Oko njega se stalno lome koplja. A Pepu je on karika koja nedostaje do savršenstva!

Kad se Mateo Kovačić prvi put pojavio na pomoćnim terenima Dinama, odigrao svoje prve minute u modrom dresu, odmah je dobio nadimak:

"On je Dinamov Messi!", vrištalo je s prvi stranica sportskih rubrika. Naravno, sklonost pretjerivanju nije u medijskom prostoru zabranjena, nekad je i dobrodošla da zaintrigira, da privuče. Međutim, Matea Kovačića kao da ta hiprebola prati čitavu karijeru, sve do danas, do najboljih nogometnih godina, kad je već došao na prag 30.rođendana.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

"Nije mi se to svidjelo, nisam ja nikakav Messi, čovjek zabija tri, četiri na svakoj utakmici, a ja sam tek počeo karijeru. A i inače ne volim usporedbe, ja nisam Messi, ja sam Mateo Kovačić.", rekao je 2012. novinaru Robertu Junaciju, nakon što je proglašen 'Nadom godine' u tradicionalnom izboru Večernjeg lista.

Sličnom rečenicom: 'Nije on Messi, ostavite ga na miru', zavapio je i Vahid Halilhodžić, kad ga je s nepunih 17 godina priključio treninzima prve momčadi i onda ga ubacio u igru protiv Hrvatskog dragovoljca. Uzalud su, opet, bili ti vapaji, jer Kovačić je u očima javnosti, navijača, medija bio - Messi. Jednostavno, takvi smo, svi zajedno. Kad se pojavi neki megatalent, a Kovačić je bio jedan od najvećih u ovom stoljeću, koji se ukazao na terenima nogometnih škola u Hrvatskoj, odmah uspoređujemo. S najboljima, s najvećima. A nekako su ti umjetnici uvijek na pameti, novi talent, jednostavno, mora biti novi Messi, Prosinečki, Mlinarić, Baka Slišković, Boban... Ili po novome Modrić.

"Ja sam Mateo Kovačić", opet je uzalud stalno ponavljao, bitka je, na neki način, već bila izgubljena. Svaka utakmica bila je pozornica na kojoj se od Matea očekivalo neko čudo, neki izvanserijski potez, ako ništa, barem neka dubinska lopta, koja će cijelu obranu baciti na leđa. Kad je promašio 'penal' u finalu 'Ramljaka', juniorskog turnira, to je bila prvoklasna senzacija, kao što je bila senzacija, ako kojim slučajem nije istrčao u prvih 11 ili, kao tek punoljetan, odigrao utakmicu ispod razine očekivanja.

I danas, otprilike 11 ili 12 godina nakon toga, iza Matea Kovačića je impozantna karijera, koja će ovih dana dobiti još jednu, dodatnu dimenziju. Kovačić će potpisati za Manchester City, za europskog prvaka i to po osobnoj želji Pepa Guardiole. Trenera, koji je za neke najbolji u povijesti, za druge 'jedan od', ali svakako trener revolucionar, stručnjak koji zna što želi i čiji svaki potez ima neku logiku. No, svejedno, Kovačić je svih ovih godina igrač oko kojega se u Hrvatskoj najviše lome koplja. 'Nikad nije dosegao razinu, koju mu je talent omogućavao', reći će jedni, 'on je samo lošija kopija Modrića', dodat će drugi, 'nije vođa, nedorečen je, statistika mu je očajna', primijetit će treći. I, nije to samo navijački, medijski 'bunt', oko Kovačićeve kvalitete znali su polemizirati i treneri, stručnjaci velikih imena.

"Gledam ga i nije mi to 'to'. Imam dojam da je bio bolji igrač prije tri godine, dok je imao 16, nego sad", priznao nam je 2015. Vahid Halilhodžić, dok smo igrom slučaja zajedno gledali derbi Milana i Intera na San Siru.

"On je trebao biti novi Boban, Prosinečki, Asanović, ima bogomdani talent za to, a on ne igra ništa. Ne znam zašto ga Dalić više trpi u reprezentaciji", oštar je svojevremeno bio Ćiro Blažević, koji je kasnije, u svom stilu, okrenuo ploču, shvatio da je pretjerao, ali, možda je nenamjerno otkrio poantu priče o Kovačiću. Da, kao što smo već spomenuli u gornjem dijelu teksta, Kovačića i njegov razvoj uvijek se gledalo kroz usporedbe s tim našim velikanima, s nogometnim artistima, majstorima lopte. A on nije takav igrač, niti će to postati. Dalić ga je. primjerice, uvijek branio, iako, dok je aktivan bio Ivan Rakitić, nije Kovačić uvijek bio izbor za prvih 11. Kod Igora Štimca odigrao je svoju prvu veliku, reprezentativnu utakmicu protiv Srbije, a tadašnji izbornik, koji je Kovačića obožavao, također je nakon utakmice potcrtao:

"Nemojte ga uspoređivati s Messijem, on nije takav igrač. Ali, napravit će veliku karijeru."

