Mišković je pronašao trenera, sada mora i sportskog direktora!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 27.11.22. | 08:08
Na Kvarneru više nemaju pravo na pogrešku.
Ako se u posljednji tren ne dogodi neki čudesni obrat, nogometaši Rijeke u ponedjeljak 5. prosinca pod vodstvom novog trenera Sergeja Jakirovića ući će u pripreme za proljetni dio sezone. Pitanje trenera u nadolazećem će tjednu biti stavljeno ad acta, Bijeli će dobiti veoma dobrog stručnjaka koji se u ovom trenutku doima pravi izbor klupskog vodstva na čelu s predsjednikom i vlasnikom Damirom Miškovićem, a Jakirović pred sebe izazov vraćanje posrnule Rijeke u vrh hrvatskog nogometa.
Jakirović je u ovom trenutku najbolji izbor. Riječ je o bivšem igraču Rijeke, koji je osim u Zrinjskom najveći trenerski trag ostavio u Gorici, a svojoj mladosti unatoč ne spada u red popularno zvanih laptop trenera koji će svoj autoritet graditi isključivo (nogometnim) znanjem temeljenom na studioznom pristupu literaturi, već i svojim gardom kojeg je izgradio posljednjih godina. Iako nije imao igračku karijeru poput Igora Bišćana, Jakirović neodoljivo podsjeća na akutalnog izbornika U21 reprezentacije jer neće imati problem svakome reći što ga ide i od prvog trenutka postaviti se beskompromisno što, dojam je, aktualnoj Rijeci možda i najpotrebnije. 48-godišnjak rodom iz Mostara će sa svojim stožerom nedvojbeno donijeti i svježu energiju, a na Rujevicu bi trebao dovesti i dva svoja čovjeka (jedan za kondicijsku pripremu, drugi se bavi analitikom). U kadru će zadržati dosadašnjeg pomoćnog trenera i nekadašnjeg suigrača Radomira Đalovića, pa ponajboljeg trenera vratara na ovim prostorima Gojka Mrčelu, a nije isključeno da stožeru pridruži i još nekog bivšeg suigrača iz riječkih dana koji se otisnuo u trenerske vode (Čagalj, Štrok…).
Na kraju, Sergej Jakirović će od 5. prosinca do gostovanja u Osijeku 21. siječnja imati sasvim dovoljno vremena za razbuditi uspavanu momčad, utvrditi koja su strana tijela u momčadi, ista odstrani i ispočetka početi graditi priču. Koliko god u ovom trenutku djelovalo kao znanstvena fantastika, ni četvrto mjesto koje bi trebalo jamčiti Europu ne zvuči nemoguće ako Rijeka ponovo bude ona iz ere Bišćan ili Tomić.
S napokon riješenim trenerskim pitanjem, Damir Mišković morat će se okrenuti onom puno bitnijem - pronalasku sportskog direktora! Robert Palikuča brzo je opčinio sve (ili veliku većinu) na Kvarneru, govorio je fraze koje navijači vole čuti, momčad je mazio rezultat zahvaljujući igračima (Drmić, Ampem, Labrović, Pavičić, Murić, Čerin…) koje je doveo njegov prethodnik Ivan Mance pa je priča koju je “prodao” klupskim čelnicima i nogometnoj javnosti brzo dobila čvrste temelje. Ipak, s prvom krizom jednako brzo se i raspala, a nakon što je prošlog ljeta dovodio i što je trebalo i što nije, te pritom poprilično opteretio klupsku blagajnu velikim ugovorima, Damir Mišković mu je (napokon) poručio: “A sad adio“.
Struka je njegovim odlaskom povjerena Srećku Juričiću koji više sigurno nema energiju kakvu je imao prije 10-ak godina kada se stvarala Miškovićeva Rijeka, njegov pomoćnik Antonini Čulina još uvijek nije na potrebnoj razini znanja i kompetencija da bi samostalno mogao (pro)voditi sportsku politiku (čitaj: zelen je) i Mišković hitno treba čovjeka koji će se baviti momčadi, sportskom politikom i strategijom. U prvom redu rasterećenjem aktualnog kadra, ali što je još važnije i stvaranja jasne slike što Rijeka želi u nadolazećem periodu. Priča o ‘Rijeci na riječki pogon’ pokazala se promašajem i sada Bijelima, na neki način, treba nogometni rebranding. Domaća okosnica oko koje se nešto može izgraditi (Smolčić, Hodža, Liber, Frigan) postoji, ali iste treba okružiti igračima koji će pomoći njihovo igračko sazrijevanje. Mateo Pavlović, Anton Krešić, Mario Vrančić ili Haris Vučkić – što kvalitativno, a što karakterno – to sigurno nisu pa Rijeci u prvom redu treba čovjek koji će znati počistiti svlačionicu i postaviti jasnu sliku kako momčad treba izgledati. Jer na Rujevici trenutno vlada kaos što možda najbolje potvrđuje panični transfer Brune Bogojevića. Riječ je o igraču koji je po igračkom profilu praktički istovjetan Alenu Grgiću (koji se pokazao u veoma dobrom svjetlu), a pritom može igrati desnog bočnog isključivo u sustavu 3-5-2 kojeg novi trener Jakirović ne preferira. Uz to, Rijeka na desnom boku ima još i Andresa Solana čije su ozljede svojevrsni misterij, Filipa Brauta iza kojeg se nije stalo nakon poneke slabije partije, te polivalentnog Princea Ampema koji je više nego kvalitetno pokrivao ulogu koju može pokriti i Bogojević.
Uz njega, Rijeka danas u kadru ima i čitav niz igrača nedefiniranog statusa i pozicije zbog čega iznad kadra, koji s mladim igračima koji su povremeno priključivani prvoj momčadi i igračima na posudbama uz dvojnu registraciju broji čak 45 imena, stoji poprilični upitnik. I zbog toga Damir Mišković mora prioritetno pronaći sportskog direktora koji će definirati sportsku politiku i postaviti jasne okvire po kojima će se dovoditi igrači! U protivnom, Rijeka ozbiljno riskira da će olako potrošiti još jednog trenera koji itekako obećava i da upasti u još veće probleme iz kojih će se dugo i teško izvlačiti…