
Rezultati uvjerljivi, estetika i ne toliko: sprema li Kovačević promjene u udarnom sastavu?
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 09.08.25. | 13:30
Radikalne poteze ipak ne treba očekivati. Pobjednički sastav se ne mijenja, sigurno ne dok je sezona još u povojima. Ali neke korekcije u ideji se naziru. Vidjet ćemo koliko kredita imaju igrači iz početnih 11 i jesu li ih neki već potrošili. Već protiv Rijeke bi sastav Dinama mogao biti drugačiji. Ne značajno, ali jedno novo lice, kao opomena prvotimcima i motiv rezervistima...
Dvije utakmice, pet pogodaka i čista mreža – ako je Mario Kovačević skicirao idealni scenarij u svoje uvodne dvije utakmice na klupi Dinama, teško da je mogao zamisliti bolji. Osijek je pao na Opus Areni, friški prvoligaš, Vukovar, u Maksimiru. Rezultatski, bez greške. Dojmom? Pa i ne toliko uvjerljivo kako rezultati sugeriraju.
Oba početna poluvremena u ogledima s Osijekom i Vukovarom, Dinamo nije plijenio sigurnom i lepršavom igrom. U oba poluvremena, protivnik je imao dobre ili vrlo dobre šanse, koje – da su ušle, možda bi priča otišla kakvom stranputicom za Modre.
U Osijeku pamtimo prilike Omerovića, u Maksimiru obranu Nevistića nakon voleja Gonzaleza, pa onda i gredu Simmondsa nakon prekida.
Priznao je Kovačević nakon Vukovara da mu momčad ima problema s branjenjem prekida, Vukovarci su u nekoliko navrata razgolitili slabo postavljanje i manjak komunikacije kod obrambenog preuzimanja Dinama, iako to nisu znali kapitalizirati.
Obranu je, osobito nakon ovoljetnih pretumbacija, najteže uigrati, a posebno detalje poput udaraca iz kuta ili slobodnih udaraca. Pa iako je uzorak prilično skroman, jedna stvar strši u obje utakmice. Kada ga protivnik visoko pritisne, Dinamo još uvijek nema izrađene mehanizme kako izaći iz tog presinga.
Osijek je, primjerice, igrao agresivno prema Mišiću, kojeg je Rožman detektirao kao najvažniju polugu zagrebačkog sastava u izgradnji napada. Vrbančić, Babec i Šopov su se izmjenjivali u odsijecanju kapetana Zagrepčana iz igre, zbog čega je Dinamo imao problem probiti prvi blok domaćina. Dominguez i McKenna su imali zamjetan broj međusobnih dodavanja, a još naglašenije je to bilo protiv ipak, kvalitetom skromnijeg, Vukovara. U nekoliko navrata se moglo vidjeti Domingueza kako širi ruke, pogledom traži svoj vezni red da mu ponudi rješenje, a kada je jednom prilikom probao sam iznijeti loptu, onda su mu gosti oteli loptu i došli u priliku da zaprijete Nevistiću.
Tek kada je popustio pritisak na Mišića, Dinamo je prodisao. No do tada, slabo je vezna linija kretnjama, utrčavanjima i otvaranjem prostora, davala priliku stoperima da odigraju dodavanje koje će preseliti težište igre na protivničku stranu.
Nije samo Mišić bio 'detonator' vezivanja redova, ključnim se, opet, pokazao ulazak Stojkovića. Iako je izgubio mjesto u početnoj postavi, Stojković nanovo ističe kandidaturu za udarni sastav. Dinamo u Mišiću, Villaru i Ljubičiću ima tri igrača koji, energetski, nisu na istom nivou kao Stojković. Dinamova sedmica je potentnija i okomitija od spomenute trojke i u obje utakmice je dao dodatni impuls suigračima. Radi se o drugačijem profilu igrača, u odnosu na Villara koji niti ovog puta nije oduševio. Vidi se da zna, da je dobar na lopti, no igra u sličnom ritmu kao i Mišić i Ljubičić, pa Dinamo na momente djeluje predvidljivo s njima u igri. Stojković može i umjesto Vidovića koji je bio indisponiran protiv Osijeka, nije nešto odigrao ni do pogotka protiv Vukovara. Uostalom, i Kovačević razmišlja o tome.
„Znat ću cijeniti to što rade, možda sljedeću utakmicu netko počne tko je bio na klupi. Veseli me to. Morate znati da sam prekratko vrijeme ovdje da sve ideje isprobamo. Igrače smo birali i slagali po pozicijama, mislim da ta tri igrača u veznoj liniji mogu funkcionirati, imamo nekih malih problema, ali imamo i Kulenovića, Stojkovića koji je okomitiji, Mudražiju... Koristit ću i druge igrače, nisam blesav da ne bih vidio kad tko treba igrati. Na pripremama je Vidović bio dobar, ali sad je desna strana ofenzivnija.Vidjet ćemo tko će igrati protiv Rijeke“, istaknuo je trener Modrih.
Je li to najava promjene u prvih 11, ili tek javna poruka prvotimcima da nema opuštanja, doznat ćemo idućeg vikenda. No, očito je kako i trener razmišlja o promjenama. Spomenuo je i igru Kulenovića koji nastavlja s golgeterskim nizom, a mogu li Beljo i on zajedno, tek trebamo doznati. U ovih 4-3-3, od kojih se, očito, neće često odstupati, ali možda bi se moglo pronaći mjesta za obojicu, ako će jedan pristati na ulogu povučene špice. Beljo pokazuje da želi sudjelovati u igri, nerijetko se spušta po loptu ili izvlači na stranu, zbog čega bi Kovačević mogao razmisliti o njemu u povučenijoj ulozi, a Kulenovića isturiti ispred. Ili ih, pak, staviti u 'ravnopravan' položaj, pa postaviti momčad u 4-4-2, gdje bi u vezi igrali Lisica, Ljubičić, Mišić te Stojković umjesto Vidovića, a ispred njih Beljo i Kulenović kao napadački tandem.
Neke radikalne poteze, doduše, ipak ne treba očekivati. Prije bi to mogla biti jedna promjena, da u idejnih 4-3-3, Stojković zauzme mjesto Vidovića na poziciji (lažnog) lijevog krila, ili, možda uđe u vezni red umjesto Villara.
Pobjednički sastav se, znana je stvar, ne mijenja, sigurno ne dok je sezona još u povojima. Ali neke korekcije u ideji se naziru. Vidjet ćemo koliko kredita imaju igrači iz početnih 11 i jesu li ih neki već potrošili. Protiv Rijeke bi sastav Dinama mogao biti drugačiji. Ne značajno, ali jedno novo lice, kao opomena prvotimcima i motiv rezervistima, bi moglo osvanuti od prve minute...