Lopta ne laže

Svi pravi sportski fanatici izraz ‘lopta ne laže’ sigurno su čuli nebrojeno puta. Pored te izjave stoji potpis legendarnog Rasheeda Wallacea, nekoć sjajnog krilnog centra koji je najbolje dane svoje karijere proveo u Portlandu i Detroitu. Sheed je bio opasan tip, kao od stijene odvaljen, jedan od onih kojima se ne želiš zamjeriti, a iako u njegovoj igri nikada nije bilo magije te je sve svoje uspjehe ostvario ‘na mišiće’, na kraju se ipak lako može konstatirati da je iza njega fenomenalna karijeru što potvrđuju osvajanje naslova prvaka NBA lige, četverostruki izbor u All-Star momčad NBA lige te ogroman respekt svih najboljih igrača iz njegove ere.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Kako je Sheed bio najpoznatiji po tehničkim prekršajima i isključenjima, to samo po sebi znači da je često ulazio u verbalne okršaje s glavnim sucima. Jednom je tako zaradio isključenje samo zato što je gledao u suca koji je to protumačio kao da ga Sheed želi zastrašiti, a skoro svaki put (naročito prije nego što su to počeli kažnjavati) kad bi napravio prekršaj s kojim se on nije slagao, a da je potom suparnički igrač promašio slobodno bacanje, Sheed bi uzviknuo ‘lopta ne laže’.

I stvarno je tako, lopta zaista nikada laže. U redu, znamo za neke situacije, neke utakmice, neke određene trenutke kada nije bila baš najpoštenija na svijetu, ali u velikoj većini slučajeva dogodi se upravo ono što se trebalo dogoditi. I to iz kojekakvih razloga.

Rijeka i treću europsku u nizu bez pobjede, Olimpija u završnici stigla do zasluženog remija

Đalović: „Europa ne prašta greške, ali nikome ne zamjeram ništa. Idemo po prolaz u Ljubljanu”

Rijeka ovog četvrtka nije uspjela ostvariti prednost kakvu su priželjkivali uoči drugog poluvremena koje se igra sljedećeg četvrtka u Ljubljani. Da su bili bolji – jesu, da su mogli riješiti utakmicu i zabiti drugi pogodak – jesu, da je njihova igra bila bolja nego u prvim utakmicama sezone – ma je i to. Ali, lopta ne laže.

Za razliku od Riječana, Slovenci su se svojeg plana i programa držali od prve do posljednje minute. Patili su dobar dio utakmice, ali od svoje ideje nisu odustajali. Iako se može reći da ih je Rijeka u prvom dijelu nadigrala, isto tako se ne smije zaboraviti da su u 45. minuti gosti mogli doći do izjednačenja. Florucz je promašio nemoguće, bila je to stopostotna prilika, ali Austrijanac nije najbolje zahvatio loptu pa ju je umjesto u gol poslao prema Armadi.

OCJENE - Rijeka: Tako blizu...

Pašalić poslije remija s Olimpijom: „Moramo u nekim situacijama dignuti glavu, ostaviti loptu onome tko je u boljoj poziciji…“

Imali su i u drugom dijelu prije izjednačujućeg pogotka dobru priliku, dobro je iz okreta tukao Motika, ali na svu sreću otišao je taj udarac pored gola Martina Zlomislića. I onda je došao taj kazneni udarac, Neki uvjeravaju kako to nije ni ‘p’ od penala, ali objektivno se treba reći kako elemenata za kazneni udarac ima. Je li on bio nepotreban, čak možemo reći i glupo napravljen – vjerojatno da, ali to je potpuno irelevantno. Kontakt je postojao, Silva je pao, a španjolski arbitar pokazao na bijelu točku. I pritom je još pokazao žuti karton Galešiću zbog prigovora koji ga je sljedećeg četvrtka učinio ‘navijačem’.

Uz svo dužno poštovanje koje Olimpija kao klub zaslužuje, igrači Rijeke i igrači Olimpije – nisu ista klasa. Izuzev kapetana Ratnika, kojem Ivanović veći dio utakmice nije dao disati, nismo sigurni da bi ijedan njihov igrač bio član prve postave Rijeke. Možda Vidovšek, ali i tome bi se moglo pričati.

No, lopta ne laže. Slovenci su posao odradili kako su zamislili, s pokušajima Rijeke nekako su izašli na kraj, a da je sve prošlo po planu potvrdio je i stisak šake slovenskog vratara kad je glavni arbitar označio kraj ogleda. Slovenci se kući vraćaju pjevajući, znajući da su cilj ispunili i da ih taj ‘x’ sada čini favoritom uoči uzvrata.

Rijeka? Šaka suza, vrića smija. I dobrog i lošeg, i želje i htijenja, ali i nespretnosti i manjka odlučnosti. Mogli su, štoviše, trebali su puno bolje, ali ipak nisu uspjeli. Jer, ovaj remi ostavlja dojam kao da su poraženi, dok ga Slovenci nose doma kao da su pobijedili.

Što sad? Zapravo, ništa revolucionarno, sve se zna – na put u Ljubljanu pa, kako bi rekao bivši trener, tko će koga. Samo, više favoriti nisu, sada imaju podređenu ulogu, a usputno su ostali i bez dva igrača (Pašalić, Galešić). I to jako, jako važna igrača. No, reći ćemo još jednom, lopta ne laže, što u prijevodu znači da ako pokažu ono što zaista mogu, ako neki igrači pronađu izgubljenu formu, ako budu poštovali suigrače u boljim prilikama i realizirali sve prilike koje će stvoriti, onda će lopta ući u gol, onda lopta neće lagati, onda uspjeh neće izostati. Na kraju balade, koliko god to ružno zvučalo, ali ako ne mogu pobijediti Olimpiju, momčad čiji su prvotimci donedavno trčali travnjacima Prve NL, Druge portugalske nogometne lige te Premijer lige BiH, onda grupnu fazu Konferencijske lige možda ni ne zaslužuju igrati. Pa kome drago, kome krivo. Ali, naglasit ćemo još, čisto da to ne zaborave prije uzvrata i najvažnijih 90 minuta ove sezone – lopta ne laže.