OCJENE - Rijeka: Tako blizu...

Nezahvalno je išta o njemu pisati, jer Olimpija je imala jedan udarac u okvir gola i jedan gol. Ali, bilo je to s bijele točke… Dakle, sve što je napravio, napravio je kako treba, ali u ovakvim utakmicama se uvijek čeka da golman izvuče nešto nemoguće. Nije uspio ovaj put, ali nema zamjerke. No, takav je život vratara – nezahvalan.

Igrao do 55. minute. Katica za sve. Zapravo, više ni ne znamo koja je njegova prirodna pozicija, jer čas igra lijevo, čas desno, čas je naprijed, čas pazi na sve nazad. Ovog četvrtka bio je korektan, s nekoliko dobrih iskakanja prema naprijed, ali jasno je da su ga Slovenci targetirali kao najslabiju kariku pa su tako svoje napade uglavnom kreirali preko svoje lijeve strane. Možda, kada bi dobio nekoliko utakmica u kontinuitetu, bi njegova igra bila bolja, stabilnija, dok su ovako oscilacije neminovne. A on je najmanje kriv za to. Dobro je Đalović odlučio kad ga je odlučio povući s terena u ranoj fazi drugog dijela.

Majstor je odigrao majstorski. Nema što, on je igrač, rođeni lider, tip kojeg svlačionica sluša i kojeg tribine lako zavole. Imao je jednu sjajnu intervenciju pred kraj prvog dijela, bacio se na glavu kao da je neki junior koji traži svoj put do prve momčadi, a kad to radi netko s takvim CV-om kao što ga on ima, onda to samo po sebi govori koliko je 'unutra', koliko izgara za kolektivni uspjeh. Sjajan potez napravili su Darko Raić-Sudar, Antonini Čulina, a u konačnici i predsjednik Mišković kad su ga odlučili dovesti.

Slušali smo priče o tom Ratniku kao da je u najmanju ruku novi Franz Beckenbauer, a onda smo zastali na trenutak, udahnuli, o svemu 'hladnije glave' promislili pa zaključili: „Dali bi Slovenci pet Ratnika za jednog Galešića“. Svi oni koji su Galešića gledali prije dvije godine ne mogu vjerovati koliko je napredovao, daleko najviše od svih igrača u kadru Rijeke, a svakako zahvalnicu za takav njegov napredak treba poslati na adresu Emira Dilavera koji je jako puno napravio za njega i za prvog kapetana Smolčića. Znamo da ima bombu u svojim nogama, nije to imao prilike demonstrirati ovog četvrtka. Zbog žutog kartona (prigovor) preskače uzvrat u Ljubljani.

Snažan. I odgovoran. Došao je na relativno mala vrata, a ne bi nas ni najmanje začudilo da ostane prvi bek momčadi čak i onda kad se Bruno Goda oporavi. Jer, Devetak je takav igrač, od 6 do 6.5, što u prijevodu znači da ti uvijek nosi kontinuitet i da s njim nema tako puno dobrih ili loših večeri. Kad ga se pusti, može on i prema naprijed biti opasan, ali uglavnom je tu da zatvara prema nazad. I to je radio sasvim korektno. Doduše, pola ocjene ovaj put manje samo jer mu je Florucz pred kraj prvog poluvremena pobjegao te je bio jako blizu pogotka, ali u svakom slučaju je ova utakmica nešto na čemu može nastaviti graditi samopouzdanje koje će mu biti neophodno za ono što dolazi.

Jako dobar utakmica. Odgovoran, siguran, pravovremen. O tim 'radnim šesticama' je uvijek teško pisati jer odrade ogroman dio posla koji nerijetko bude nevidljiv većini kibica. Dejan je ovog četvrtka bio dobar, vrlo dobar, toliko dobar da o Selahiju više nitko ne priča. A to dovoljno govori samo po sebi kada znamo koliko je Selahi prošle sezone značio Rijeci.

