Čak su i policajci htjeli fotku s junakom Rijeke poslije utakmice, on za Germanijak ističe: “Pašaliću sam rekao da puca po golu”

Kad je Hrvoje Smolčić u transferu vrijednom 2.5 milijuna eura iz Rijeke preselio u Eintracht Frankfurt, ne postoji navijač kluba s Kvarnera koji u tom trenutku nije sretan zbog velikog iskoraka u karijeri svojeg kapetana. Hrvoje i Ivan, dva brata blizanca, u klub su stigli kao klinci, a jedan od njih, koji je dotad igrao puno više, iz HNL-a je otišao u Bundesligu. Nije mu oproštaj od kluba bio najidealniji, njegova rana još uvijek nije u potpunosti zacijelila, ali Hrvoje je znao da iako je došao trenutak da svoje talente odnese u jednu od najboljih liga svijeta, ‘svoju’ Rijeku ne ostavlja na cjedilu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

“Nije lako pronaći zamjenu za takvog igrača, ali ne brinemo previše, ipak je tu Ivan. A on će jednog dana ostvariti još veći transfer”, na dan službenog predstavljanja Hrvoja u Eintrachtu rekao jedan od tadašnjih klupskih djelatnika. Iako su svi oni koji dišu Rijeka znali da bi Ivan od sezone 22./23. trebao imati znatno veću ulogu u momčadi, malo je onih koji su u potpunosti bili upoznati s njegovim igračkim kvalitetama. I, još važnije, koliko je visok njegov ‘strop’!

Iako nije baš da je mogao birati, ali trenutak u kojem je Ivan postao punopravni član prve momčadi Rijeke u najmanju ruku nije bio idealan. Zapravo, bez ikakvog uljepšavanja, bilo je to najgore moguće vrijeme u novijoj povijesti kluba za jednog mladog igrača da uđe u prvu momčad! Brat Hrvoje otišao je u Njemačku, Josip Drmić preselio je u zagrebački Dinamo, a klub su još napustili neki sjajni igrači poput Domagoja Pavičića, Roberta Murića i Adama Gnezde Čerina. Rijeka je te jeseni odigrala svoju najgoru polusezonu otkako je konce kluba u svoje ruke preuzeo Damir Mišković, a zanimljivo je da je jedan od rijetkih igrača koji je zaslužio pozitivnu ocjenu za svoje izvedbe bio onaj od kojeg to nitko nije očekivao. Ivan je, igrajući na poziciji stopera, djelovao vrlo dobro, puno bolje od skupocjenih ‘pojačanja’ čiji ugovori i dalje terete klupski proračun, ali dolaskom Sergeja Jakirovića ponovno je pao u drugi plan. Emir Dilaver i Niko Galešić kod današnjeg su trenera Dinama bili su zacementirani na stoperskim pozicijama, a kako je po desnoj strani je ‘letio’ Veiga, Ivan bio prisiljen na skupljanje mrvica.

Rijekin Capitan Futuro odveo Fiumane u finale Kupa!

Sarkastični Sopić poludio nakon pobjede: "Pjaci je zaplesalo koljeno na ovom klizalištu, ali nije bitno, imamo milijun igrača. Užas, fuj!"

I nije se žalio. Spustio je glavu i radio svakim danom sve više i sve jače jer je znao da će kad-tad njegovih pet minuta doći. Mnogi bi na njegovom mjestu potonuli, ali Ivan je strastveni ribič, a kako je to sport u kojem su disciplina, smirenost i strpljenje velike vrline, jednom kad se prilika ukazala on ju je zgrabio i svoje mjesto u udarnih 11 više nikome nije bio spreman prepustiti.

Svoj prvijenac u riječkom dresu zabio je protiv Lillea, da bi sada protiv Lokomotive postigao svoj drugi pogodak u 56. nastupu i tako svojoj momčadi trasirao put prema pobjedi. Možda ne zabija često, ali zato zabija – kad treba!

“Vidio sam da su na prvoj vratnici bili Bartolec i Žilinski, dva igrača koji su nešto niži, a kako je Pašalić izvodio korner, rekao sam mu da puca prema golu. Razmišljao sam da ako ju Paša pogodi kako može i zna, onda bi mogao i zabiti, ali ja sam bio spreman uletjeti i ako treba ‘liznuti’ loptu te ju samo usmjeriti prema golu. Tako je na kraju bilo, njegov je ubačaj/udarac bio oštar, ja sam ju dobro zahvatio loptu i eto, nitko sretniji od mene”, skromno je za Germanijak rekao Ivan Smolčić nakon utakmice.

Rijeka je teško, ali potpuno zasluženo, došla do pobjede s kojom su izborili svoje deveto finale hrvatskog nogometnog kupa.

