Poslije kiše (ili susnježice) dolazi sunce

Zadovoljni, ne i sretni, mogu se Riječani vratiti na Kvarner nakon osvojenog boda protiv Osijeka na otvaranju drugog dijela HNL sezone u Gradskom vrtu. Uživanja u ljepoti nije bilo, ali za istu nikog nije bilo ni briga. Rijeci su sada potrebni bodovi, moraju se iščupati se iz situacije u koju su se sami doveli i onda, s vremenom, razmišljati o tome da igra bude onakva kakva je bila posljednjih 10-ak godina. Jakirović ima jasnu ideju što želi od momčadi, a sjajna stvar po njega je što ga momčad očito razumije. Nekad će njegove zamisli moći predočiti na teren do savršenstva, nekad će se malo i mučiti, ali će jako dobro znati što, kako i kada moraju raditi. A već to je veliki napredak u odnosu na ono što je Rijeka pokazivala u prvom dijelu sezone.

Ono od čega su mnogi strahovali na Rujevici prije početka proljetnog dijela je težak raspored na startu nastavka sezone. Prvo Osijek, i to u Gradskom vrtu, gdje je Rijeka u posljednjih sedam prvenstvenih utakmica upisala jednako toliko poraza, zatim gostovanje na tradicionalno neugodnom Šubićevcu, a nakon svega i odlazak na Poljud goropadnom Hajduku koji ove sezone ima ambicije za osvajanjem titule. Da je moglo malo lakše, moglo je, ali Riječani nemaju drugog izbora nego krenuti osvajati bodove tamo gdje su ih ranije ove sezone olako gubili. Doduše, na Šubićevcu su osvojili sva tri, ali ponoviti isto neće im biti nimalo lako.

Osijek i Rijeka podijelili bodove na premijeri proljeća u Gradskom vrtu

Rene Poms: "Osjetio sam da bi Živković mogao biti taj, hvala navijačima što su bili s nama"

Jakirović nakon debija na klupi Rijeke i remija u Osijeku: “Tek u nastavku smo pokazali ono što mene zanima"

Na konferenciji za medije prije ogleda s Bijelo-plavima, Sergej Jakirović nije se prestrašio iskreno reći što misli. Mnogi bi se na njegovom mjestu okrenuli uobičajenim floskulama, ali Mostarac je bio jasan i konkretan. Iako je istaknuo da nikada neće prije neke utakmice reći kojih će 11 igrača istrčati na teren, još na pripremama je bilo jasno kako on jako dobro zna s kime ove sezone želi napraviti rezultat.

Isto tako, nije Jakirović imao problem ‘prozvati’, ili bolje rečeno pokušati probuditi, Alena Halilovića, uvjerljivo najveće ime u svojoj svlačionici, s kojim zasad nije zadovoljan. Uostalom, s jednog treninga ga je čak bio udaljio te je tako htio svima jasno pokazati kako kod njega privilegiranih nema i kako će igrati samo oni koji su (u tom trenutku) najbolji i najspremniji.

Kad bi Halilović bio na svojih 100 posto i kad bi shvatio da mu je Rijeka na neki način posljednji vlak u karijeri koja lako može otići u potpuno krivom smjeru, onda nema sumnje da bi svoje mjesto u najboljih 11 pronašao (odnosno izborio), ali ovakav Halilović, koji još uvijek nije na svojem maksimumu i koji još uvijek nije spreman preuzeti odgovornost, će utakmice morati započinjati na klupi. A u nekima, baš poput ove u Osijeku, neće ni prisustvovati…

Jakirović je principijelan čovjek, vodi svojim primjerom i stoji iza svojih riječi. Nećete ga čuti kako neformalno priča jedno, a onda u eteru nešto drugo, baš kao što neće igrače u četiri zida kuditi, a javno hvaliti. S njim uvijek znate na čemu ste, a on istu stvar očekuje zauzvrat. Matjaž Kek je u Rijeku usadio pobjednički mentalitet, ali da bi to ostvario moralo je proći vremena. No, ono što je odmah Rijeka pokazivala pod njegovim vodstvom bio je karakter, a istu stvar možemo, na neki način, vidjeti i u ovoj Jakirovićevoj Rijeci. Naravno, ne treba se zaletavati i nagovještavati da će Jakirović s Rijekom napraviti isto što i Kek, pogotovo ne sada kad je momčad na osmom mjestu i kad financijska slika kluba nije ni približna onoj otprije osam ili devet godina, ali da neće biti popuštanja, da neće biti gledanja kroz prste i da neće biti onih koji će igrati isključivo zbog talenta ili starih zasluga – to sigurno.

Rijeka nikada, pa čak ni sada kad je u ovako teškoj poziciji, ne smije slaviti ništa drugo osim pobjeda. Ipak, ovaj remi može biti nagovještaj nekih ljepših, toplijih i sunčanijih dana na Kvarneru. Pred Rijekom je puno posla, tek su na početku dugog puta prema povratku u vrh hrvatskog nogometa, ali izgleda kako su prvi korak, koliko god on bio sićušan, napravili u pravom smjeru. A već i to je dobra stvar…