Što će Dinamu Kačavenda kad je Špikić četvrto krilo i hoće li Toplak dobiti barem 'hvala' od Šikića?
Vrijeme Čitanja: 7min | sub. 30.10.21. | 08:00
Dinamo je ovog ljeta doveo Nevistića, Štefulja, Bulata i Špikića, a nitko od navedenih nije ni u primisli Damira Krznara za udarnih 11. Špikić je lani bio sjajan u Gorici, ali pored Ivanušeca, Oršića i Menala postao je tek četvrta opcija na mjestu krilnog napadača. Nadodamo li tu još Ćužea i Marina koji su na posudbama u Dnipru, odnosno Šibeniku, teško je za očekivati da bi Kačavenda dobio minutažu u Maksimiru kakva je mladom igraču neophodna da bi u potpunosti ispunio svoj potencijal.
Samir Toplak veliki je nogometni znalac. Naravno, njegov stil ne odgovara svima, kao i svakom čovjeku lako mu se mogu pronaći mane, ali nogomet kao igru ima u malom prstu. On nije 'laptop trener', ne trebaju mu kompjuteri, statistike, grafovi i 'pie chartovi' za svakog igrača kako bi odlučio tko će igrati, a tko ne. Toplak se vodi instinktom, zna osjetiti i prepoznati igrača, a to je nešto što se ne može naučiti. To ili imaš ili nemaš, a Samir Toplak to itekako ima.
51-godišnjak iz Varaždina iza sebe ima uspješnu igračku karijeru. Osjetio je čari Bundeslige, postao legenda Varaždina, a u istom ritmu nastavio je i kad je odlučio kopačke objesiti o klin. Da Branko Ljaljak nije imao njega u Interu, Diva iz Predgrađa vjerojatno bi puno ranije zadesila današnja sudbina. Odnekud bi pronašao Nestorovskog, Posaveca, Begića, Bočkaja, Puljića, Mamuta, Filipovića, Andrića, Muhara, Tsoneva, Serderova i mnoge druge koji su prije nego što im je on dao pravu priliku bili potpuna nepoznanica. Svi navedeni su proigrali pod trenerskom palicom Samira Toplaka, a iste stvari nastavio je raditi u Varaždinu i Lokomotivi.
Kad je sredinom ožujka ove godine preuzeo Lokose, klub s Kajzerice bio je u katastrofalnoj situaciji. Da bi stvar bila gora, raspored mu je bio sljedeći – Osijek u gostima, Hajduk i Dinamo doma pa onda još gostovanje na Rujevici. U prve četiri utakmice na klupi Lokosa nije osvojio ni bod, a gol razlika bila je 0:11. Zanimljivo, lanjska Lokomotiva bila je najslabija godinama unazad, a Toplaku je to bio najbolji igrački kadar s kojim je u trenerskoj karijeri imao priliku raditi. Iako su mnogi očekivali da će se okrenuti starijim i iskusnim igračima samo da se spasi sezona, on je napravio nešto što nitko nije očekivao – u prvi plan gurnuti su klinci poput Lukasa Kačavende i Roka Šimića.
I sad, kad se gleda posljednjih mjesec – dva dana u životu Roka Šimića, ljudi bi rekli da je to normalno. Pa tko bi pored njega trebao igrati, zar ne? Ipak, realnost je nešto drugačija, a Šimić je sve samo ne isti igrač danas i prije pola godine. Talentirani napadač Red Bull Salzburga napromašivao se šansi u dresu Lokosa. Reakcija Toplaka? Bodrio je tog mladića, tapšao ga po leđima i govorio mu da samo vjeruje u svoje sposobnosti. I sve to je radio dok je vjerojatno izgarao iznutra, jer Lokosima je tada bio potreban svaki mogući bod.
Osim Šimića, u vatru je bačen i Lukas Kačavenda, a priliku je dobio i mladi Luka Stojković. Toplak je tako s tri juniora krenuo u borbu za ostankom u ligi. Neki bi pomislili kako se samo lud čovjek može odlučiti na takav potez, ali baš su mu ti 'klinci' donijeli neku novu svježinu za kojom je Lokomotiva vapila.
Cijelo vrijeme Toplak je po medijima pričao kako će Lokomotiva ostati u ligi i kako on uopće ne razumije čemu sva ta strka. Na taj način kao da je svojoj momčadi pokušao dati dodatno samopouzdanje. Jer, ako oni ne vjeruju da mogu ostati u ligi, onda je sav trud uzalud…
Lokosi su u posljednjem kolu, očekivano, poraženi od Hajduka na Poljudu. Bilima su tri boda bila neophodna kako bi se plasirali u Europu, a Lokosima kako bi sigurno ostali u ligi. Na kraju, slavili su i jedni i drugi, a kasnije će se ispostaviti da je ta utakmica, barem zasad, bila posljednja Samira Toplaka na klupi Lokomotive.
Kad je dolazio na Kajzericu, Toplak je dogovorio suradnju s klubom do kraja sezone. Razmišljali su svi, to je samo preventive radi. Ako ostane u ligi, ostat će i Toplak. Na kraju nije bilo tako. Iskusni trener u konačnici je otišao iz kluba, ali je u malom vremenskom periodu uspio napraviti velike stvari.