Igrao do 81. minute. Pripremio prvu veliku priliku na utakmici, strpljivo je čekao da Franjo istrči svoj dionicu pa onda kad je njegov protivnik očekivao da će se otvoriti na svoju silovitu ljevicu, on je izvrsno proigrao svojeg suigrača koji ipak nije uspio svladati Vidovšeka. U prvih nekoliko utakmica sezone nije izgledao dobro, ali sada se digao u svojoj formi, a to Rijeku odmah čini za 20 do 30 posto opasnijom momčadi. Imao je jedan dobar pokušaj u ranoj fazi utakmice, ali Vidovšek je bio dobro postavljen, baš kao što je oduševio s jednom minijaturom uz sam rub igrališta koje se u nogometnim školicama – ne uče! Odradio je i fazu obrane sasvim korektno, što nije nešto što viđamo često od krilnih napadača. U svakom slučaju, jedna jako dobra utakmica za njega, očito je da mu je ova trenerska tranzicija jako dobro legla. Šteta što je Rijeka ostala bez njegovih usluga za uzvrat, vidjet ćemo kakve će to promjene u sastavu donijeti. Možda Franjo ode desno, a u vrh napada Andrić? Ili će priliku dobiti Djouahra, Rukavina ili Butić od prve minute? Tko će ga znati...

Igrao do 69. minute. Kažu, transfer je blizu, priča s Emiratima nije završila, jer Rijeka je odgovorila Al Jaziri na ponudu koju su poslali te se sada čeka što će oni imati reći na sve to. Možda je njegov najveći problem što je između nekoliko pozicija, odnosno što može igrati i kao šestica i kao osmica, ali i kao neka desetka koja ulazi iz drugog plana. Kao primjerice Mario Pašalić u Atalanti. Danas je jako puno pretrčao, u onoj igri kakvu Dofffo i Agba preferiraju, Hodža je izvukao bolje karte. Od njega isto uvijek očekujemo 'nešto više', baš zato razloga jer znamo koliko može. A znamo i da ga boli ona pogreška iz Švedske, tim više ga se Slovenci trebaju još više bojati u uzvratu budući da će tada sigurno nastojati doći do svojeg prvog euro-pogotka u najdražem mu dresu.

Maestro. Treba biti iskren, u ovoj ranoj fazi sezone još uvijek to nije onaj Toni na kojeg su svi kibici Rijeke navikli. Doduše, u prvenstvu je u tri utakmice skupio pogodak i asistenciju, ali u Europi su zasad te dvije rubrike kod njega prazne. A, ponavljamo, na to nismo navikli. Vole ga u Rijeci, nenametljiv je van terena, a glavni zafrkant u svlačionici. I pravi umjetnik na terenu. Pamtimo jedan slabašan udarac iz prvog poluvremena, ali i neke dobre ideje koje njegovi suigrači nisu uspjeli prepoznati. Ono što se također može primijetiti ove sezone je da ga protivnici ne štede, praktički u svakoj utakmici na njemu bude par oštrih starova, a tako je bilo i ovog četvrtka. Najveće umjetnike se uvijek mora čekati do posljednjeg trenutka, jer njima je sekunda potrebna da kreiraju nešto čarobno. Možda ovog puta Riječani Tonija nisu dočekali, ali možda je izložbu svojih remek djela odlučio imati u Ljubljani.

Igrao do 69. minute. Gladan! Golova, asistencija, driblinga, progresivnih dodavanja… Ma gladan svega! I nije to loše, štoviše, to je itekako poželjno, ali dojam je da se mora malo prepustiti trenutku te da mora pustiti da utakmica dođe k njemu. Niko je ozbiljan igrač, jedan od onih ofenzivnih veznjaka koji nema istaknutu slabost, a takvih danas zaista nema puno. I da, srčan je, muči ga kritika, ali neka je to tako, jer koliko god da bude kritika, jednog dana će pohvala biti još više. Ne treba ga vrednovati samo kroz golove i asistencije, iako u tome ni danas nije zakazao, već treba imati malo širu sliku u njegovom slučaju. Nije nam prošlo ispod radara da dobro radi u fazi obrane, i to ne samo u ovoj utakmici, baš kao što se lako može primijetiti i ta njegova privrženost Rijekinoj bijeloj boji. Vrlo dobar danas, šteta za one pokušaje s kojih 20 metara u 37. minuti te 16 metara u 46. minuti, on takve golove ima u sebi, ali Vidovšek je u oba slučaja bio spreman na njegove pokušaje. Samo tako neka nastavi i dalje!

