I. SučićZa Sanchezovu Rijeku je Dinamo i pitanje i odgovor
.png.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 30.10.25. | 08:00
I dok čekamo novi transfer na relaciji Rijeka - Dinamo, u redovima aktualnog prvaka opet gledamo kako neki igrači svjesno plešu po rubu. I to istom onom rubu koji se za mnoge pokazao kobnim...
Pet radnih dana prije vikend okršaja Dinama i Rijeke na Kvarneru su u šali nazvali '120 sati ogromnog interesa Dinama za nekolicinom prvotimcima Rijeke'. Čekaju tako podno Učke vijest o tome kako je Stjepan Radeljić dogovorio osobne uvjete sa Zvonimirom Bobanom, kako bi se u metropolu iz Sanchezovog frižidera mogao vratiti Niko Janković, kako na plavom radaru sve izraženije blinka ime Daniela Adua-Adjeija. Ništa nova, ništa nova. Istina, iz Rijeke su u Dinamo prošle sezone prešli Marko Pjaca i Niko Galešić, s tim da je u tim poslovima, primarno zbog lošeg menadžmenta ljudi iz Maksimirske 128, pobjednik ispala Rijeka. Na Kvarneru su već oguglali na ekskluzivne informacije o prelasku Rijekinih igrača u Dinamo, dovoljno je sjetiti se Čolaka, Frigana, Pašalića, Selahija i ostalih s već potpisanim (pred)ugovorima, a baš zbog toga sve što će uslijediti u naredna dva do tri dana – ne može iznenaditi. Možda eventualno ako Zvonimir Boban odluči sam sebe transferirati na mjesto sportskog direktora, a mjesto vlasnika kluba prepustiti Damiru Miškoviću. To bi, hajde, bilo zanimljivo. I iznenadilo. Ostalo – teško.
Onih karakterističnih 'bombi' ovog tjedna ipak nema koliko ih se 'po defaultu' očekivalo. Usprkos transfer nagađanjima iz Rumunjske, nije Plavima u ovom trenutku do shoppinga, ipak se sada moraju 'skupiti glave' nakon poraza od Vukovara 1991. U rukavicama tako medijski predstavnici uglavnom prozivaju Bobana i(li) Kovačevića, svi koji igraju – ne bi smjeli igrati, a svi koji ne igraju – moraju biti u udarnih 11. Klasična priča. S druge strane, Sancheza na Kvarneru trenutačno nitko ne propitkuje. Premda neke odluke koje donosi baš i nemaju pretjeranog smisla. Ali, tako je to u trenerskom poslu, tako je to u nogometu. Rezultat je majka, a majka drži tri kuta kuće. I kad te ide, onda možeš što hoćeš. Isto tako, nema baš smisla ni tražiti dlaku u jajetu nakon tri pobjede u posljednje četiri utakmice. Rijeka je sretno, spretno i na mišiće (ali i i potpuno zasluženo) svladala Spartu (1-0) u Konferencijskoj ligi, zatim su u prvenstvu razbili Osijek (4-2) i prouzročili promjenu na klupi Bijelo-plavih (jednog bivšeg trenera Rijeke zamijenio je drugi bivši trener Rijeke, Rožman – Sopić), da bi sada, mirni i opušteni, usprkos tome što im to pozicija na prvenstvenoj ljestvici baš i ne dopušta, nastavili raditi na sebi uoči dvije prilično važne utakmice. Istina, nitko neće Sanchezu ništa ozbiljnije prigovoriti u slučaju da se iz Zagreba vrati praznih džepova, ali ovakav Dinamo je itekako zreo za kažnjavanje. I svojevrsnu osvetu.
Sjetimo li se prvog ovosezonskog ogleda iz 3. kola HNL-a, kad je još na klupi aktualnog prvaka bio Radomir Đalović, Plavi su tada na Beljin pogon došli do 2-0 pobjede. Istina, imali su gosti i ozbiljan 'vjetar u leđa', nepravedno je u njihovu korist dosuđen kazneni udarac kojeg je Plavi 9 pretvorio u pogodak, ali čak i mimo tog ogromnog propusta na štetu Riječana, pobjedu Dinama mnogi su okarakterizirali zasluženom. I čistom. Premda čista, potvrdila je to Komisija, baš i nije bila. No, kako se ono voli reći, plakanje i proliveno mlijeko, odnosno voda ispod mosta. Svi sve znaju. Sjetismo se i da su Riječani tu utakmicu odigrali prilično ispuhani, jer samo četiri dana ranije su u Dublinu osigurali minimalno plasman u Konferencijsku ligu, što je bio jedan od važnijih ciljeva u ovoj sezoni.
