A. LesičkiAutobusi, blokirana ulica i komadić Hrvatske usred Virginije
Vrijeme Čitanja: 2min | sri. 10.06.26. | 00:13
Vatreni su sletjeli u Washington pa uz pratnju stigli u Alexandriju, gdje ih je dočekalo stotinjak navijača iz dijaspore. Dresovi, uzvici i emocije obilježili su večer, dok su igrači zbog protokola brzo nestali u hotelu
Nešto prije 16 sati po ovdašnjem vremenu, na pistu Dullesa spustili su se Vatreni. Bez pompe, bez fanfara, tek s onim nabojem koji ih uvijek prati. Dva autobusa čekala su disciplinirano, kao da znaju koga prevoze – šezdesetak ljudi. Igrači i stručni stožer, prateće službe, predsjednik Kustić... Komadić Hrvatske preseljen na američko tlo, uz neizbježnu pratnju zagrebačkih zaštitara.
Kolona se potom otisnula prema Alexandriji, gdje ih nije čekala masa, ali je čekala emocija. Stotinjak navijača, većinom “naše gore list”. Bilo je tu i nekoliko Realovih poklonika, sa dresovima, čekajući Modrićev potpis kao trofej.
Igor Kralj/PixsellPolicija je, američki precizno, odradila svoj dio. Navijači su najprije stajali pred glavnim ulazom, da bi ih sat prije dolaska diskretno preselili na sporedni. Ogradili prostor, blokirali ulicu i napravili sve preduvjete za dolazak svjetskih brončanih iz Dohe.
A navijači? Spremni, nasmijani, pred kamerama kao da su kod kuće. Druga, treća generacija Hrvata, ali i oni koji su Atlantik prešli s koferima, a ne s pričama. Među njima Goran – izvadio je spremno Hajdukovu iskaznicu kao osobnu kartu, uz kratku dijagnozu:
“Fali mi ovdje Livaja.”
I zaključak, gotovo svečano:
“Hajduk živi vječno.”
Igor Kralj/PixsellNije nedostajalo ni "modre" krvi. Gospodin Ivan, nekad iz Vjesnika a već četiri desetljeća u Americi ali s očima koje još uvijek prate što se događa u Maksimiru.
U cijeloj priči našli su se i zbunjeni Amerikanci. Stajali su, gledali, pokušavali povezati konce:
“Hrvatska? Igrači su ovdje smješteni? Nismo imali pojma.”
Vrijeme je prolazilo, nervoza rasla, a onda – nešto prije 18 sati – autobusi. Prvo Baturina, zatim Dalić i Kustić, a onda val emocije. Kovačić je pokupio ovacije, Livaković također, Modrić očekivano, Gvardiol i Perišić bez iznimke. Ostali barem pljesak – minimum koji ova generacija uvijek dobije.
Autogrami? Fotografije? Želje su ostale u zraku. Policija i protokol nisu ostavili prostor za romantiku. Igrači su, gotovo u trku, nestali u hotelu.
Plan je jasan – prilika će doći na otvorenom treningu, nekoliko kilometara dalje.
A večeras? Večeras je vrijeme za tišinu soba i borbu s jet-lagom. Od srijede počinje posao. Engleska čeka u Dallasu, a Vatreni će prema Teksasu već u ponedjeljak. Američka priča je, zapravo, tek počela.