A. LesičkiMislav Oršić EKSKLUZIVNO za Germanijak: "Poruke dinamovaca sam čitao sa suzama, ali nekada čovjek mora donijeti teške odluke. I nema većeg kluba od Dinama"
Vrijeme Čitanja: 6min | pet. 06.01.23. | 19:12
Jedan od najboljih igrača novije povijesti Dinama javio se Germanijaku odmah po službenoj objavi da je postao igrač Southamptona i otkrio detalje kako je došlo do transfera, koja su očekivanja koja je stavio pred sebe i što ostavlja u četiri i pol goldine Maksimira.
Southampton je zanimanje za Mislava Oršića službeno objavio nekoliko dana prije Nove godine. Ostavili su mu nekoliko dana da razmisli pa organizirali video konferenciju. I tu su ga kupili.
“Na njoj su bili vlasnik kluba i trener. Predstavili su mi cijelu priču, pokazali video koji me stvarno dojmio. Izvukli su moje utakmice i golove, pokazali mi što dobro radim i što očekuje od mene da nastavim. Stvarno sam ostao paf kada sam to gledao i koliko su se studiozno pripremili”, rekao nam je Mislav Oršić u ekskluzivnom razgovoru za Germanijak. Tvrdi da mu je to olakšalo odluku i da je to bio prijelomni trenutak kada je shvatio da želi nastaviti u Engleskoj.
.jpg)
.jpg)
“Otišao sam do trenera Čačića i rekao mu za ponudu i da želim otići. Da mi je to zadnja šansa da odem u jednu takvu ligu i takav klub, rekao mi je da me razumije i podržao me u tome”, priča Oršić koji dodaje da mu je odluka da napusti Dinamo i Zagreb jedna od najtežih u životu.
“Mislim da je svima jasno bilo koliko meni znači ovaj klub i ovaj grad. No, nekada moraš u životu donositi teške odluke”.
Nije ga pokolebala niti trenutna pozicija Southamptona koji je fenjeraš u Engleskoj i do kraja prvenstva imat će tešku borbu da sačuva prvoligaški status.
“Trenutno je klub u takvoj poziciji. Teško je ali znamo da nije prošlo niti pola prvenstva. Ima puno utakmica do kraja. Mislim da samo jedna može okrenuti momentum na našu stranu. Morat ćemo skupiti glave i raditi naporno svaki dan ali vjerujem da možemo ispuniti ciljeve”.
U petak je odradio prvi trening u novom klubu. Bilo je to lagano rastrčavanje. Dojmovi su više nego pozitivni.
“Svi ljudi koji sam upoznao su bili nemoguće susretljivi. Jedan krivi pogled nisam doživio ili vidio. Kamp za trening je savršen. Moderan, izgrađen 2014. i ima sve što je potrebno. Mislim da ću uživati ovdje, ali naravno to treba potvrditi na terenu”.
Zanimljivo, kada je čuo za opciju da ode u Southampton, Mislav Oršić je promijenio navike koje je imao do tada. Naime, prije bi odmah sjeo za internet i krenuo istraživati.
“Ovaj puta nisam htio s nikim se čuti, niti istraživati. Uvijek je do sada to propalo kada sam radio. Niti sam pitao ikoga, niti sam jedan detalj iskopao na svoju ruku. Pa nisam se javio niti Duji Ćaleti Caru. Tek danas sam ga vidio u trening kampu”, smije se Oršić.
Nije se stigao niti pozdraviti od svojih suigrača u Dinamu. Sve se zapravo odvijalo filmskom brzinom. Odmah po postignutom dogovoru, iz Engleske su poslali privatan avion s kojim je odletio na liječničke preglede.
“Žao mi je što nisam otišao u Rovinj. Bili smo prst i nokat sve ovo vrijeme, puno toga proživjeli slupa i žao mi je. No, kad se sve završi, poslat ću im poruku u grupu a kad dođem u Zagreb volio bih doći u Maksimir i pozdraviti se sa svima”.
Posebna su priča bili navijači. I dok su se novinari od Orše opraštali tekstovima koje su tjerali suze na oči, nemali je broj onih koji su mu poslali podršku putem društvenih mreža.
