Ima većih igrača od Oršića. Ali nitko nije Dinamu donio toliko...
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 05.01.23. | 16:10
Kakvi su sve španeri, velikani kroz povijest, noviju i stariju igrali u Dinamu. No, nema nikakve sumnje, kad će se na neku obljetnicu sastavljati idealne momčadi Dinama, u njima će morati biti Mislav Oršić
Odlazi Mislav Oršić, završava u Maksimiru jedna era. Završava i jedna epizoda sjajne, filmske nogometne priče,za koju niti sam ne bi napisao bolji scenarij da ga je trebao pisati. Onog dana kad je Dinano objavio da je iz Koreje doveo Mislava Oršića, mnogi su se čudili, bili skeptični, što će Dinamu za napad na Ligu prvaka igrač koji nije uspio u Rijeci i Speziji, koji je u Zaprešiću bio dobar, ali nedovoljno dobar da napravi veći iskorak na nekoj drugoj adresi. A Koreja, ma, tko je ipak Koreja... Međutim, već u prvoj pravoj utakmici, onoj protiv Hapoela Be'er Sheva, Oršić je zablistao, bio uz Ademija igrač utakmice i pokazao da se na njega može ozbiljno računati. Sve ono poslije, to je bila rapsodija, okrunjena tim brojnim golovima, velikim europskim pobjedama, postao je reprezentativac, a onda i na toj sceni ostavio dubok trag, zabio jedan svoj, oršićevski pogodak Maroku, za treće mjesto.
Jednom je u intervjuu, baš potpisniku ovih redaka, rekao: 'Prvo da vas ispravim, mislim da nema većeg kluba od Dinama', ta je rečenica postala kultna među navijačima, ta je rečenica postala simbolom Oršićeve ere u Maksimiru. Jaka i upečatljiva gotovo jednako kako i njegov hat-trickovi Atalantini i Tottenhamu, golovi West Hamu, Chelseaju, Sevilli, Hajduku... Dinamo u njemu nije imao samo sjajnog igrača, Dinamo je u Oršiću imao idola, kakav je godina nedostajao u Maksimiru. Poput nekog Lamze, Mlinarića, Cice, Zeke... Domaćeg dečka, kojemu doista ne postoji veći klub od Dinama i koji to u svakoj utakmici vjerno demonstrira. Kad je dolazio, tako, uz puno skepse, malotko je mislio da će rastanak jednog dana biti toliko težak, da će biti prepun uspomena, a neke od njih spadaju i među najljepše u klupskoj povijesti. Ubojita desnica, s lijeve strane u suprotni kut, postala je Oršićev zaštitni znak. Znaš što će učiniti kad dobije loptu, znaš gdje će pucati i opet pogodi. Ali, nije samo to, Oršić je puno više od toga. Njegova energija, skromnost, činjenica da je zbog ozljeda i(li) kartona u gotovo pet godina propustio minimalan broj utakmica, način kako u svakoj utakmici ide maksimalno, svime time kupio je vrlo izbirljivu i ponekad razmaženu publiku. I ne pamtimo, kad je neki igrač iz Dinama odlazi uz toliko sjete, čak i tuge modrih navijača. Osjeća se to u svakoj rečenici na društvenim mrežama, u svakoj poruci upućenoj Oršiću, osjeća se u razgovorima s bilo kime kome je Dinamo prva opcija. Nitko, baš nitko nije sretan što Oršić napušta svoj Dinamo, ali nitko, baš nitko ne krivi zbog toga niti njega niti Dinamo. Pet, šest, osam ili 20 milijuna, svejedno, to nije novac koji može nadoknaditi sve ono što je Dinamu značio Oršić. Ali, također, ne postoji nijedna brana, rampa koju bi trebalo spustiti i zaustaviti taj transfer, ne bi bilo smisla. Oršić je poželio otići u Englesku, htio je ostvariti svoj zadnji nogometni san, tko mu to može zamjeriti. I ne bi bilo fair niti od Dinama da ga je u tome zaustavio.
Nećemo se lagati, ima većih igrača od Oršića. Bilo ih je u Dinamu. Ali, u zadnjih 30-ak godina vjerojatno nitko nije Dinamu dao toliko, koliko je dao Mislav Oršić. Možda se tek jedan, Robert Prosinečki, može približiti. Zašto baš Prosinečki? Zato što je baš on tada, krajem 90-ih vratio nogomet u Zagreb, donio Dinamu pobjednički mentalitet, na neki način promijenio čitav imidž kluba i stavio ga na kartu Europi. Samo je Prosinečki, prije Oršića, tako uvjerljivo, sam, pobjeđivao europske utakmice i gurao Dinamo tamo gdje dotad nikad nije bio. Dakako, imao je Prosinečki uza sebe Marića, Cvitanovića, Mujčina, Viduku, Jurčića, Ladića..., kao što je Oršić imao Ademija, Petkovića, Livakovića, Olma, Majera, Gvardiola... Spojila se, neupitno, sjajna generacija, poklopilo se mnogo toga, a u cijelom tom spletu Oršić je postavio granice, na terenu i izvan njega, napravio stvari koje dugo nitko nije dosegao. Pogotovo, kad znamo kakva su bila očekivanja kad je tek došao u Dinamo.
Kakvi su sve španeri, velikani kroz povijest, noviju i stariju igrali u Dinamu. No, nema nikakve sumnje, kad će se na neku obljetnicu sastavljati idealne momčadi Dinama, u njima će morati biti Mislav Oršić. Jer, malotko je, ili nitko, Dinamu i njegovim navijačima donio kao on. A njegovm nasljednicima u Dinamu, tko god bio, neće biti lako. Svaka njihova utakmica, svaka njihova gesta, intervju, uspoređivat će se s Mislavom Oršićem. Neće biti lako niti Anti Čačiću, koji će morati pronaći nekog 'novog Oršića' i osvojiti naslov bez ovog, pravog Oršića.. A takvih je malo, doista malo! Čovjek kao on, igrač kao on, dinamovac kao on - stvarno rijedak spoj!