Igor Kralj/Pixsell
Igor Kralj/Pixsell

Otto Barić: “Rok je dosta optimističan, a cijena Kranjčevićeve je barem 50 posto skuplja”

Vrijeme Čitanja: 6min | pet. 29.11.24. | 13:13

Aktualni gradonačelnik najavio je gradnju stadiona u Kranjčevićevoj ulici do rujna 2026., dok će novi Maksimir biti u funkciji dvije godine kasnije. Ipak, struka se ne slaže s Tomaševićem.

“Smirite se jer ću zatvoriti pipu”, glasila je poruka Milana Bandića u rujnu 2019. kada je pala staklena stijena sa zapadne tribine Maksimira. Bilo je to u poslijepodnevnim satima na djelu stadiona između Zapada i Juga. Možda pola sata ranije je na tom istom mjestu bila je skupina od dvadesetak školaraca koje je modri kroničar Miroslav Tomašević, taj dobri duh Dinama i čovjek koji je apsolutni autoritet po pitanju "modre" povijesti, okupio kako bi ih proveo kroz edukativnu turu kroz stadion Maksimir. Na tom identičnom mjestu bilo je zakazano okupljanje prije nego su djeca krenula na stražnji ulaz u “Plavi salon”, mjesto gdje Dinamo čuva svoje najveće trofeje u bogatoj povijesti kluba. Popularni Mićko ovoga puta nije njegovao svoju vještinu kašnjenja koju je s godinama ispeglao gotovo do savršenstva. Stigao je na vrijeme i odveo djecu. Pola sata kasnije uslijedilo je pad prozora koji je poprilično odjeknuo. U tom trenutku nalazili smo se u unutrašnjosti južne tribine, u čuvenoj “pušačkoj sobi” Maksimira kada je roknulo.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Pad prozora i izbjegnuta tragedija činilo se tada kao dobar povod da se ponovno pokrene akcija animiranja javnosti o nužnoj potrebi za novim Maksimirom. Brzinski je osmišljena akcija. Pozivi medijima odaslani su iste večeri ali kad je pokojni gradonačelnik čuo da se u Maksimiru sprema još jedan vapaj u javnosti - podigao je slušalicu i okrenuo broj Vlatke Peras. I rekao da budu mudri. Da se “ne kolje tele zbog jedne šnicle”.

“Otkazujemo pressicu”, nemoćno je slegla ramenima tadašnja predsjednica Uprave. Pet godina kasnije, Maksimir, to “najljepše ruglo na kraju grada” kako mu tepamo već desetljećima, dobilo je novi nadimak.

“Bruchbude”, naziv je kojim su Nijemci opisali stadion Maksimir. Prijevoda je mnogo. I nijedan nije ugodan, ali nisu Švabe otkrili toplu vodu kada su napisali da je Maksimir ruina koja već godinama prolazi kroz Uefine inspekcije isključivo na “lijepe oči”. I tako već tridesetak godina koliko traje “obnova” Dinamova stadiona. Od kranova, rušenja i izgradnje nove Sjeverne tribine u drugoj polovici devedesetih do nadogradnje one zapadne pa zabrane korištenja ona istočne nakon potresa...

Od tog prozora koji su padali s tribina pa do bezbrojnih obećanja koje smo slušali svih ovih godina na koncu imamo taj - “bruchbude”. I mogli bi ga imati još neko vrijeme, barem ako je vjerovati Otti Bariću mlađem, arhitektu čije se mišljenje poprilično razlikuje od onoga što prezentira aktualni gradonačelnik Tomašević koji u četiri godine garantira ne jedan već dva gradska stadiona. Onaj u Kranjčevićevoj sa 11162 mjesta do rujna 2026., potom onaj u Maksimiru dvije godine kasnije...

Prvi je predstavljen danas a biti će u 4. Uefinoj kategoriji. Projektanti su isti oni koji su radili na Opus Areni u Osijeku. Onaj drugi? Pa recimo da se bojimo da ako Dinamo ikada ode s Maksimira, da bi se lako moglo dogoditi da se na njega više nikad ne vrati... No, to nećete čuti od gradonačelnika.

"Za vrijeme radova u Kranjčevićevoj, bavit ćemo se paralelno s Maksimirom", poručio je Tomašević koji je otkrio kako će se postaviti 1800 solarnih panela na krov stadiona. Zbog uštede, kaže. Cijena novog stadiona je oko 44 milijuna eura.