“Kada sam čitao te poruke i te video materijale, zasuzile su mi oči. Teka je to bila odluka, ali tako samo odlučio. Od srca im hvala na svakoj lijepoj riječi koju su mi uputili, na svakoj podršci koju su poslali. Uistinu sam uživao biti igrač Dinama ove četiri i pol godine, živio sam svoj san da igram na punom Maksimiru i to je nešto što nikada neće otići iz mene”, zadrhtao je Orša prije nego smo ga zamolili da nam izdvoji najbolje trenutke u ove četiri i pol godine svoje avanture u dresu Dinama.
“Nema šanse da bih izdvojio nešto. Uživao sam u svakoj sekundi treninga i utakmica. Svaki dolazak u Maksimir na trening za mene je bio svemir. Svaki gol mi je jednako drag jer sam ga postigao u dresu i s grbom koji obožavam. Tako je nezahvalno sada nešto izdvajati. Svi će reći Tottenham, ali bila je tu i Atalanta, Chelsea… Pa proljeće u Europi nakon 50 godina… Uf, evo sad se naježim kada razmišljam o tim trenucima”.
Trenirali su ga Bjelica, Jovićević, Krznar, Kopić, Mamić i Čačić. Sa svakim je kliknuo i svaki je dao svoj obol na Oršinom putu u legendu.
“Imao sam odličan odnos i nezahvalno je bilo koga izdvajati. Hvala im svima na onome što su mi dali, što su vjerovali u mene i nadam se da ih nisam razočarao”.
Slična je stvar s igračima. S puno njih je dijelio svlačionicu, o svakom priča s velikim respektom. Jer ne zna drugačije.
“A vidi. I to je teško izdvajati, ali ako moram onda neko to budu Ademi, Livaković i Petković koji su bili kostur svega onoga što smo napravili u ove moje četiri i pol godine. Moram im se zahvaliti i ovim putem što su mi bili suigrači. Dečki, gušt je bio s takvim majstorima dijeliti svlačionicu i travnjak”.
Oršić priznaje da će mu nedostajati zajednički trenuci nakon utakmica, ona rekuperacija kada su u dobrom raspoloženju komentirali završene partije i pripremali se za nove.
“Svaki dolazak u Maksimir će nedostajati. Znate, ne znam više što bih rekao. Svaki put u intervju sam naglasio da su moji snovi ispunjeni bili onog trena kada sam zaigrao u dresu Dinama na Maksimiru. Sada su preda mnom novi izazovima kojima se silno veselim”.
U Maksimiru ostavlja puno igrača koji će loviti njegov status. I u svlačionici, na terenu i kod navijača. Pitali smo ga koga bi izdvojio za svog nasljednika.
“Dinamo će već naći nekoga. Uvijek je imao dobre skaute koji su nalazili dobre zamjene. Nadam se da će Antonio Marin dobiti napokon pravu priliku u Dinamu. Velik je talent, nije uspio uhvatiti kontinuitet do sada pa se možda otvori prilika za njega. I mladi Rukavina je veliki potencijal. Neka dobije priliku da se dokaže, siguran sam da će iskoristiti”.
Sukus navijačkih komentara je da iz Maksimira odlazi jedna od najvećih njegovih igrača u povijesti. Suočili smo Oršića s tim pitanjem. Uslijedio je muk… Tražio je riječi. Osjetila se knedla u grlu.
“Ma vidi, ja to još uvijek ne mogu pojmiti kada mi netko kaže. Ja, Orša da sam jedan od najvećih u povijesti Dinama. To mi zvuči tako nekako nemoguće. Vrijeme će pokazati, ali ja znam da osjećam jednu veliku zahvalnost Dinamu, gradu Zagrebu i navijačima. Divno je bilo šetati svojim gradom i uživati u trenucima i pažnji koje su mi poklonili navijači. Kada sam bio mlad, uvijek sam se pitao kakav je osjećaj kada te prepoznaju na ulici. Doživio sam to, hvala im svima od srca”.
Razgovor se bližio kraju, ostalo je vremena za još jedno pitanje.
"Nego, Orša - jel' ima većeg kluba od Dinama"?
"A znaš da nema", odgovorio je Mislav Oršić - legenda kluba iz Maksimira.
