Oni su Dinamov kapital: “Yamal je svjetsko čudo, ali ide i nama dobro“

Branko Pavić (7.studenoga 2006.), Marko Zebić (8.siječnja 2007.), Noa Mikić (27.siječnja 2007.), Antonio Rajić (4.ožujka 2007.), Leon Jakirović (16.siječnja 2008.) i Patrik Horvat (10.svibja 2008.). Šestorica golobradih, još zaigranih dječaka, 'tuče' se svakodnevno na Dinamovim treninzima u Austriji protiv 'pravih macana', prekaljenih igrača, reprezentativaca, protiv nogu vrijednih nekoliko desetaka milijuna eura. Osim Noe Mikića, koji je već prošao zimske pripreme s nepunih 17 godina, i tamo oduševio, svima je ovo prvi put da su u ovom društvu. 'Fakini' su ti dečki, međusobno se podbadaju, 'bacaju' fore, a i na travnjaku se često ne vidi da po ičemu zaostaju. Iako će svi oni priznati.

"Velika je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. Ovo je druga razina, puno je teže!"

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

No, oni su Dinamov kapital, oni su igrači, na kojima maksimirski klub planira svoju blisku budućnost. Jer, prošao je Euro, koji je dodatno potvrdio da su u nogometu godine sve više broj, da dobne granice više ne postoje. Yamal je njihov vršnjak, neki su na europskoj smotri bili tek koju godinu stariji. Ako si dobar, nema se što čekati 19. ili 20., takav je trend. A Dinamo se, takva je vizija struke i sportskog direktora Marka Marića, opet želi okrenuti svojoj Školi. Imati u prvoj momčadi bazu dečki, koji su stasali u Maksimiru i s kojima će se već na pragu punoljetnosti ili koji mjesec kasnije morati biti načisto: jesu ili nisu!?

"Normalno je da igrač sa 16, 17 godina odigra neku utakmicu za prvu momčad, da to bude 10 ili 20 minuta. Da ga pokažeš u izlogu, da i on osjeti tu pozornicu. No, s 19 godina više nema što ulaziti na 10-15 minuta, tada ili igra za prvu momčad, ili ide dalje. Na posudbu ili u neki drugi klub. To što on u tom trenutku nije za Dinamo, ne znači da nije dobar igrač, možda je vrhunski. Ali, u tom trenutku nije za prvu momčad Dinama i onda je prirodno da ide dalje, da igra. Jer, nitko nije postao igrač sjedenjem na klupi.", kazao je više puta Marko Marić zadnjih mjeseci.

I sad, možemo reći, počinje prava borba. Ovi dečki krenuli su, simbolički, baš u Austriji u pravi, seniorski nogomet, u 'centrifugu' velikih očekivanja i fokusa čitave javnosti. A Dinamo je zakoračio u fazu kad tim dečkima mora pronaći pravi balans. Dati im šansu, razvijati ih na pravi način i što prije, jer, takvi su, dakle, trendovi u svijetu, pretvoriti ih u prvotimce. Opet, ne smije ih gurnuti preduboko i prebrzo, da ne izgore. Kao neki prije njih. Uostalom, do rezultata u HNL-u i Europi teško se može samo s mladima, ali bez, mladih, opet, ništa. Nije tajna niti znanstvena fantastika da je Dinamo uvijek najbolje živio od svojih igrača, odraslih u Akademiji. Gledajući ih ovako, svakodnevno, na pripremama, doista se čini da bi već mogli dobiti priliku i u ozbiljnoj utakmici.

"Da se nije ozlijedio, Noa Mikić bi sigurno imao već nekoliko utakmica u HNL-u.", rekao je pred kraj sezone Sergej Jakirović. Mikić je imao peh da je baš nakon tih priprema s prvom momčadi ozlijedio ruku, morao je tjednima pauzirati. Taj dečko, recimo, doista djeluje moćno. Igra desnog beka, može i krilo, stavio ga je neki dan Jakirović i na lijevu stranu, nije ni tamo bio strano tijelo. Ponavlja, ide naprijed-nazad, porigrava, centrira...

"Ipak se najbolje osjećam kao bek, iako mogu odigrati i krilo. I, moram reći, ove su mi pripreme teže nego one prve u Rovinju. Možda zbog vrućine? Najviše zbog vrućine, premda su i treninzi teži.", priča Mikić, kraj kojega sjedi Patrik Horvat. On je lijevo krilo, također brz, konkretan. S nekoliko je poteza, golom i asistencijom u onoj prvoj utakmici protiv Bugaara skrenuo pažnju na sebe. A najmlađi je od prisutnih.

"Eto, Dinamovi Yamal i Nico Williams", provalio je netko za stolom. Doduše, Horvat malo i sliči Yamalu, s tom 'frćkavom' fizurom.

"To mu mnogi govore.", šali se Mikić. Pa kad smo već kod Yamala, kako ga vide Dinamovi vršnjaci?

"On je svjetsko čudo. Rijetko se rode takvi igrači, da tako mladi dođu na tu razinu. Da uopće dobiju priliku, a kamo li da je iskoriste, da mogu parirati seniorima na taj način.", nastavlja Mikić, koji je već imao priliku susresti španjolskog 'wunderkinda'. Doduše, nije igrao protiv njega.

"Bilo je to lani, na U17 Euru. Nismo bili u istoj skupini pa se nismo susreli. Ima sreće što nije došao na nas, igrao bi baš po mojoj strani, haha. Ali, mislim da su ga Slovenci dobro upoznali, vidjelo se i tada da će biti poseban."