A što reći? Fenomenalna utakmica! Kad bi ga morali s nekim komparirati, bio bi to jedan hibrid Ramona Miereza i izbornika U21 reprezentacije Ivice Olića. Snažan je kao bik, a iako su Slovenci vjerovali da će ga Ratnik zaustaviti, izgleda kako su malo podcijenili Rijekinog ratnika s plavo-bijelim štitom kojeg nijedna borba i nijedan okršaj ne može zastrašiti. Sjajno je zabio za 1-0, nije Franjo samo trka, trka i još malo trke, ima tu one magije koju svi toliko volimo vidjeti na nogometnim terenima. Kad zamahne rukom prema tribinama, svi kao hipnotizirani skaču, Nomen est omen, očito je nešto i do toga. Germanijak je prvi pisao o tome, Belgijci ga jako žele, ali ponuda koja je poslana, nakon ove utakmice morat će se malo podebljati. Prije godinu dana igrač bez ugovora, slobodan igrač i netko tko 'samo' ima potencijal, a danas dokazana klasa od igrača. S tim da još uvijek nije ni blizu svojeg stopa. Bravo, Franjo!

Igrao od 55. minute umjesto Bogojevića. Kapetan nije spreman, boli ga taj kvadriceps, moglo se to vidjeti i sada. No, trebao je Rijeci, stoga je stisnuo zube i dao svoje obol. Na njgovu žalost, nije mogao participirati s golom ili asistencijom, ali možda je to sačuvao za drugu utakmicu, baš kao prije godinu dana protiv Lillea. Samo, nadamo se, s drugačijim ishodom. On Rijeci treba uvijek, jer ima taj jedan gard pobjednika koji je zarazan.

Igrao od 70. minute umjesto Jankovića. Tagičar utakmice, nespretno je skrivio kazneni udarac iz kojeg je Olimpija (pomalo nezasluženo) došla do remija. Prema naprijed se nije istaknuo.

Igrao od 70. minute umjesto Hodže. Igrao premalo za konkretnu ocjenu, nije se istaknuo nekim potezom na terenu, a standaradno je svoje trkačke dionice korektno odradio.

Igrao od 81. minute umjesto Pašalića. Igrao premalo za ocjenu, ostao bez konkretne prilike pred suparničkim goliom iako je Rijeka u posljednjih 15-ak minuta bacila sve karte u napad. Ali, kada se spremi, bit će pojačanje za Riječane, u to ne sumnjamo.

Nakon poraza (Elfsborg) i pobjede (Istra 1961), evo mu i remija. Prvo poluvrijeme 6.5, dugo 5.5, što u prijevodu znači - 6. S izmjenama, ovaj put, na njegovu žalost, nije pogodio. Štoviše, Janković je bio jako dobar, možda ga se nije trebalo povući s terena (osima ako to sam nije tražio), a njegova zamjena Rukavina na kraju je skrivio jedanaesterac. Kojeg su Slovenci realizirali i zbog kojeg se na ovih 1-1 nekako gleda kao da je Rijeka poražena. U redu, galvanizirao je momčad, vidi se to po njihovom govoru tijela, ali njegova je momčad trkački pala u nastavku utakmice, a za to odgovara trener. Čak i onda kada za to nije kriv, kao što je to slučaj kod Đalović. U svakom slučaju, Rijeka proći Slovence mora. I sve ostalo je nebitno. Tko će igrati, tko će ući, kako će se postaviti... Na treneru je da osigura pobjedu. Eto, zna se što mu je činiti za sedam dana...