A. LesičkiOsijek je čardak ni na nebu ni na zemlji, a Rožman se već pomirio sa sudbinom!
.webp.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 28.10.25. | 08:15
Osijek nezaustavljivo srlja prema dnu HNL-a, unatoč prividu promjena. Problemi nisu od jučer – ni Rožman ni nasljednici ne mogu izbjeći sudbinu, jer klub i dalje traži rješenja izvana dok vlastita talentirana djeca čekaju priliku. Narodski rečeno, od šume ne vide stablo!
Osijek nezaustavljivo srlja prema dnu. Teško je to više gledati. Jedino što ih u ovom trenutku dijeli od statusa fenjeraša jest bolji omjer od Vukovara. Bodovno su poravnati… Devet bodova u 11 utakmica! Kapa dolje, majstori! Jutarnje vijesti iz grada na Dravi sugerirale su kako je Simon Rožman preživio još jedan povratak na Pampas, ali dojam je da živi posljednje dane u trenerskoj kabini. Ili sate.
A što je najgore – Slovenac djeluje kao da to i sam zna. Na Rujevici je izgledao poput čovjeka koji se pomirio s porazom, čekajući tek poziv Alena Petrovića i onu famoznu rečenicu:
„Šefe, moramo se rastati.“
Jer krenuti u derbi protiv Rijeke s golim veznim redom može samo netko tko je digao ruke. Babec i Mikolčić protiv četvorice Riječana? To nije bio plan, to je bilo – samoubojstvo. Kad na sve to dodaš napadački trojac koji se zabija jedan drugome u leđa, otvara koridore stoperu Majstoroviću da šeće do centra s loptom u nogama, te dvojicu krilnih koji su kao čardaci – ni na nebu ni na zemlji – dobiješ savršeni recept za debakl.
A sve je počelo drugačije. Imao je Osijek i taj jedan trenutak – pogodak Mikolčića koji ti nudi privid nade. I što radiš? Ne povlačiš se u 5-4-1, ne zatvaraš prilaze golu, nego ostavljaš sve kako jest – otvoreno, naivno, kao da igraš prijateljsku utakmicu na pripremama i isprobavaš varijante. Kao da šalješ poruku prema loži:
„Što još trebam napraviti da me smijenite?“
Još jedna utakmica za zaborav. Još jedno kolo bliže dnu koje je, sve više, prirodno okruženje Osijeka. Lekcija iz prošle sezone nije naučena, a Pampasom i dalje vlada ista zabluda – da se može hodati istim putem i očekivati drugačiji ishod. A nacrt im stoji pred nosom. Mikolčićev gol, pa Farkašev nešto kasnije – jasno pokazuju smjer kojim Osijek treba ići. Sa svojom djecom, s novom energijom. No ne. Uvijek je lakše posegnuti za strancem koji se negdje putem izgubi. Rezultat? Minus na računu i praznina na terenu. Ali nadoknadit će se, kažu – nećemo platiti HNS-u B momčad pa ćemo uštedjeti…
Na Pampasu ništa nije sustavno. Biraju trenera prije sportskog direktora, zatvaraju vrata svojim ljudima, a kad sve pukne – peru ruke poput Poncija Pilata. Problemi Osijeka nisu počeli s Rožmanom, niti će s njim završiti. On je tek simptom bolesti koju nitko ne želi liječiti. Klub koji je prošle sezone primio više od pedeset golova, u kojem je Marko Malenica bio najbolji igrač, nije promijenio ništa – teško da može očekivati čudo.
Sada je najveći problem vrhuške kluba tko će se od njih spustiti s kata i predstaviti novo ime, novu kost koju će baciti javnosti… Imena već tjednima kolaju eterom: od Željka Sopića, koji se najčešće spominje, do Damira Krznara, kojeg se čekalo da završi svoju epizodu u Ujpestu. Navodno dobro kotira Kruno Rendulić, a priča se i da Tomislav Stipić ima svoje zagovornike u klubu. Samo da nam je vidjeti koje…
Jedinog koji se ne spominje, odnosno kojeg tek mi navodimo kao dobro rješenje, jest Tomislav Radotić. A on nikome nije na listi. Previše domaćeg je u njemu, previše „lege“ koji zna njihov modus operandi. Kao što biraju igrački kadar od Švicarske do Bugarske na štetu svoje vlastite djece, na isti će način uzeti i novog trenera – da bi sačuvali svoje sinekure dok Osijek tone u prosječnost.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)