Branka Pavića zamijetili smo kao dečka, koji se odlično snalazi u sredini terena. Zadnji vezni, s odličnim pregledom igre, pravovremenim reakcijama i lucidnim rješenjima.

"Krenuo sam u Tekstilcu Ravnice s pet godina, prešao u Dubravu. U Dinamu došao u pionirima i otad sam u Maksimiru. Krenuo na krilu, onda se prebacio na veznog.", predstavlja se Pavić.

"Kakvo bi danas bio krilo?"

"Ma, nikakvo!", ubacuje se Mikić.

Pavić stasa uz Ademija, Mišića, Baturinu... Od njih i uči.

"Ademi, Petković i Mišić nekako su mi najdraži igrači, a od bivših dinamovaca na prvom je mjestu Modrić. Iskreno, ako me pitate za pripreme, mislio sam da će mi biti i teže, osjećam da smo svi dobri, da smo se odlično snašli. Iduće sezone želim osvojiti sve što se može, u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji".

Dinamo je 'betonirao' obranu za nula eura! Jedan igrač je na odlasku, senator ispada iz prvih 11?

Hoxha za Germanijak: “Modriću sam poželio sreću, bila mi je čast! Bit ću u Dinamu kao i na Euru“

Službeno: Rukavina Maksimir zamijenio za Rujevicu

U Leona Jakirovića upereno je najviše reflektora, 16-godišnji stoper ipak je sin Dinamova trenera. Međutim, s time se dobro nosi.

"Nekad ne znam kako bih ga zvao, haha. Najčešće mu kažem - šefe.", govori Jakirović junior, pitamo ga, u šali naravno, smije li otac podviknuti na njega, ili bi u tom slučaju zvao mamu u pomoć.

"Ha, to je uvijek opcija, haha. Ma, sve je kako treba biti, slušam tatu kao i sve ostale treneru u stožeru. Jest, teže je igrati sa seniorima, čvršći su dueli, imaš manje vremena i mjesta za odluku, ali isto mislim da smo svi mi, klinci, dobro reagirali na ovim pripremama. Dobro nam ide."

On nije počeo kao stoper.

"Ne, u Sesvetama sam bio špica, onda u Dinamu s 11 godina igrao 'šesticu' i 'osmicu'. Drugu sezonu počeo sam kao šestica pa zatim igrao beka. Sad sam stoper! Najdraži igrač? Oršić, bio mi je uvijek drag, top igrač. Uh, protiv njega bi bilo nezgodno na treningu."

A neugodno je neki dan bilo Marku Zebiću. U igri na dva gola čuvao je Marka Pjacu. I, moramo priznati, nije imao previše respekta. U jednom je skoku gotovo 'odnio' Pjacu, odnio mu je loptu, jednom ga uklizavanjem zaustavio u njegovu klasičnom prodoru.

"Djeluje mi to pomalo nestvarno, da igraš na treningu protiv takvog igrača. Naravno, postoji respekt, malo paziš da ne ozlijediš, ali sve je to u žaru borbe. Na ove svoje dečke bih išao drugačije, bez problema, haha. Uzor? Sigurno Gvardiol, zbog pozicije, ali na prvom je mjestu ipak Modrić.", otkriva Zebić, koji je nogomet započeo u NK Utrina, na čuvenoj 'Centrali', gdje je nogometno stasao i sportski direktor Marko Marić, a otamo došao u Dinamo.

"Špica, krilo, zadnji vezni, sad stoper. To je bio moj put."

Vratili smo se Patriku Horvatu. Neki se dan pojavila fotografija njega kao dječaka, prije 10-ak godina, u društvu Pjace i Ademija. Sad s njima dijeli svlačionicu i teren.

"Djeluje čudno, naravno. Vrijeme je proletjelo, sad igraš s njima, a prije si ih gledao kako igraju."

Tko je njemu najdraži Dinamov igrač?

"Možda Soudani, Mr.Derby. I naravno, Modrić. Pripreme? Kao što i dečki kažu, stvarno je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa, ali i ja sam mislio da će mi biti i teže. No, s daljnjim pripremama bit ćemo još i bolji. Inače, u Dinamu sam od prvog dana, od 2014., došao sam kroz Otvorenu školu. Mogu igrati i desno, iako preferiram lijevu stranu."

Ostao nam je Antonio Rajić. Vratar je i njemu će možda put do 'jedinice' seniorske momčadi biti najteži.

"Ja sam odmah počeo kao golmam, a 'kriv' je Kelava. Bio sam dečko četiri godine, on je branio, gledao sam ga u Ligi prvaka i tako sam i ja došao u Dinamo. Livaković mi je isto idol, a ostale i ne pamtim. Nemam baš puno uzora, držim se svojega. I da, stvarno nije isto braniti udarce seniorima i juniorima, osjeti se razlika u svakom udarcu, jače je, teže skinuti. Ali, snalazim se."

To su ti dečki, koji bi trebali biti predvodnici jedne nove generacije. Možda neće svi jednako uspjeti i doći do statusa Dinamova prvotimca, ali sigurni smo da neki od njih već ove sezone mogu imati zapaženu minutažu. E, sad je to sve na treneru Jakiroviću i Dinamovoj struci. Stižu godine kad se postaje igrač, ili kad se djeca počinju gubiti u izazovima profesionalizma! Znatiželjni smo kako će izgledati njihov put...