Liga prvaka obojena Dinamom
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 07.09.22. | 09:16
Ante Čačić i Igor Jovićević treneri su kojima se stalno traže mane, negativnosti, prate ih sumnje i upitnici, No, baš su njih dvojica kreirali dvije najveće priče prvog kola Lige prvaka. Dinamo i Šahtar i europski nogomet u Dinamovim bojama
Da se u utorak održavao nekakav izbor za najsretnijeg i najnesretnijeg čovjeka u nogometnom svijetu, bio bi to potpuno izvjestan izbor. Apsolutnu titulu najnesretnijega osvojio bi Todd Boehly, novi gazda Chelseaja. Još bi mu na 'pobjedničkoj' fotografiji nacrtali rogove. Zamislite, čovjek uloži nekoliko milijardi eura u kupnju nogometnog kluba, napokon dočeka prvo gostovanje i onda u Zagrebu doživi potpuni fijasko. Prvo su Dinamovi juniori ponizili 'najbolju nogometu akademiju' i pobijedili 4:2, a onda je i najskuplja nogometna igračka ovoga ljeta potpisala kapitulaciju pred 'nekakvim' Dinamom.
Možemo samo zamisliti lice čovjeka, skamenjeno i tužno, kad je vidio da Mislav Oršić prolazi kraj 80millionmana zvanog Fofana, a ovaj ga ne može zaustaviti niti da pokrene mlažnjak. Gospodine Boehly, možda su Vas prevarili i nisu Vam rekli da u nogometu ne igra novac, nego igrači. Zamislite tu tugu ubogog milijardera, misliš da imaš sve, a na kraju vidiš da nemaš ništa.
Titulu najsretnijeg čovjeka utorka zasigurno bi osvojio Igor Jovićević. Dinamovac od glave do pete, malo smo takvih među surovim profesionalcima upoznali u višegodišnjoj novinarskog karijeri. Kad priča o Dinamu, Jovićeviću titraju svi mišiću na tijelu, glas vibrira, zjenice se šire, ali najčešće ipak prebacuje na neku drugu temu, jer, o Dinamu i njegovoj kratkoj epizodi na klupi, suviše je bolno pričati. Taj Jovićević prvo je saznao rezultat iz Maksimira, ne sumnjamo da je s ushitom i euforijom popratio tih 1:0 protiv Chelseaja, a onda poslao momčad Šahtara na teren u Leipzigu i promarširao njime. Za konačnih 1:4!
Šahtar, momčad uglavnom domaćih patnika, izbjeglica iz besmisla, koji žive i rade u Poljskoj, putuju Europom i vjeruju u bolje sutra. Ili u jučer, u vrijeme kad je Šahtar bio klub kojeg su respektirali diljem kontinenta. Ovakav 'ratni' Šahtar je, smatrali smo uoči ždrijeba, bio generalno prihvatljiv suparnik, svojevrsni bingo među kuglicama, a sad se pokazao odmah pokazao 'dark horseom', ispričao je jednu čudesnu priču.
"A sad se vraćamo u Ukrajinu, čekaju nas avioni, autobusi, dugačak put. To je je najteži dio ove priče", poslao je Jovićević poruku u utorak navečer, dok su se Zagrebom još orile Dinamove pjesme, a Leipzigom istovremeno odzvanjali otkucaji velikog ukrajinskog srca Šahtarovih nogometaša.
Igor Jovićević na svojoj je koži osjetio onu narodnu da je najteže biti prorok u svom selu, prilika koju je dobio u Dinamu bila je zapravo bila figa u džepu i borba s vjetrenjačama, otpočetka osuđena na propast. Iz Maksimira je otišao kao prolaznik, tek jedan u nizu, prijelazno rješenje između dvojice uspješnika, Bjelice i Mamića. I sve to u najcrnje nogometno vrijeme, u doba korone, kad je nogomet bio negdje na margini interesa. Sigurni smo da je Igor Jovićević u utorak doživio najveću zadovoljštinu, pokazao tu istu figu svima koji su u njega sumnjali, napravio rezultat koji će još neko vrijeme odjekivati Europom.
Otprilike, nešto slično dogodilo se i Anti Čačiću. Čitavu je karijeru, dulju od Jovićevićeve, slušao kritike, negativne analize, bio je tv-serviser a ne trener, niti pobjede često nisu bile dovoljne da s imena skine razne epitete kojima su ga častili sa svih strana. Uporno je pokušavao dokazivati argumentima, rezultatima, imenima igrača koje je 'stvorio', ali percepciju je najteže promijeniti. No, u utorak je u Maksimiru svladao Chelsea, bacio na koljena Thomasa Tuchela i konačno dobio pljesak. Konačno su mu i oni koji ga ne vole ili im nije drag, podignuli palac.
"Sad je pred nama Gorica, to nam je važna utakmica", u jeku velikog slavlja poručio je Čačić.
A mogao je štošta kazati, zapucati iz svakakvih oružja i teško bi mu itko mogao zamjeriti nakon utakmice karijere, nakon potvrde da je za mnoge razvikane trener-televizor u boji. Priprema utakmice, taktika, momčadski gard protiv moćnog velikana, sve je bilo besprijekorno. Ne samo to, svjedočili smo Dinamovim pripremama u Sloveniji, slušali Čačićeve planove i ideje i možemo potvrditi, ovaj Dinamo upravo je onakav kako ga je nacrtao krajem lipnja u Moravskim toplicama. Oko 90 posto stvari odigralo se upravo onako kako je zamislio.
Neće niti Jovićević niti Čačić sipati gorčinu, olajavati protivnike i ismijavati negativiste, sumnjičavce. Neće, jer znaju da je nogomet prevrtljiv i da se sve opet može okrenuti kontra njih. Ali, iako neće ni to potencirati, znamo da uživaju u trenutku u velikim pobjedama kojima su mnogima zatvorili usta. I, na neki način, obojali Ligu prvaka u modro. Dva Dinamova trenera, dvije velike senzacije na startu Lige prvaka. Gospodine Boehly, ne možete vi to shvatiti...
Liga prvaka
Utorak, 6. rujna
Skupina E
Dinamo – Chelsea 1:0
RB Salzburg – Milan 1:1
*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+