Promocija Šimića i Kačavende, ostanak u ligi… Naoko veoma jednostavno. Ali teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
Šimić je na ljeto napravio najveći transfer u klupskoj povijesti. Red Bull Salzburg pratio ga je dulje vrijeme, a igrača kojeg vole uspoređivati s Mariom Mandžukićem na kraju su odlučili angažirati tek nakon što su ga vidjeli kako se adaptirao na seniorski nogomet. Četiri milijuna eura uplaćeno je na bankovni račun Lokosa, a uvjeravaju nas da su tu i bonusi…
Ista stvar vrijedi i za Kačavendu. Doduše, on je ostao, ali budući da je postao nova udarna igla Lokosa i da je klub s Kajzerice već prodavao igrače u Atletico Madrid i Red Bull Salzburg, može se očekivati da će još koji klub koji igra Ligu prvaka 'baciti oko' na ono najbolje što Lokomotiva ima za ponuditi. Grbić i Šimić nisu razočarali nove poslodavce, oni su već sad svjesni da to nije bio uludo bačen novac, a sve to je od velikog značaja za daljnje poslovanje kluba. Uostalom, to je razlika između Dinama i svih ostalih hrvatskih klubova. Velika većina igrača koja je iz Maksmira odlazila u Ligu petice nije razočarala i zato oni koji će tek jednog dana biti prodani u startu imaju višu cijenu. To je glavni razlog one priče sa šanka 'Da je išao iz Dinama, transfer bi bio tri puta veći'. Samo je to ključno u cijeloj priči.
Lukas Kačavenda ne samo da je postao standardan prvotimac i okosnica igre Lokomotive, već je on, sa samo 18 godina, standardan U-21 reprezentativac Hrvatske. Brz je, okomit, ima udarac, a nije nesebičan. Ponekad ostavlja dojam da je malo prenervozan, ali mirnoća će doći s godinama. U njegovim se očima vidi vatra, on neće odustati kad izgubi loptu, već u punom sprintu krenuti u osvajanje iste. To je nešto što se ne uči, s tim se rađaš. Ali, neće to svako prepoznati. Toplak je, i zato mu na Kajzerici moraju odati priznanje.
Novu veliku nadu Lokomotive navodno želi Dinamo, ali on je na radaru klubova kao što su Milan, Fiorentina i Wolfsburg. Svi navedeni klubovi imaju dobra iskustva s hrvatskim nogometašima pa tako nemaju razloga sumnjati u 18-godišnjeg Zagrepčanina. Nikakve cifre se zasad ne spominju, ali ako je Grbić otišao za 3.5 milijuna eura, a Šimić za 500 tisuća eura više, onda bi i Kačavenda trebao biti u istom tom rangu.
Posljednja dvojica koja su otišla iz Lokomotive u Dinamo, a da su u oba kluba s vremenom postali nositelji, su Lovro Majer i Luka Ivanušec. Majer je danas igrač Rennesa, sigurno ga prati Zlatko Dalić, dok je Ivanušec uz Oršića, Ademija, Livakovića i Petkovića najbolji igrač Dinama. Prema Transfermarktu, Ivanušec je drugi najskuplji eksponat HNL-a, a on je, baš poput Lovre Majera, odlučio preći u Dinamo iako je za njega postojao interes i van Lijepe naše. Obojica su pogodila odabirom, ali Kačavendina situacija je nešto drugačija.
U ovom trenutku, njegov prelazak u Dinamo ne bi imao nikakvog smisla.
Oršić lijevo, Ivanušec desno, Menalo koji po potrebi može i na jednoj i na drugoj strani… I onda dolazimo do Darija Špikića.
Dijete Dinama, koje je preko Hajduka i Gorice stiglo do prve momčadi matičnog mu kluba, danas je četvrti krilni napadač Dinama. On i Čabraja, koji je danas na posudbi u Ferencvarošu, došli su u paketu za dva milijuna eura, ali izgleda kako je Dinamo trenutno ne računa ni na jednog.
Špikić je raskoš svog talenta pokazao lani u Gorici te bi gotovo pa sigurno imao zagarantirano mjesto u svih preostalih devet hrvatskih prvoligaša, ali u Dinamu je konkurencija ipak prevelika. U Europi još nije upisao ni minute, dok je u HNL-u u šest nastupa postigao tek jedan pogodak. S tim da je važno naglasiti kako je samo utakmicu protiv Istre 1961 započeo od prve minute.
Povrh svega, Dinamo ima nekoliko nadarenih 'klinaca', kako u drugoj momčadi, tako i u juniorima, a tu su Mario Ćuže i Antonio Marin koji igraju jako dobro na posudbama u Dnipru, odnosno Šibeniku Tu dolazimo do brojke šest krilnih igrača (iako se Marin posljednje vrijeme profilira kao desetka) pa tako eventualni Kačavendin angažman nema nikakvog smisla – kako za mladog i nadarenog igrača kojem je sad najpotrebniji kontinuitet i veliki broj utakmica, tako i za Dinamo koji je prekrcao pozicije krilnih napadača te im igrači na tim pozicijama zasad nisu potrebni.
Kačavenda je definitivno budućnost hrvatskog nogometa, ali on može postati još bolji samo ako nastavi biti važan dio dobre prvoligaške momčadi kao što je Lokomotiva i ako mu se prestane puniti glavu ciframa od dva, tri ili četiri milijuna eura. Prije točno godinu dana, on je bio jedan od mnogobrojnih talentiranih juniora Lokomotive, dok je danas netko koga – navodno – prate klubovi kao što je Milan. Polako se daleko dođe, a da će njegov kvalitetan rad doći na naplatu mogao je vidjeti i na primjeru svog kuma Roka Šimića.
Iako je Samir Toplak već neko vrijeme trener bez angažmana, plodovi njegovog rada vide se i danas. Jasno, nije ni Silvio Čabraja netko tko ništa nije napravio po pitanju Kačavendina napretka, ali odvažnost dati klincima veliku ulogu u momčadi je prvi imao Samir Toplak. I na tome mu se mora čestitati.
Ako ništa, barem bi jedno 'hvala' od strane Božidara Šikića bilo u redu…