Stanite mirno! Još neko vrijeme...

Nije to bio samo taj slobodnjak. On je više bio poput one, očekivane scene u filmu o superjunaku, koji, jednostavno, mora završiti happyendom. Više je, dakle, to bio hollywoodski, nego neogometni scenarij, i to još - kad? Nekoliko sati prije ulaska u 40. godinu života. Da ga je sam pisao, teško da bi Luka Modrić bolje napisao taj homagge samome sebi. Međutim, tih 90 minuta s Opus Arene bilo je stvarno, to nije bio slatkorječivi film s predvidljivim krajem, već karijera jednog nogometnog velikana sažeta u jednoj utakmici.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Dame i gospodo, Luka Modrić! Jer, što uopće reći nakon jedne takve predstave, nakon toga što je odigrao jednu od utakmica za dugo pamćenje. Nije, dakle, samo taj slobodnjak. Ne, Luka je od prve minute bio 'Benjamin Button', mladić koji tek započinje karijeru, a pred očima cijelog svijeta želi pokazati vrijednost i izboriti se za transfer, koji će mu osigurati egzistenciju. Tako je to izgledalo. Kao da sutra ne postoji!

"Ovaj nije normalan", otelo nam se u jednom trenutku, kad je Modrić, tamo negdje u 84.minuti, uklizao pred svojim šesnaestercem i započeo još jedan hrvatski napad. Bilo ga je svuda, radio je sve. Branio, trčao, proigravao, konačno, maestralno je zabio za pobjedu iz tog 'hollywoodskog' slobodnjaka. Zar čovjek s 39 godina može tako igrati? Zapljeskali su suigrači, zapljeskali su i poljski igrači, ovacije i gormoglasni 'Luka, Luka' orili su se Opus Arenom. Maestro je odigrao jednu od svojih najboljih partija za reprezentaciju zadnjih godina, Luka Modrić podsjetio je na svoje najbolje dane. I, kako to obično biva, provirili su iz svojih rupa 'veći Katolici od Pape' i 'veći izbornici od Dalića' i zgražaju se nad onima, koji su, nakon posrtaja na Euru, pokrenuli dvojbu treba li Modrić u reprezentaciji imati status poput onoga u Realu. Da igra pola sata, poluvrijeme, možda sat vremena, a ne čitavu utakmicu. Ta je dvojba, to je pitanje u tom trenutku bilo legitimno, logično i normalno. No, kao što smo zaključili, 'normalan' nije Luka Modrić!

Dalić dobio Matanovića i Sučića, ali i euforiju

Modrić: „Neće mi nitko morati reći da se moram povući, sam ću znati kada je vrijeme“

OCJENE - Hrvatska: A kada Luka ukliže u 84. na sredini terena večer uoči 39. rođendana... Nema dalje!

Isti film, isti scenarij, proživljavao je i Cristiano Ronaldo. Od kritika za loše odigran Euro, preko poruka: 'Kiki, vrijeme je!', do još jednog uspona na nogometni Olimp. Do ovacija lisabonskog Da Luza dva puta u nekoliko dana. Zabio je Hrvatskoj svoj 900. gol u karijeri, proslavio ga s toliko emocija kao da mu je prvi. Nabrijan, motiviran, gladan... A onda, tri dana kasnije u 88. minuti zabio je i za pobjedu protiv Škotske (2-1). Pokazao je, poput Modrića, kako razmišljaju pobjednici, šampioni i zašto traju toliko dugo. Modrić i Ronaldo, definitivno, oblježili su prvi tjedan novog izdanja Lige nacija i još jednom poručili da generacija nije rekla svoju posljednju riječ. Poslali su poruku onima koji dolaze, kojima su idoli i superheroji, koji su zbog njih odabrali nogomet i imaju iste snove, kako se bori za svoju zemlju, kako je svaka utakmica novi motiv i kako se postaje nogometni velikan. Toliko je bilo talentiranih, sjajnih, skupo plaćenih, popularnih i trofejnih, ali ostala su samo njih dvojica. Svaki sa nekim svojim unutarnjim nagonom da ruše granice i kad se čini da su ih sve porušili, svaki sa svojim 'eliksirom života', koji im produljuje karijeru kad izgleda da je došla pred zid. Ostali su njih dvojica, kao predvodnici na vječnoj listi nastupa za reprezentaciju, Ronaldo s nedostižnih 214 utakmica za Portugal, Modrić sa 180 za Hrvatsku. Ima toliko i njegov veliki prijatelj Sergio Ramos, ali uskoro će ga Luka preskočiti, ne sumnjamo.

"Meni nitko ne treba govoriti da treba otići, ja ću sam znati kad je pravi trenutak", poručio je Modrić nakon osječke bajke, dodavši da u njegovim godinama dugoročni planovi ne postoje i da razmišlja od danas do sutra, od utakmice do utakmice. Svašta se do listopadske stanke može dogoditi, okrenuti, ali vjerujemo da ova utakmica iz Opus Arene nije bila zadnja. Da će ih biti još. Kao što će još biti i Ronaldovih za Portugal, to je sad jasno. A jasno je i da će nogomet bez njih dvojice i Messija, podsjećati na tenis bez Federera, Nadala i Đokovića.

Zato, stanite mirno! Još neko vrijeme... I uživajte u čarolijama, u porukama koje ova dvojica šalju onima koji dolaze nakon njih! Jer, ostat će praznina, kad jednom odu, premda će neki reći, ako ikada odu. Dva šampiona, pobjednika, koji i dalje pomiču granice!