I. SučićSava, Sopa, Sava, Sava…
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 13.08.24. | 19:00
Rezultati, jasno je svima, nisu razlog zašto je Mišković smijenio Sopića, već njegovi javni nastupi, u određenim trenucima neprovođenje klupske politike, javna tajna o očajnoj komunikaciji s klupskim čelnicima te nepobitne činjenice da je u gotovo svakome vidio neprijetelja. Poštovanja nije imao prema nikome, a iako mu je jako važno da se o njemu priča kao ‘opasnom tipu’, dečku odraslom na ulici, frajeru, fajteru i barabi, zanimljivo je kako mu nije bio problem uzeti telefon u ruke pa se požaliti svojim prijateljima i poznanicima ‘kako sad to tako’ kad bi mu predstavnici medija uzvratili istom mjerom na njegova podbadanja. I ne, ne može se reći da je njegov mandat bio loš, neuspješan, da Rijeci nije donio ništa dobro, ali usprkos svemu za njim na Kvarneru apsolutno nitko neće pustiti suzu, baš kao što nijedan navijač neće propitkivati odluku predsjednika Miškovića zašto se odlučio na ovaj potez dva dana prije utakmice koja može osigurati jesen u Europi. Štoviše, ako treba, onako potajice, baš kako to rade bake i djedovi unucima, većina bi ‘gurnula pokoji euro’ u ruku sada već bivšeg trenera da mu put do Zagreba ugodnije prođe. Piće na benzinskoj ovog puta je na njih…
Nekima šok, a nekima potpuno očekivan rasplet događaja. Zapravo, bila je to knjiga u kojoj su svi znali kakav će biti kraj, ali zbog mnoštva zapleta, preokreta, zanimljivih i manje zanimljivih trenutaka, većina je ipak pomislila kako bi se do dolaska do te posljednje stranice ipak moglo ubaciti još pokoje poglavlje. No, nekad je manje više, a gotovo godinu dana Željka Sopića na klupi Rijeke za mnoge je bilo – previše. A za to si je sam kriv.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Uvijek se svi na kraju vrate na početak. Tako, jednostavno, ljudski mozak funkcionira. Jakirović je odradio pripreme, posložio momčad, dobio mogućnost igrati se i skauta i trenera i sportskog direktora pa onda, kad to od njega nitko nije očekivao, preselio put Zagreba. I, iako se njegova priča mogla drugačije rasplesti, očito nije pogriješio. Željko Sopić uskočio je na njegovo mjesto, s tim da, neka to svima bude kristalno jasno, nije bio ni u Top 3 glavnih kandidata. U priče ‘on je bio naš prvi izbor’ nisu vjerovali ni oni koji su ih prvi ispričali, ali to se jednostavno moralo tada naglas reći.
Elfsborg - Rijeka
Cjelokupnu ponudu za uzvratnu utakmicu 3. pretkola Europske lige koja se igra u četvrtak 15. kolovoza u 19 sati u Borasu pronađite ovdje:
(1.95) Elfsborg (3.40) Rijeka (3.60)
ODIGRAJ ODMAH!
Startao je porazom od Dinama, da bi onda nesretno ispao od Lillea iz Europe. Bila je Rijeka nadahnuta protiv Francuza, navijači su u tom ogledu bili 12. igrač momčadi, ali odbijanac koji je pao na nogu Davida okončao je Rijekine europske snove. Fokus se prebacio na prvenstvo i na Kup, što je u neku ruku možda bilo i bolje. Gurala je Rijeka dobro, jako dobro, čak i puno bolje nego što je to itko mogao predvidjeti, ali na kraju cijele balade su ostali praznih ruku. I, opet treba reći, potpuno zasluženo. Jer Dinamo je bio bolji, posloženiji, taktički pametniji. Pomazila ih je i božica Fortuna u nekim trenucima, ali kad se takve stvari previše puta krenu ponavljati, onda nije do sreće, već do kvalitete.