"U potpunosti će biti financiran od Grada. Ovo je drugi bitan korak prema rješavanju Maksimira. Prvi je bio onaj oko imovinskih pravnih odnosa".

U ožujku se čeka "prva lopata" a cijena je barem pedeset psoto skuplja po stolici od uobičajne, tvrdi Otto Barić koji je u razgovoru za N1 televiziju komentirao najavu projekta gradnje stadiona u Kranjčevićevoj ulici.

"Oni stalno guraju tih godinu dana gradnje. Mislim da je nerealno, prvo se ide u javnu nabavu koja može trajati do pet mjeseci ovisno o žalbama. Stadion je relativno jako skup. Tri tisuće eura po stolici je barem 50 posto više nego što ja smatram da bi trebao biti. Vi kada krenete u gusto tkivo, a ako se krene oko idućih izbora, dakle početkom svibnja - smatram kako je optimističan rok da se završi u godinu dana. Mi smo, primjerice, u Dohi radili u tri smjene. U Zagrebu toga nema. Niti će susjedi to dozvoliti. Ako im sve prođe, početak 2027. je realan rok”, rekao je Otto Barić koji smatra da se tu puno odstupalo od standardne procedure oko dobivanja građevinske dozvole.

"Ne ostaje tribina, mijenja se veličina, utjecaj na okoliš. Puno toga s mijenja. Niti jedan susjed nije saslušan jer je pronađen način da se izbjegnu susjedi. Da meni neko takvo nešto omogući kao arhitektu, ja bih to izgradio za tri mjeseca".

Ugledni arhitekt osvrnuo se i na Maksimir za kojeg smatra da je jedino rješenje srušiti ga do temelja.

“Moramo reći jednu stvar. Jedini stadion u LP bez krova je Maksimir. To je civilizacijski problem. Taj stadion je neželjeno dijete. I Bandić i ova vlast stalno iz toga stvaraju bauk i guraju to ispred sebe. A jednostavno je. 2019. godine je Uprava imala čisti plan. Oni su otkrili te plombe od Kaptola. I to je sve bilo spremno. Jedina je odluka bila kako omogućiti Dinamu da dođe do novog stadiona”.

Što se može napraviti od Maksimira?

“Samo i isključivo rušenje. Treba procijeniti koliko ja potreba. Smatram da je idealan kapacitet trideset tisuća”.

Barić se osvrnuo i o Poljudu.

“Poljud je jedna od najljepših stadiona u Europi, ako ne u Svijetu. To je remek djelo stadionske i sportske arhitekture. Volio bih da se Poljud dovede u stupanj 100- postotne sigurnosti. Bilo bi mi žao da se gradi novi stadion. Nisam vidio statičke analize, ali navodno je dosta loše. I krov i ostatak konstrukcije nisu u dobrom stanju. Takav novi stadion došao bi 120 do 150 milijuna eura. A opet, Hajduk ima problem gdje će igrati dok se gradi".


Kako je Otto Barić zadovoljan načinom na koji se vodi klub, obzirom da je bio protukandidat Velimiru Zajecu.

"Meni je ta priča bila zabavna. Ja volim Dinamo, idem na utakmice. Kada sam se upustio u tu priču, svidjelo mi se uvođenje demokratizacije. Jedino mi je žao što je na izborima imalo pravo glasa 14 tisuća navijača, izašlo je njih osam tisuća od kojih je sedam znalo za koje će glasati. Oni koji su glasali za mene, pročitali su program i nisu me gledali kao sina Otta Barića već da imam neku ideju. Po meni, mislim da sportska politika nije bila loša ali mislim da su loše "odigrali" prijelazni rok. Puno starih i istrošenih igrača a Dinamo ima svojih mladih i kvalitetnih koje treba gurati. Ta demokratizacija je jedna tiha privatizacija. Dinamo je netransparentan. Gdje su press konferencije nakon svakog IO kluba? Pa Dva člana s moje liste trebali bi biti u Nadzoronom odboru a on još uvijek nije formiran. Ta nezavisnost i kontrola i dalje fali", jasan je bio Barić u razgovoru za N1.

Oglas

HNL, 15. kolo


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.



Tagovi

Otto BarićStadion MaksimirHNLTomislav TomaševićStadionnovi stadionGNK DinamoKranjčevićeva ulica

Ostale Vijesti