A koplja se, dakle, oko Kovačića lome i danas. Eto, ovih su se dana i talijanski mediji začuđeno upitali kako je moguće da je Kovačić skuplji igrač od Brozovića, dok Marcelo, doduše dvije godine je stariji, ide u Saudijsku Arabiju, Kovačić odlazi u City. Kad je nedavno Kovačić zabio pobjednički gol protiv Turske, televizijski novinar nakon utakmice ga je pitao:

"Je li ova Vaša najbolja utakmica u reprezentaciji?"

"Uvijek kad zabijem gol pitate me je li to moja najbolja utakmica", spustio mu je Mateo, koji ni danas ne može pobjeći od takvih priča i takvih pogleda na nogomet. Jer, priznajemo, i mi smo često vodili polemike o njegovoj igri, je li napravio od karijere što se očekivalo, je li Kovačić precijenjen ili podcijenjen, nedostaje li mu više dorečenosti, hrabrosti, odlučnosti, konačno i konkretnosti. U jednoj takvoj raspravi, ponajbolje nam je objašnjenje dao Jerko Leko, bivši reprezentativac i nekadašnji Kovačićev suigrač.

"Gledaj, sve ovisi iz kojeg kuta promatraš Kovačića. Ako stalno u njemu tražimo nešto što nije, ako ga gledamo iz prizme da smo čekali novog Messija ili Modrića, onda Kovačić nije dosegao razinu očekivanja. No, zašto bismo tako gledali? Kovačić je sjajan vezni igrač, koji ima drugačije zahtjeve i kvalitete u igri i koji to što treba raditi, doista radi odlično, on daje momčadi stabilnost, sigurnost. Uostalom, pogledaj brojke, kako se za igrača koji ima više od 100 nastupa u Realu, 100 u Interu, više od 100 u Chelseaju može reći da nije napravio koliko je trebao? Pa, kakva je to karijera! Nisu valjda svi ti treneri budale što su ga dovodili i davali mu toliko povjerenje?"

Germanijak predstavlja - Mateo Kovačić: Modrić ga je odredio za lidera nove Hrvatske

Kovačić dogovorio sa Cityjem, sve je bliže i potpis Gvardiola, ukupno za odštete preko 140 milijuna eura

Dinamo, Chelsea, City: Kovačić bi opet bio ‘osmica’ samo ode li Gündoğan

I to je, uistinu, statistika koja razoružava sve one, koji u Kovačiću ne vide igrača svjetske klase. Službeno je sad: Inter 97, Real 109, Chelsea 221 utakmica! A s transferom u Manchester City, koji će iznositi oko 30 milijuna eura, dobro će premašiti 100 milijuna eura, koliko su na njega potrošili svjetski velikani. Opet, u tim silnim i vječnim polemikama oko Kovačića neki će istaknuti činjenice da u tri Lige prvaka, koje je osvojio s Realom, nije u finalu odigrao ni minute. Što, opet, kad u svlačionici imaš Modrića, Kroosa i Casemira i nije neobično. Ali, zašto je u Chelseaju, u kojemu je bio standardan, u finalu opet krenuo s klupe? Doduše, ušao je u igru i zaradio vrlo pozitivne kritike, Thomas Tuchel tada je istaknuo njegovu važnost za osvajanje tog trofeja. No, to su ti detalji, ovisno kako ih tko promatra, koji i danas bacaju sumnju na Kovačićevu klasu, iako te brojke, te stotine nastupa u velikim klubovima apsolutnu brišu svaku sumnju.

I sad, na sve to, dovodi ga Pep Guardiola. Čovjek koji je od Cityja stvorio gotovo savršen stroj, teško pobjedivu 'vojsku', gdje je svaki potez pomno planiran i svaki transfer ima svoju podlogu, dovodi Matea Kovačića, o kojemu, unatoč svemu, jedan dio javnosti još uvijek nema visoko mišljenje. Ne samo hrvatske javnosti, već i svjetski mediji, komentirajući taj transfer, pričaju kako Kovačić ne dolazi da bi bio prvotimac, neki idu i toliko daleko pa zaključuju da je ludost pustiti Gündogana i dovesti Kovačića, koji je sasvim drugi tip igrača, koji nikako ne može nadomjestiti te silne golove i asistencije, dolaske iz drugog plana. Što će Guardioli Kovačić kad ima Rodrija? Odgovor na to pitanje i, zapravo, sukus priče o 'fenomenu Kovačić' dao nam je Kruno Jurčić. Trener, koji ga je vodio u tim prvim seniorskim godinama, koji se tada rukama i nogama borio da se Kovačiću skine teret 'novgo Messija' i koji je najtužniji bio onog dana kad je Mateo iznenada napustio pripreme u Međugorju i odletio u Milano.

