U Jakirovićevom rock ‘n’ roll nogometu nema mjesta za primadone

Posljednjih pola godine na Rujevici je, u najmanju ruku, bilo turbulentno, a poraz od Hajduka u finalu Kupa označio je svojevrsni kraj svega onoga što se dugi niz godina sustavno gradilo. Rijeka je, odjednom, bila obezglavljena, a iako se nije znalo tko pije, jako se dobro znalo tko plaća. Damir Mišković je pripremio sve kako bi se Bijeli vinuli u visine koje su mnogim navijačima prije njegovog dolaska djelovale nedostižno. Po njegovom dolasku u klub, Rijeka je postala jaka, moćna, uzbudljiva. Kad bi na se na naplatnim kućicama na Grobniku podignula rampa, protivnici bi nerijetko progutali knedlu jer su znali da je pred njima zastrašujuće težak posao. Godinama se radilo na identitetu, ali i na definiciji riječkih mišića. Nisu samo lijepo izgledali, već su bili snažni, toliko snažni da su ‘otrgnuli’ iz ruku Dinama naslov prvaka i prekinuli 11-godišnju plavu dominaciju, da su zdrobili veliki Milan, da su svojim mukotrpnim radom dočekali da u Gradu koji teče zasvira i ta famozna himna Lige prvaka. Rijeka je bila moćna, samouvjerena i prkosna, ali onda, s nekoliko vezanih krivih poteza, vratili su se na početak.

U POČETKU JE ČAK I POSTOJALA NEKA NADA

U ljeto 2022. godine doveden je niz igrača u koje je malotko vjerovao. Zapravo, kad malo bolje prevrtimo film, u iste je vjerovao samo jedan čovjek koji, na svu sreću po sve Riječane, više nije dio ‘njihovog’ kluba. Potezi koje je radio Robert Palikuča tjerali su nogometne fanatike da sjednu, polemiziraju i propitkuju svoje znanje. Ono što je Rijeka radila ranijih godina, imalo je smisla, ali ovo… Jedan, pa drugi, onda i treći igrač, svi odreda dovedeni bez da su sezonu ranije odigrali išta suvislo i da su u svojim klubovima radili razlike. Tomić je u tim trenucima bio davna prošlost, i slijepac je vidio kako ni dvojac Tadić-Budicin neće dugo, da bi onda kao šlag na vrhu te voćne salate prepune prezrelog voća stigao On.

Najava potpisa bila je sjajna, desetka je napokon dobila svojeg novog vlasnika. Rijeka se isprofilirala kao klub koji je ‘oživio karijeru’ brojnim igračima, od njih dobila značajan doprinos na terenu, a onda ih na kraju i fino unovčila. Primjera je, ne pretjerujemo, na bacanje, a kad bi ista stvar uspjela napraviti s njim, onda više nijedan igrač čija je karijera u nekom trenutku skrenula na neki krivi put ne bi dvojio je li Rijeka pravi izbor za njega. Čak ako bi nudili manji novac, čak ako bi možda i u tom trenutku postojale neke druge opcije, Rijeka bi se nametala kao najbolji mogući izbor. Uostalom, zar nije to logično? Ako su uspjeli ‘oživjeti’ čovjeka kojeg to nisu mogli u sedam različitih klubova (toliko ih je promijenio po odlasku iz Barcelone), onda to mogu sa svakim.

Ali, Alen Halilović je posebna biljka. Biljka koja daje sjajne, neopisivo sočne plodove, ali ne sazrijeva uvijek u isto godišnje doba i u istim uvjetima. Vjerovali su u Rijeci da će mu dobro sjesti dašak primorskog zraka, život u gradu koji nije kao drugi i koji je uvijek bio otvoren prema svima onima koji su ‘drugačiji’. Vjerovali su da će Alen pronaći sebe i da će ponovno početi uživati na nogometnom terenu, da će donijeti onaj dašak magije koji je nedostajao momčadi i da će se njegova ljevica ponovno uzdizati na pijedestal. Da je neki drugi klub u pitanju, mnogi bi ga u startu otpisali, ali kad je to bila Rijeka, onda je ipak postojala nada.

Mišković je pronašao trenera, sada mora i sportskog direktora!

Jakirović na predstavljanju: “Fizička priprema je najveći problem Rijeke, onaj tko neće biti spreman, neće biti s nama” (VIDEO)

Jakirović nakon debija na klupi Rijeke i remija u Osijeku: “Tek u nastavku smo pokazali ono što mene zanima"

Poslije kiše (ili susnježice) dolazi sunce

COSMIJEVO PROROČANSTVO

Poslije Tadića i Budicina, u klub je, nakon poduljeg traženja, stigao Serse Cosmi. Alen? On i dalje nije bio spreman. Pričao je vremešni, a očigledno i za penziju spremni, Talijan kako je apsurdno da Halilović igra u Rijeci, ali zapravo su ponajveći apsurdi u ‘toj’ Rijeci bili upravo njih dvojica. Naravno, ne zaboravimo ni Roberta Palikuču, ali njega, tada, više nije bilo u Rijeci. Ponavljamo, na sreću svih njenih simpatizera.