Zanimljivo, od tog ogleda pa do danas prošlo je tek nešto više od 70 dana, ali se zato promijenilo zaista svašta. Kovačević više ne uživa neupitno povjerenje kroničara Dinama, a Đalović je dobio otkaz u Rijeci, potpisao za Maribor, zatim je otišao iz Maribora, dok sada za kruh zarađuje na klupi Kayserispora. Victor Sanchez? Dočekan kao veliko pojačanje, zatim je rezultatski podbacio, da bi sada ipak smanjio broj svojih kritičara i kupio si određeni mir. Barem do subote.
Jer, tek si s eventualnim pozitivnim ishodom na Maksimirom može kupiti 'kredit' kojeg onda ima pravo iskoristiti nekada kasnije kada malo ozbiljnije zapne. Isto kako Sancheza nisu zasule brojne, oštre i jedva dočekane kritike nakon podbačaja protiv Vukovara 1991, Istre 1961 ili Noaha, isto tako se od njega ne treba raditi taktičkog čarobnjaka nakon pobjeda protiv Sparte i Osijeka. Za njega i njegovu Rijeku je Dinamo pitanje, baš kao što će Dinamo biti i odgovor. Iako ovakve utakmice svi klubovi obožavaju igrati, jer nema boljeg od toga kada nemaš praktički što za izgubiti, a pritom možeš jako puno dobiti, Riječanima ipak svojevrsni pritiska stvara to što znaju da Dinamo krvari. I sada je sve na Riječanima, hoće li se malo igrati sa zvijeri pa joj dopustiti jedan ‘snažan udarac’ koji za njih može ispasti koban ili će pak od prve minute krenuti žustro kako bi iznenadili favorita pa ga onda pokušali vrlo brzo strpati u plavo-bijeli kavez? Kad će više ta subota...
Situacija u kojoj se nalazi Rijeka prije Dinama podsjeća nas na show za vrijeme poluvremena u NBA ligi kada svako toliko (prije se događalo znatno češće) neki navijač dobije priliku šutirati s centra i eventualno osvojiti milijun dolara. Iako je taj udarac nevjerojatno težak, iako je faktor sreće prilično važan, isto tako je pozitivan ishod itekako moguć. Naravno, nije isto kada na koš s centra igrališta šutira Steph Curry ili neki obični navijač s tribina, ali nije ni Dinamu nije isto dolazi li ih na Maksimir izazvati Rijeka ili neka druga momčad iz HNL-a. I u redu, nekima će biti malo previše što ćemo usporediti Rijekine šanse prtotiv Plavih sa šutom Stepha Curryja, ali ako netko može svladati ovakav Dinamo na Maksimiru, onda je to Rijeka. Ili bi barem trebala biti. Isto kao što s centra igrališta Curry nema zabiti tricu uz onaj prekrasni zvuk mrežice. Neovisno u kojoj dvorani.
Ono što također treba naglas reći je da momčad s Kvarnera, usprkos nekim ozljedama u sastavu, ovaj ogled dočekuje u vrlo dobrom ozračju. Oni koji su potegnuli protiv Sparte su se odmorili, oni koji dobili priliku protiv Osijeka su ju iskoristili, a oni za koje se mislilo da su nezamjenjivi su – natjerani da se malo preispitaju. Radeljić će, dakako, biti od velikog značaja kad se vrati, dok Janković sada pleše po rubu, rubu koji se mnogima pokaže kobnim. Iako on sigurno misli da je za njega bolje da pričeka s potpisom novog ugovora pa kao igrač sa slobodnim papirima potraži novog poslodavca, bivši igrač Dinama zaboravlja da se Rijeka mnogim igračima – i to s puno višim plafonom od njegovog – ispostavila vrhuncem karijere. Rijeka će novog Jankovića pronaći bez nekih većih problema, ali hoće li Janković pronaći novu Rijeku je već sada jako upitno. Iako je prije nekoliko mjeseci usmeno dogovorio produljenje suradnje, sada je, očigledno, došlo do nekog preokreta. Da nije, barem u završnici utakmice protiv Osijeka bi dobio pokoju minute. No, svatko je kovač svoje sreće, tako i Janković. Samo, jedna stvar: svaka nova utakmica, svaki novi tjedan bez ozbiljnih minuta... Izgradnja igračke reputacije traje godinama, dok se ona može srušiti prilično brzo. Iako nismo baš sigurni da je sam igrač toga svjestan...
Rijeka na Maksimiru? Može sve, ne mora ništa. Dobitak velik, trošak nikakav. I dok se u drugim hrvatskim klubovima svakog dana nešto senzacionalno otkriva, Rijeka mirno teče nekim svojim ritmom. Tako je bilo prije ovog tjedna i ove utakmice, tako će biti i kasnije. Osim ako, naravno, Damir Mišković ne preuzme Dinamo u dogledno vrijeme. A neće. Iako... Kako bi to tek bilo zabavno za pratiti...