"I ja se već godinama svađam s ljudima oko Kovačića i objašnjavam im o kako se klasnom igraču radi. Znam točno zašto ga Guardiola dovodi, jer Guardiola je trener, koji uvijek zna što želi i kakav mu igrač treba. Ne, on ne kupuje Matea da bi popunio roster, njemu Kovačić treba, jer takvog igrača nema u momčadi. Ma, ne samo on, igrača kao Kovačić jako je malo danas u nogometu", priča Jurčić i onda potanko objašnjava Kovačićevu važnost za City.

"Mateo je jedan od nekoliko igrača s fantastično brzim prvim korakom, jak na lopti, igrač koji velikom lakoćom probija linije, a istovremeno je jednako brz i u defenzivi. Sjeite se kako ga je Zidane stavio da igra flaster na Messiju, nije Zidane glup, vidio je da jedino Kova ima takav prvi korak, takvu brzinu da može uloviti Messija. Guardiola je osvojio trostruku krunu, doveo City skoro do savršenstva, ali je jako svjestan da se nakon velikih uspjeha momčad mora mijenjati, moraju se dovoditi novi igrači, igra usavršavati. Jer, inače dolazi do stagnacije. A baš je Kovačić jedna od karika, koja mu nedostaje do tog savršenstva."

Opet, Jurčić pojašnjava:

"Pep zna što slijedi, City će sad biti lovina, njegovu igru mnogi su proučili i pokušat će parirati. A vidjelo se već ove sezone da ta momčad ima problema protiv suparnika koji stoje u čvrstom bloku, drži pozicije, to je i Cityju teško probiti. Takvih će biti sve više. Zato Pepu treba Kovačić, upravo da tim svojim brzim korakom, svojim prodorom probije te linije, da prima loptu između linija i ruši suparničku taktiku. Bez brige, zna Guardiola da će odlaskom Gündogana izgubiti, statistički, dosta golova i asistencija i neće tražiti to od Kovačića, ne dovodi ga zato. Već da mu donese novu dimenziju u segment igre, koji je Cityju bio problem ove sezone. Kovačić je taj koji će dobiti ili uzeti loptu, krenuti, probiti te suparničke linije, a onda su tamo De Bruyne, Bernardo Silva, Grealish, tu je i Rodri, oni neka rješavaju akcije. Guardiola savršeno zna zašto mu treba Kovačić, štogod oni kritičari misle i čude se kako će on u Cityju. Ne ne, on je baš karika koja nedostaje."

Jurčić smatra i da Kovačić neće, ili ne bi trebao biti, klasični zadnji vezni.

"Vidim da se kalkulira da će on igrati u paru s Rodrijem, ali mislim da neće biti tako, barem ne uvijek. Kovačića, barem ja osobno, vidim više lijevo ili polulijevo, to je pozicija s koje je najopasniji. Jer, on tim svojim prodorom, tim svojim korakom, može dijagonalno probiti linije, unijeti potpunu pomutnju suparniku. Ako se sjećate, ja sam u Dinamu, a tada su se mnogi sprdali, igrao u rombu, Kovačić je bio lijevo, Sammir u sredini, ta je kombinacija bila ubitačna. I sad, kad gledam Kovu, mislim da je najbolji na toj lijevoj strani", reći će Jurčić i još jednom ponoviti da ne shvaća ljude, koji sumnjaju u Kovačića i smatraju da nije igrač svjetske razine.

On je specifičan igrač, oko kojega se stalno lome koplja, ali kojega je odlučio kupiti Pep Guardiola, čovjek koji ništa ne čini ako u to duboko ne vjeruje. Pa, ako je dobar Pepu, zašto nije nama? Dinamo 63, Inter 97, Real 109, Cheslea 221. I brdo trofeja. koje već i on teško broji. I sad ga kupi Guardiola! A tek mu je 29 godina. Ne može biti slučajno, možda je doista problem u tome kojim očima gledamo Matea, što smo od njega očekivali nekad i jesmo li zadovoljni onime što smo dobili. Definitivno, nije Modrić, nije Messi, ali da smo svi skupa slušali prije 11, 12 godina shvatili bismo da je on, jednostavno - Mateo Kovačić! A to vrijedi i Pepu Guardioli.