“Iako je svaka utakmica bitna, znali smo da u Kupu nema popravnog ispita i da moramo doći do pobjede. Igrali smo s dozom opreznosti, Lokomotiva je momčad koja zaslužuje veliki respekt, a to posebice vrijedi kad igraju utakmice na svojem terenu. Iako je utakmica bila većim dijelom izjednačena, mi smo puno bolje ušli u sam ogled, u prvih 15 minuta smo kreirali tri dobre prilike, ali kako nismo uspjeli poentirati oni su se malo digli pa možemo reći kako je utakmica bila 50-50 sve do tog pogotka. Budući da je teren bio težak, bilo nam je jasno da neće do kraja biti još previše prilika pa smo se malo povukli, cilj nam je bio ne primiti pogodak i u tome smo na kraju uspjeli.”

Značila je ova pobjeda jako puno Riječanima, vidjelo se to jasno i po snimkama koje su stigle iz svlačionice, ali iako je Rijeka ovog proljeća ostvarila nevjerojatnih 11 pobjeda u 12 utakmica, svi u klubu su svjesni kako imaju još puno posla pred sobom. Kako u prvenstvu, tako i u Kupu.

No, ima jedan čovjek koji je poslije utakmice bio prilično ljutit, a to je Željko Sopić. Teren u Kranjčevićevoj u očajnom je stanju, najviše je to osjetio Marko Pjaca kojem je koljeno ‘zaplesalo’, ali prve najave govore kako će s (po)najboljim igračem HNL-a ipak biti sve u redu. Možda kako bi se spriječilo, a ne opet liječilo, preskoči utakmicu protiv Hajduka, ali situacija ipak nije toliko ozbiljna kao što su mediji skloni senzacionalizmu to dali naslutiti.

Germanijak doznaje: Koljeno je u redu, Pjaca će biti spreman za Jadranski derbi

To ‘klizalište’, kako ga je nazvao trener Rijeke, najčešće najveće probleme stvara bekovima budući da su oni često izloženi jedan na jedan situacijama s krilnim napadačima koji su obično i najbrži igrači. No, Ivan je imao rješenje i za te probleme.

“Teren je stvarno bio loš. Kad igraš u obrani, uvijek ti treba korak više, moraš stalo paziti da se ne posklizneš, a to iziskuje koncentraciju punih 90 minuta. Fokus, dakle, nije samo na igraču, već i na prostoru. Igrači Lokomotive, i to ne samo ovi krilni, su jako brzi, jako agilni, stoga je trebalo biti oprezan cijelo vrijeme. Samo jedna manja dekoncentracija i oni su spremni pobjeći tako da ih se više ne može uhvatiti. Mi smo na svu sreću bili jako dobri, dobro smo stajali, linije su bile kompaktne i zato smo na kraju i uspjeli pobijediti. Svi znaju da smo mi momčad koja voli posjed, koja voli pas-igru, ali evo, pokazali smo još jednom da i na ovakvom terenu imamo što je potrebno da bismo došli do pobjede.”

Nakon pogotka u Europi i pogotka u Kupu, je li red došao da se zabije i u prvenstvu? Sljedeći protivnik je Hajduk…

“Ja bih volio da malo više zabijam, ali dobro, ne opterećujem se previše. Uvjeren sam da mi ako ne primimo pogodak pobjeđujemo svaku utakmicu jer imamo ogromnu kvalitetu u napadu i veznoj liniji.”

Hajduk je vezao dva poraza od Dinama, na Rujevicu dolaze silno motivirani…

“U današnjem nogometu nema nikakvih tajni, svi znamo jedni o drugima. Jadranski derbi je uvijek posebna priča, odmorit ćemo se, dobro spremiti i uvjeren sam da možemo do pobjede. Imamo publiku koja nas nosi, prate nas po cijeloj Hrvatskoj, Rujevica je uvijek puna, a igrati uz njihovu podršku je puno lakše. Za nas ta utakmica ima dosta veliki značaj jer s pobjedom možemo napraviti veliku bodovnu razliku u odnosu na Hajduk, ali nebitno tko nam dolazi u goste, kad se igra na Rujevici mi moramo osvojiti tri boda i tu je priči kraj”, zaključio je za Germanijak junak pobjede Riječana u polufinalu Kupa.

Pozdravio je malobrojne pripadnike medija iznimno simpatični Smolčić, krenuo prema klupskom autobusu, ali onda je na pola puta naletio na ‘lizaljku’ koja ga je usmjerila u zaustavni trak! Naime, dva policajca došli su čestitati Ivanu na sjajnoj utakmici, zamolili ga i za fotografiju, a iako im nije mogao dati dres kojeg su tražili, obećao je da će drugom prilikom jedan ostaviti sa strane za njih.

“Dečki, samo pustite broj, da znam koga moram nazvati ako budem imao nekih problema”, našalio se Capitan Futuro, požurio prema autobusu koji samo što nije krenuo, da bi onda na sebe preuzeo i račun s već opjevanih benzinskih pumpi. Ako je Sopić planirao sljedeći tjedan nekome dati ekstra slobodan dan, Ivan je istaknuo jako dobru kandidaturu da ga dobije…