u Tokiju. Zaustavljena je u četvrtfinalu i ostala bez medalje. Razočaranje u reprezentaciji, razočaranje u javnosti. Barakude je izbušio Mađar Peter Christian Manhertz koji je postigao sedam golova. Taj dan u Hrvatskoj ništa nije funkcioniralo. Na neslavan način od reprezentacije su se oprostili velikani hrvatskog vaterpola.

“Gorak je okus ostao nakon Olimpijskih igara u Tokiju. Nije lijep osjećaj, očekivali smo više. Porazom od Australije zakomplicirali smo si život, prijetilo nam je čak i ispadanje. To nas je šokiralo i razbudilo, pa smo odigrali dvije jako dobre utakmice protiv Crne Gore i Srbije. Kao da smo rasli kako je turnir išao, sve do onog nesretnog četvrtfinala s Mađarskom, u kojoj nam je jedan čovjek zabio sedam golova. Iz te činjenice se vidi da smo bili daleko od pronalaska igre i razine koju smo željeli. Nema smisla žaliti se da na suđenje ili nešto slično. Sami smo si krivi. Nismo bili dovoljno angažirani i to je utjecalo da ne pobijedimo i ostanemo bez medalje. Šteta što ova naša generacija nije imala priliku igrati barem polufinale i bori se za još jednu medalju. Kakva šteta".

INTERVJU – Ratko Rudić: Uvijek sam se usavršavao i nastojao biti ispred svog vremena

U odsustvu Lorena Fatovića, kapetan Juga dotaknuo se i s okupljanjem i rasutosti igrača po Europi. Nemaju svi ovaj problem...

“Talijani i Španjolci godinama su u prednosti u odnosu na Srbiju i Hrvatsku. Razlog je taj što se svi drže zajedno u jednom, dva, eventualno tri kluba. Svi su na jednom mjestu, a mi smo raštrkani, vidimo se nekoliko puta godišnje. Španjolci su svi u jednom gradu – Barceloni. Za njih u Barceloni igra gotovo cijela reprezentacija, a ostali koji nisu u tom klubu lako dođu do bazena gdje dogovore okupljanje. To nisu zanemarive stvari. Vrijeme prođe dok se okupimo iz svih dijelova Europe."

Tokio nije ostao u lijepom sjećanju kao Rio, a pogotovo London. Hrvatska je na Otoku 2012. osvojila zlato, a okosnica reprezentacije bili su dečki iz Dubrovnika, koji su šest godina ranije odveli Jug do trećeg naslova europskog prvaka. Zlatna godina hrvatskog vaterpola i najdraži trenutak u karijeri Mara Jokovića.

“Šteta za Olimpijske igre u Tokiju. One iz Londona su mi najdraži trenutak u karijeri, a to smo ponovili sto puta i vjerojatno ćemo još toliko. Fantastična organizacija, naša najbolja igra, fantastičan rezultat, kruna mukotrpnog rada, posebna emocija, zajedništvo... Ta momčad je u velikoj mjeri bila sastavljena od nas Dubrovčana, okosnica su bili dečki koji su s Jugom 2006. osvojili Ligu prvaka. Imamo i sliku na kojoj smo jedini Dubrovčani, lijepa kolonija. A Dubrovnik je mali grad”.

Hrvatska vaterpolo reprezentacija - olimpijski prvak 2008. (Igor Kralj/PIXSELL )

Zbog tromboze Maro Joković pauzirao je nekoliko mjeseci, a ti trenuci neizvjesnosti bili su mu najteži. Zdravstveni problemi prije vremena završavaju karijeru, najbolje zna Sandro Sukno, legendarni hrvatski vaterpolist i aktualni trener Pro Recca.

“Sve poraze u karijeri prihvatio sam kroz sport. Nikad nisam napravio dramu. Najviše me plašilo hoće li me zdravlje poslužiti. Tako je bilo 2009. godine kada sam imala trombozu, bio je to vrlo neizvjestan period. Kad se tako nešto dogodi, u osobu se uvuče nesigurnost. Ne znaš što te čeka sutra. Sandro Sukno je sa 27 godina imao problema sa srcem, tada je bio najbolji na svijetu, a ubrzo je morao završiti karijeru. Dakle, ozljede i bolest su stvari kojih se ne sjećam rado, ali srećom bilo je puno boljih trenutaka i nemam se pravo žaliti i biti nezadovoljan kada pogledam što sam napravio na klupskoj i reprezentativnoj razini", rekao je Maro Joković i za kraj se za beogradski Mozzart osvrnuo o uspjesima srpske vaterpolo reprezentacije koja je osvojila posljednja dva olimpijska turnira i posljednja četiri Europska prvenstva. Srbija ima ukupno 27 zlatnih medalja s velikih natjecanja.

(7.00) Crvena zvezda (10.00) Jug (1.15)

Maro Joković nema dilemu. Generacija Srbije koja traje više od desetljeća najbolja je u povijesti vaterpola.

“Ako se osvrnemo kroz povijest i pokušamo ih s nekim usporediti, nećemo ih pronaći. Oni su otišli. Ova generacija Srbije ne može se usporediti ni sa jednom drugom. Njihova svjetska dominacija traje preko deset godina, a pitanje je kada će prestati", zaključio je Maro Joković.

*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+