Slavko Midžor/Pixsell
Slavko Midžor/Pixsell

Kule the dogs out! Zabija svakih 43,7 minuta, treba li ga Dalić ozbiljno shvatiti?

Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 25.08.24. | 10:00

Dinamov napadač apsolutno je jedna od glavnih hrvatskih nogometnih priča na početku sezone. Njegova statistika uistinu je ozbiljna, a neki raniji maksimirski primjeri dokazuju da ništa nije nemoguće

Ideja, priznat ćemo, nije naša, 'ukrali' smo je nekom nepoznatom autoru. Ali, vrlo dobro opisuje aktualni trenutak Sandra Kulenovića. Dakle, Kule the dogs out!, komentar je već postao viralan. Ne znači, doslovno, ništa, ali kao 'obrada' poznatog stiha 'Who let the dogs out?', dobro zvuči. A Kule doista izgleda kao pas odvezan s 'lajne', željan slobode. I gladan golova.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Ovo što Sandro Kulenović radi na početku ove sezone, nadograđujući sjajan kraj protekle sezone, više nije zezancija. Niti slučajnost. Jer, ne možete slučajno zabiti sedam golova u prvih pet utakmica sezone, malo desnom nogom, malo lijevom, malo glavom. Svejedno je uđe li s klupe ili igra u prvih 11, Kulenović zabija. Od tih pet utakmica, strijelac je bio u njih četiri (nije zabio samo Osijeku), od toga je u čak tri zabio dva pogotka (Istra, Qarabag, Gorica). I sve to za ukupno 306 minuta. Kad se sve preračuna Kulenović na početku sezone zabija svakih 43.7 minuta. Što je prosjek, na kojemu bi pozavidjeli i najbolji, najskuplji svjetski napadači. Gotovo nevjerojatan! Da zaokružimo i na 44 minute, opet je jednako zaglušujuće.

Dinamov napadač apsolutno je jedan od glavnih hrvatskih nogometnih priča na početku sezone. Pogotovo ako znamo kakvu je preobrazbu prošao, od skepse koja je pratila njegov povratak u Maksimir, od 20-ak utakmica u kojima nije mogao pogoditi 'ocean' i krenuo prema listi najvećih napadačkih razočaranja u modrom dresu. Sve se okrenulo prošle zime, onaj gol Rudešu bio je početak, onda sjajno odrađene pripreme pa svi oni važni golovi u završnici sezone. I ta emocija prema Dinamu, glava na kopačku, želja da se ostvari u najdražem klubu, dečku iz Travnog donijeli su status ljubimca Maksimira, 'heroja ulice'. Živi svoj san, jednako uporan kad igra u prvih 11 ili ulazi s klupe!

Oglas

Zaigraj odmah, Germania!


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.

Nakon tih sedam golova u prvih pet utakmica sezone krenule su priče i polemike, treba li Kulenović dobiti poziv za hrvatsku reprezentaciju. Naravno, kao i svaka rasprava u hrvatskom nogometu, pokrenula je i polarizaciju, često klupsko obojenih polemičara, jednih, koji smatraju normalnim da Kulenović zaigra za Vatrene, do onih drugih, koji to smatraju pretjeranim, nepotrebnim guranjem i još uvijek nedovoljnim argumentima da bi Dinamov napadač dobio poziv. Za ovu akciju u rujnu ionako je kasno, Zlatko Dalić već je objavio popis, ali za budućnost, treba li razmisliti o Kulenoviću? U svakom slučaju, kad netko zabija za Dinamo, kao što to Kulenović čini na početku sezone, to zaslužuje pažnju. Pogotovo u reprezentaciji koja godinama pati s napadačima i Dalić još nije pronašao konačno rješenje. Mnogi su prodefilirali tom svlačionicom, ali na kraju se priča uvijek svodi na Kramarića, Petkovića i Budimira. Tu su, na popisu U21 reprezentacije Beljo, Ivanović i Matković, mladići, koji bi trebali budućnost reprezentacije, Beljo je već i debitirao i sjajno krenuo u sezonu, ali koji još traže svoj put do konačne afirmacije. Dodajmo im još Frigana i Roka Šimića, daj Bože da svi oni i budu okosnica hrvatskog napada idućih godina. Kulenović je ipak nešto iskusniji.

Drugi je argument, koji ide Kulenoviću u prilog i taj što je i sam Dalić vremenom pogazio vlastite, stroge kriterije. Tražeći napadača, recimo, pozvao je sad Igora Matanovića, dečka, koji je ove sezone zabio tek jedan gol u Kupu za Eintracht, nije tamo čak niti standardan, a lani je igrao Drugu Bundesligu. Ima tih primjera još, mnogi su dolazili do reprezentacije s puno manje golova u CV-u i slabijom formom od Kulenovića. Treći je detalj ta priča da bi Kulenović mogao zaigrati za reprezentaciju BiH. Njegov otac Almir ostavio je dubok trag u susjednoj državi, Kulenović bi, ako želi, sutra mogao zaigrati za 'Ljiljane'. Poznavajući ga, Hrvatska je ipak njegov prvi san i cilj i dok god postoji šansa, on će ga sanjati. Hrvatska nema luksuz izgubiti nijednog igrača, stoga... Ako tome dodamo i put, koji su prošli, primjerice, Bruno Petković i Mislav Oršić, koji su od otpisanih igrača, dočekanih jednakom sumnjom kao i Kulenović, došli do toga da zabijaju odlučujuće golove na velikim natjecanjima, shvatit ćemo da nikoga ne treba olako otpisivati niti smatrati neobičnim da i Kule postane reprezentativac.

Naravno, HNL uvijek kod izbornika ima stroži tretman, jedan gol u ligi ne vrijedi kao jedan, recimo, u Bundesligi ili njemačkom Kupu, nije Kulenović prvi koji prolazi tu inicijaciju. I, sigurni smo, doći će i njemu kriza, neki golgeterski post, suludo je očekivati da će stalno zabijati u ovom prosjeku i ovom ritmu. Također, gledajući baš Petkovića i Oršića, trebat će mu za potvrdu i Dalićevu pažnju još neki europski gol, u Ligi prvaka, primjerice. Dva pogotka Qarabagu su odlična najava, ali ono pravo, najjača svjetla reflektora, tek slijedi. U svakom slučaju, Kulenović, objektivno, ima razloga nadati se da će ostvariti i taj cilj, da će dočekati dan kad će debitirati za Hrvatsku. Bilo bi normalno da se o tome raspravlja u stožeru reprezentacije, da ga se prati, a on argumentira na travnjaku. Sve ostalo su subjektivne procjene, često, dakle, navijački obojene. Ali, naravno, ne treba to raditi preko noći, ne treba to biti populizam, već realnost. Ako nastavi ovako, zašto bi to bilo nemoguće?



Tagovi

Sandro KulenovićGNK DinamoZlatko DalićHrvatska nogometna reprezentacija

Ostale Vijesti