Iako je Rijeka u svakom pogledu nadmašila očekivanja, zbog Sopića, njegovih izjava, ponašanja, garda i pogleda s visoka, ispalo je da je u konačnici podbacila. A, objektivno gledajući, nije. Rezultat koji je zagrebački strateg ostvario vrijedan je hvale, na tome mu treba čestitati, ali sve ono što se događalo ‘u kabini’ nije bilo ni izbliza onako kako se prikazivalo na van. Na početku drugog dijela sezone Rijeka je bila nevjerojatno dobra, a sve je počelo s 3-2 pobjedom protiv Gorice u zaostaloj utakmici 4. kola na očajnom turopoljskom klizalištu. Kasnije je Sopić na konferenciji za medije pričao o benzinskoj pumpi, ali ne i o fizičkom okršaju koji se zamalo dogodio između njega i tadašnjeg kapetana Labrovića. Jer, eto, odlučio je trener ‘očitati bukvicu’ kapetanu nakon što je njegova momčad prekretom u 89. minuti došla do slavlja. Sreća da su igrači brzo reagirali i smirili strasti, jer nismo baš sigurni da bi Sopić na ranije spomenutoj benzinskoj postavi u suprotonom dobro vidio gdje točno mora prisloniti svoju INA Loyalty karticu…
Doduše, takvih tenzija ima u svakoj svlačionici, ali mlada riječka momčad ipak nije navikla na svu tu količinu ‘drama’. I to nepotrebnih. Sopić je bio tvrd, ustrajan, vjerovao je sebi i ‘savjetnicima’ iz rodnog mu grada više nego ikom drugom, a taj manjak pragmatičnosti na kraju ga je koštao da sezonu okonča bez trofeja. Da je bio umjereniji, da nije poletio više od ikoga drugoga u klubu (to se moglo jasno isčitati između redaka u njegovim izjavama), možda bi 'poljubac' s tlom bio mekši. Stoput je ponovio kako se on nikome neće prilagođavati, kako nema iznenađenja, kako će Rijeka igrati isto protiv Dinama i protiv Rudeša, a Jakirović je na kraju, što zbog sebe, a što zbog svojeg ‘protivnika’ na klupi Rijeke, sve naplatio osvajanjem dvostruke krune. Sjećamo se i finala Kupa, druge utakmice, kako je samo Dinamo taktički izdominirao Riječane. Dvije-tri korekcije u sastavu i… Sunce je u ranim jutarnjim satima obasjalo Maksimir. Koliko je Jakir u tom ogledu dobro postupio, toliko je Sopić postupio loše. I zato je Rijeka ostala bez trofeja.
Kako je lider kluba Damir Mišković, a svlačionice Ivan Smolčić, Sopićevo medijsko guranje u prvi plan nema kome nije išlo na živce. Jer, budite sigurni, nikome u klubu nisu odgovarale njegove konferencije za medije, njegove izjave za TV ili radio, njegov humor koji je smiješan bio samo i isključivo njemu samom. Uostalom, ni sat vremena nakon smjene već je imao što za reći hrvatskim medijima, a nije mu bilo teško dignuti slušalicu ni kad je poziv stigao iz BiH. Ja, ja i onda opet malo ja.
Rijeka - Istra 1961
Cjelokupnu ponudu za utakmicu 3. kola hrvatskog nogometnog prvenstva koja se igra u nedjelju 18. kolovoza u 21 sat na Rujevici pronađite ovdje:
(1.45) Rijeka (4.40) Istra 1961 (7.50)
ODIGRAJ ODMAH!
Kratkoročno, trener ala Željko Sopić može biti idealan, pun pogodak, ali isto tako treneri njegovih karakteristika i manira uglavnom dugoročno prolaze samo u niželigaškom nogometu. Barem mi ne znamo nekog ‘Sopića’ koji godinama prolazi u jednom ozbiljnom klubu. Nadalje, Rijeka je od Sopića izvukla najviše što je mogla, dok Sopić od Rijeke nije izvukao ni blizu ono što je neki drugi trener mogao. Ili mislite da bi samo Sopić s Pjacom, Labrovićem, Frukom, Pašalićem, Marićem, Jankovićem, Hodžom, Mitrovićem, Galešićem, Dilaverom i ostalima uspio biti drugi i doći do finala Kupa?
Nakon što je odradio pripreme u Schladmigu, svoje prve ljetne pripreme u ulozi glavnog trenera nakon devet godina kad je vodio tadašnjeg drugoligaša Rudeš, Sopić s Rijekom nije uspio napraviti nikakve pomake u igri. Štoviše, požalio se trener Rijeke da mu je – nakon pet utakmica u sezoni – kadar malo tanak te da su mu igrači malo umorni. Ponovit ćemo, nakon pet utakmica u sezoni. Pet.
Nešto je puklo nakon utakmice u Varždinu između trenera i predsjednika. Ne znamo što je točno bilo, ali kap je prelila čašu. Sopić je svoj narativ gurao kao da je Pale sam na svijetu, ali predsjedniku kluba, koji je oduvijek bio skloniji da na klupi ima ‘gospodina’, to nije bilo po volji. I da, dok te nosi rezultat možeš sve, ali kad te ne ide, kad je igra loša, a svlačionica na tvoje demagogije okreće očima, onda se priča mijenja. I to tako da je ‘ruka ruci’ bila jedini sljedeći korak.
Ne znamo zašto, čudi i nas, ali kad uparimo riječi film i Željko Sopić, prsti sami od sebe krenu po tipkovnici tipkati ‘Metastaze’. Možda jer je završetak tog filma sličan završetku Sopićeve avanture u Rijeci.
“Ako mogu gurati i dalje svoju priču, onda mi vičite centar, centar, ali ako ne mogu, ako vidite da sam došao do kraja, onda vičite Sava, Sava”, tako nekako mi zamišljamo razgovor bivšeg trenera Rijeke s njegovim ‘savjetnicima’.
No, dotični su sada malo zakazali. Baš kao i Dejo u samom filmu.
Sava, Sopa, Sava, Sava…