I onda, nakon sramoćenja riječkog grba, degradiranja svega onoga što se gradilo godinama, štoviše, jedno cijelo desetljeće, Cosmi je dobio otkaz. Ta sedmica koju je Dinamo ubacio u mrežu Riječana kao da su probudila Damira Miškovića. On ovu Rijeku, takvog trenere i takve igrače (časti izuzecima), nakon svega što je napravio za klub, nije zaslužio gledati. Zamišljali smo tada Cosmija kako sjeda u starinski kabriolet, pali radio i uz lake note talijanskih canzona odlazi svojoj kući. Došao je, ispričao svoje priče u koje od starta nitko nije vjerovao, i otišao. Šteta što nije još nekoga poveo sa sobom, zaista je bilo ‘apsurdno’ da se vozi od Rijeke do Perugie sam. Tko zna, mogao je i zalutati, hoće to polako u njegovim godinama…

No, s malim odmakom, sada smo uvidjeli kako se jedno Cosmijevo proročanstvo ipak ostvarilo. Nakon poraza od Hajduka zagrmio je talijanski stručnjak kako će ‘samo dresovi ostati isti, ne i igrači’. Mišković ga je, očito, poslušao. I neka je. Doduše, Cosmi nije računao na promjenu i na trenerskoj klupi, ali u svojem 'izlaganju' to nije precizirao. Takac-makac!

Arrivederci, Mister: Cosmi više nije trener Rijeke, doznajemo ime glavnog kandidata

Ča vas ni sram?

A SAD… MALO ROCKA!

Postoji tri tipa suvozača koji brinu o muzici u automobilu kad se neko društvo (ili u ovom slučaju klub) sprema na dugu vožnju (ili u ovom slučaju sezonu). Prvi su oni koji konstantno mijenjaju stanice, neke im se gube, neke nove pojavljuju i onda u svega nekoliko minuta čujete 10 različitih žanrova. Tako konfuzno i neodređeno je Rijeka izgledala na samom startu sezone, protiv Djurgardensa i još par utakmica kasnije.

Zatim dolazimo do onog tipa suvozača koji također okreće ‘milijun stanica’ i onda dolazi do neke samo njemu poznate gdje svira žanr koji nikome ne odgovara, izuzev, naravno, njemu samome. Ostatak društva bi malo pjevao, malo ‘skakao’, a on… On stavi svoje ružičaste naočale i nekim nesuvislim pričama uvjerava sve oko sebe da je ‘upravo to’ ono što ovom autu treba. Kad mu postane jasno da ga suputnici ‘ne prate’ u razmišljanju, krene s vikom pa konstatira kako će kad on bude vozio ‘samo muzika biti ista, a sve ostalo će se promijeniti'. Tako je Rijeka, pretpostavili ste, izgledala pod vodstvom Sersea Cosmija.

Na kraju, a zna se da tada dolazi ono najbolje, dolazimo do onog tipa suvozača koji praktički isprve okrene radio stanicu za koju zna da će na njoj pronaći dobri stari rock 'n' roll. U Rijeci, gradu čiji je jedan od većih simbola Ri Rock, taj žanr itekako ima 'prođu'. I ne mislimo na neki lagani rock, već onaj, onako, malo jači, koji će razdrmati sve suputnike u autu i koji će vas naprosto natjerati da budete budni od početka do kraja putovanja. Oni koji nisu spremni na takvu vožnju, odmah će to shvatiti te će im se stati sa strane kako bi pronašli drugi prijevoz kojim će doći do svojeg konačnog cilja. Koji god on bio…

Halilović: "Vjerujem da je ovo neki novi početak"

ODLAZIŠ…

Sergej Jakirović dobio je od Damira Miškovića razriješene ruke u mnogim stvarima. I na tome treba skinuti kapu predsjedniku. Trenerovi prvi potezi djeluju veoma hrabro, ali on je jako dobro svjestan kako sada u klubu nema mjesta za mediokritete, igrače koju su bili nekad nešto, a sad su ništa. Konačan cilj je svima jasan, a kako oni koje se treba sustići imaju popriličnu bodovnu prednost, riječki auto mora 'pičiti' 100 na sat i ne zaustavljati se sve do tog 36. kola. Neke primadone, koje su navikle biti u centru pažnje i koje i dalje vjeruju da se svijet vrti oko njih, ako ne mogu pratiti ritam, naprosto će biti otpisani. Ne treba to napraviti Jakirović ili netko drugi, otpisat će se sami.

Alen Halilović trebao je biti 'The One'. Ne samo u ovoj Rijeci, koja je žudila za jednim takvim fantazistom, već u svijetu nogometa općenito. I ne, to nije tendenciozno tvrditi, jer svi oni koji su ga gledali u mlađim kategorijama bi stavili ruku u vatru da je on 'taj'. No, često se zaboravlja jedna stvar, a ta je da nogomet, koliko god on bio usmjeren ka fizici, je i dalje sport u kojem je najvažniji mišić mozak. Kod nekih isti očito ne radi puno brzinom kad su u stanju toliko prilika dobiti i svaku iznova prokockati.

U rock 'n' roll nogometu Sergeja Jakirovića nema mjesta za primadone. I sve one koji se tako ponašaju. U Rijeci znaju da Alen Halilović sutra odlazi, ali i da iako ih već nije volio, ipak nije srušio njihove zadnje snove. Očekivalo se da će sve na Rujevici zavesti pogledom, da će riječka srca rastopiti dodirom, da će ih učiniti da svako toliko zaplaču od sreće. Ovo nije trebao biti kraj, ali izgleda kako ono što su Riječani i Alen imali ipak nije bilo sveto. I u konačnici su trajali i manje nego jedno ljeto.