Oni su već 'kupili' maksimirske tribine...

Dinamo sigurno nije jedini klub na svijetu, gdje navijačke emocije znaju prijeći u euforiju. Nećemo se lagati, postoje klubovi, u kojima ta strast puno više graniči s fanatizmom, negdje i s ozbiljnom dijagnozom. No, zato je maksimirska publika uvijek slovila za zahtjevnu, da ne kažemo razmaženu, traži uvijek još više, gotovo perfekciju, rijetko je se može 'kupiti' na prvi dojam. Puno je lakše kod nje izgubiti kredite, a kad te jednom prekriži, teško se ponovno uzdići.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Stoga je posebno fascinantno kako su tribine prihvatile neke nove igrače u Dinamovom dresu, a kao primjer istaknut ćemo detalj nakon utakmice s Goricom (2-1). Izlazili smo sa stadiona, kad je kod rampe, tamo kod spomenika BBB-ima nastala gungula. Uglavnom djeca, ali i ne samo ona, bilo je tu i 'ozbiljnih' ljudi, zaustavili su jedan automobil, potpuno ga okružili. Izvadili mobitele, kucali vozaču da im spusti prozore, uskomešali su se, čuo se i poneki euforični vrisak. Za volanom Samy Mmaee, na suvozačkom sjedalu Ronaël Pierre-Gabriel, a na zadnjem 'sicu' Juan Cordoba. Marokanski stoper, francuski bek i kolumbijsko krilo, tri Dinamova stranca. Gabriel s najduljim stažem, ova dvojica tek su došli, za Cordobu i ne znamo je li već pobijedio jet lag. Sijevali su blicevi, lica igrača nisu mogla skriti zbunjenost. Mmaee je djelovao malo sumnjičavo, kao da ne vjeruje da se to događa, Pierre-Gabriel se samo smješkao, Cordoba se neko vrijeme skrivao iza spuštenog prozora i šilterice, dok i on nije popustio. Tko zna što je doživio u Kolumbiji, zašto tamo ljudi zaustavljaju automobile.

"Ti si top igrač, svaka čast", kazao je na engleskom jedan klinac Mmaeeu, okidajući selfie.

"Hvala", uzvratio je Marokanac.

"Cordoba, može jedna fotka? I meni, i meni...", prišao im je i jedan stariji navijač.

Jakirovićevih pet upitnika pred Baku: Dvojbe i(li) slatke brige?

Momčad je druga, ali junak je isti - Sandro Nemilosrdni! Rog kao nekad, Cordoba 'na motoru'...

Kule the dogs out! Zabija svakih 43,7 minuta, treba li ga Dalić ozbiljno shvatiti?

Triput je, barem, Mmaee pokušao krenuti, napravio metar-dva, pa ponovno stao. Prilazili su novi obožavatelji, svi s istom željom. Stisnuti ruku i dobiti neku uspomenu od trojca, koji je već, eto, 'kupio' maksimirske tribine. Pierre-Gabriel svojom čvrstinom i gardom na terenu, Mmaee pouzdanošću i snagom, ali i pokojim lucidnim potezom, Cordoba onom izvornom, 'uličnom' nogometnom vještinom. Ima nešto divlje, strastveno u tom dečku, a brzina i pristup, to je posebna priča. I doista, teško se sjetiti kad su neki strani igrači tako brzo osvojili srca navijača, kad su tako brzo zaslužili pljesak i 'palac gore'. Jasno, za konačne zaključke još je rano, pogotovo kad su Mmaee i Cordoba u pitanju, najvažnije i najteže utakmice tek su pred njima, ali energija koju su donijeli teško će izmagliti s jednim ili dva loša dana. Ako ih bude. Pitate li navijače, oni su već sad pojačanja, jasno, trebat će to stalno dokazivati. Ali, tako se brzo prilagoditi, kao da su ovdje već dugo, to je ozbiljan početni korak.

Kad već pričamo o Mmaeeu, bila je utakmica s Goricom za njega prava patnja. Prvo mu je u jednom duelu stradalo rame, činilo se da neće moći nastaviti utakmicu. Bio bi to hendikep uoči Bakua. No, Dinamova liječnička služba odlično je reagirala, namjestila mu rame odmah na terenu i Mmaee je ostao u igri. Nekoliko minuta kasnije naletio je na lakat Goričina igrača Šlogara, sudac Terzić nije dosudio ni prekršaj, već je zbog protesta žuti karton pokazao Marokancu. Priznao je kasnije da je pogriješio, ali Mmaeeu je to bila slaba utjeha. Krv je potekla iz nosa, kako je poslije rekao trener Jakirović, curila je još i svlačionici nakon utakmice. Ali, Mmaee je svejedno opet nastavio dvoboj, s vatom u nosu. I, uz dosta sreće, rekli bismo.

Jer, nos nije pukao, rame je dobro, Mmaee će igrati protiv Qarabaga. Čak i bez zaštitne maske. Velika stvar za Jakirovića i Dinamo. I navijače, koje je, kao i suputnici iz auta, već osvojio. (T.N.)