Sanchezov plan B postao je plan A, a Rijekina struja jača svakom novom pobjedom

Na prvu, glavno jelo servirano ovog ponedjeljka nije najbolje izgledalo. A za to je zaslužan mladi Mikolčić, premda veliko hvala može reći i Martinu Zlomisliću. No, okusi su ipak najbitniji, a oni su drastično promijenili sliku jela kada je prvo Fruk pokazao svu raskoš svog talenta, da bi onda Čop s dva pogotka djelovao kao fenomenalan prilog i umak. Na kraju, Devetak je funkcionirao kao onaj očaravajući miris, dok je ocjena 5+ ipak izostala zbog Farkaševog pogotka pred kraj utakmice. Opuštanje nikada nije bilo dobrodošlo u svijetu nogometa, a ni ugostiteljstva.

No, ovaj Rijekin tanjur, ovo glavno jelo... U njemu su svi navijači uživali. Da, postojale su neke pogreške, ali ovom specijalitetu, laganoj i rutinskoj pobjedi, Riječani bi se s guštom vraćali iz tjedna u tjedan. I nikada im ne bi dosadilo. Kao ni palenta kumpirica!

Rijeka je bila prava protiv Osijeka. Pomalo čudna Sanchezova odluka da ostavi Adu-Adjeija na klupi pokazala se sjajnom, jer Čop nije samo riješio utakmicu, već je mladom Englezu na neki način poručio kako mu mjesto u udarnih 11 ne misli tek tako prepustiti. Uostalom, otprilike kada je Adu-Adjei krenuo u prvi razred osnovne škole, Čop je u HNL-u – i to u dresovima tri različita kluba – zabijao kao na pokretnoj traci. Naravno, onaj najbolji period svoje karijere već je sigurno proživio, ali isto tako još uvijek nije spreman prepustiti svjetla reflektora nekom drugom. Što je, naročito za napadača, potpuno razumljivo. Zanimljivo, na vječnoj ljestvici strijelaca s ova dva pogotka prestigao je Ninu Bulu na osmom mjestu, a iako mu je sada prva meta Tomo Erceg (97), kada je već dogurao do brojke 89, sasvim sigurno će napasti stotku. A ako mu se otvori, tko kaže da ona nije dohvatljiva već ove sezone?

Uz Čopa i Maestra Fruka, sjajnu utakmicu odigrao je i mladi Vignato, Talijan kojeg smo najavili u udarnih 11 i o kojem smo već pisali kako sjajnom ‘low risk, high reward tipu posla’, odnosno kao mladom igraču čija je igra svojevrsni ‘miks Tarantelle i Sambe’. Ovog ponedjeljka ordinirao je sredinom terena, bio je playmaker koji je bio izrazito mobilan i prilagodljiv na svaku promjenu u igri Osijeka, a iako je ostao bez pogotka ili asistencije, njegovoj sjajnoj predstavi definitivno je potrebno zapljeskati.

Riječani znaju da na ovom sjajnom rezultatu moraju nastaviti graditi, jer za osvojiti tri boda iz ogleda protiv Dinama moraju biti čak i bolji od ovog što su pokazali protiv Osijeka. Istina, Plavi su se poljuljani vratili iz Vinkovaca, Kovačević uoči Rijeke neće spavati snom pravednika, ali iako je dojam oko aktualnog prvaka sve bolji, realnost je s druge strane takva da su i dalje – sedmi. I glavni cilj, osim onog Sanchezovog o procesu i dobroj igri, mora biti da se što prije otamo maknu. Pa sad, ako za to moraju svladati Dinamo na Maksimiru, onda za to moraju svladati Dinamo na Maksimiru. Sanchez je dokazao da zna kako igrati ‘protiv velikih’, a kako je Rijekina struja svakom utakmicom i pobjedom sve jača, možda se u njoj utopi i Dinamo, možda se u njoj utopi Kovačević. Baš poput Osijeka i Rožmana.