Kapetan!

„Najveće pojačanje koje bi Rijeka mogla dovesti bilo bi kad bi angažirali mamu Smolčić da odgaja one najtalentiranije igrače iz omladinskog pogona“, poruka je koju smo dobili svega par minuta nakon što je Rijeka na službenoj stranici objavila kako će po odlasku Nediljka Labrovića kapetansku vrpcu preuzeti Ivan Smolčić.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Capitan Futuro, kako smo mu i mi na Germanijaku tepali prošle sezone, sada je postao samo Capitan. Iako, da bi se osjetile njegove liderske osobine i vidio karakter ratnika nije bila potrebna nikakva traka…

Ivan Smolčić dijete je kluba, igrač koji je dugo vremena bio u drugom, ako ne i trećem planu, a svoje je mjesto pod svjetlima rujevičkih reflektora izborio samo i isključivo radom. Nije bilo poguranaca, nije bilo gledanja kroz prste. Ništa nije dobio, sve je zaslužio. I zato je kapetan.

Prije otprilike godinu dana, vjerovali ili ne, Ivan je bio na izlaznim vratima kluba. Tadašnji trener, koji očito nije bio kadar prepoznati njegov potencijal, zrelost i kvalitetu, u razgovoru s klupskim čelnicima istaknuo je kako mu Ivanove usluge nisu potrebne. No, nešto se u cijeloj priči pitalo Damira Miškovića, Darka Raića-Sudara i Antoninija Čulinu. A oni su, u dogovoru s Ivanom, rekli kako njegova priča u Rijeci ne smije ovako završiti. Iako se na njega tada nije računalo, zajednička odluka bila je da si pruže još jednu priliku. A vrijeme je potom pokazalo kako je to bilo nešto najbolje što se moglo dogoditi i njemu i klubu.

Dolaskom Željka Sopića Ivan je postao standardan prvotimac momčadi s Kvarnera. I to na, ne smije se zaboraviti, njemu neprirodnoj poziciji. No, budući da je riječ o istinskom ratniku i osobi koja nikome ne priznaje da je bolji od njega dok to ne dokaže na terenu, on je prionuo poslu još više. Iz utakmice u utakmicu i mjeseca u mjesec, njegova je igra postajala sve bolja i bolja. Izgledao je toliko dobro da je bez ikakve sumnje postao jedan od najboljih desnih bekova lige. Ako ne i najbolji. Šutio je, radio, znao da će svaka kapljica znoja kad-tad biti nagrađena, da bi onda ostvario svoje dječačke snove i pred krcatom Rujevicom postigao svoj prvijenac u dresu Rijeke. Lille, Europa, pogodak koji Rijeku šalje u produžetke. Bajka.

Čak su i policajci htjeli fotku s junakom Rijeke poslije utakmice, on za Germanijak ističe: “Pašaliću sam rekao da puca po golu”

Rijeka objavila popis igrača s kojima započinju pripreme, na probi vratar i krilni napadač rodom iz Zadra

OCJENE SEZONE - Rijeka: Toni iznad svih, veliki plus za reprezentativca, puno manje 'flopova' nego 'topova'

Rijeka sjajno prošla na ždrijebu, euro-sezonu otvaraju protiv Mađara ili Rumunja

Malo je nedostajalo da Rijeka zaigra grupnu fazu Konferencijske lige, ali onda se duboko u produžecima sam pred golom domaćina našao David, lopta mu se odbila na nogu, a on ju hladnokrvno pospremio u mrežu. Tih 1-1 Francuzima je bilo dovoljno da nastave svoj europski put, dok se Rijeka mogla okrenuti domaćem prvenstvu i Kupu.

Dugo je Sopićeva družina bila u igri za oba trofeja, ali Dinamo je na kraju Riječane ostavio praznih ruku. No, Rijeka je u prošloj sezoni dobila nešto puno više od dva komada željeza koji bi uljepšali klupske prostorije, a to je da su od mladih i talentiranih igrača, za koje se dotada nije moglo dovoljno kvalitetno procijeniti koliko je visok njihov strop, dobili potvrdu kako su spremni za najviše stvari. Rijeka je bila sjajan miks mladosti i iskustva, pored Mitrovića i Dilavera posebno su napredovali Smolčić i Galešić, baš kao što su svoju igru na razinu više pored Pjace unaprijedili Fruk, Janković, Pašalić i Ivanović. Važnu riječ u svlačionici imao je Nediljko Labrović, Sinjanin koji je na Kvarneru u protekle tri godine pronašao drugi dom, da bi onda za vrijeme Eura kompletirao transfer u Augsburg.

Iako je kandidata za kapetansku traku bilo nekoliko, svi oni malo bliži svlačionici Rijeke znali su da ona zapravo na sebi već ima napisano jedno ime. Kao što smo već konstatirali, Capitan Futuro od sada će biti samo Capitan. I to je nešto što odobrava i svlačionica i navijači i sama vrška kluba.

„Što reći nego da su me preplavili osjećaji ponosa i časti kada mi je rečeno da ću biti novi kapetan HNK Rijeka! Cilj i obaveza su mi opravdati povjerenje koje mi je Klub ukazao, kao i očekivanja navijača, a naravno priželjkujem i da ove sezone napravimo dobre stvari na terenu. Ovo je definitivno još jedna stepenica u mom nogometnom odrastanju u HNK Rijeka, vjerujem i najbolja potvrda da sam na dobrom putu. Kada sam prvi put dolazio u Rijeku ni u najljepšim snovima nisam sanjao da će se cijela priča ovako rasplesti, a kada je Hrvoje postao kapetan nadao sam se da bih i ja mogao njegovim putem. I evo me ovdje, sretan i ponosan s velikim očekivanjima za novu sezonu“, za mrežnu stranicu kluba poručio je Rijekin capitano.

Nakon što je kapetansku vrpcu s riječkim grbom nosio i njegov brat blizanac Hrvoje, sada je red došao i na Ivana. Ako pitate Riječane, jedina loša stvar u ovoj priči je što nema više Smolčića, jer dok je njihovog duha, njihovog karaktera i njihove privrženosti riječkoj bijeloj boji, za dobro ozračje u svlačionici te ozbiljnosti u radu te puštanju zadnjeg atoma za boje kluba nitko ni najmanje ne brine. Dario Župarić jednom je rekao 'dok je Župarića, bit će i trofeja', ali isto tako se može reći 'dok je Smolčića, bit će i uspješne Rijeke'!