INTERVJU - Marko Naletilić: “Najveći talenti se zakapare prije nego cijene odu u nebo, neki bi mogli biti prodani već ove zime”

Uskoro će zimski prijelazni rok pred Svjetsko prvenstvo. Hoće li to možda donijeti specifična kretanja na tržištu? Hoće li klubovi koji trebaju pojačanja ili su nezadovoljni rezultatima pokušati dovesti igrača čija bi cijena mogla porasti na Svjetskom prvenstvu ili nakon njega, da ga dobiju po nižoj cijeni ili da ga kupe i ostave u sadašnjem klubu do ljeta? Razmišlja li se na takav način?

“Razmišljaju svi na taj način, tko god si to može dopustiti. Bit će toga, čak mi padaju na pamet neki naši igrači. To čak nije sad vezano direktno za Svjetsko prvenstvo, ali to može biti slučaj s Mlačićem, da bude kupljen u zimskom prijelaznom roku, pa da ga se ostavi u Hajduku, pa s Valinčićem u Dinamu… Tako je na kraju bio prošle zime Petar Sučić. Dakle, njih dvojica bi mogla biti tako prodana vrlo lako. Za ove neke druge igrače, ako ćemo se sad zadržati na našem tržištu, imamo Fruka iz Rijeke koji je predodređen za nekakav transfer. Hoće li biti u zimu ili na ljeto, ovisi. S jedne strane, dobro je da ide na Svjetsko prvenstvo, već sad je reprezentativac. Ali po meni uvijek igrača treba prodati kada dođe dobra i konkretna ponuda. Nevezano je li to zima ili ljeto, tu se nema što odbijati. Posebno za igrača koji ima 24-25 godina. Evo, to je neko razmišljanje u tom smjeru. Svaki prijelazni rok funkcionira na taj način. Neki ekstra talenti se pokušavaju zakapariti ranije da se ne bi previše cijena razmahala i otišla u nebo”, ističe Naletilić.

Evo, recimo, Jagušić. On je u Slaven Belupu, dakle nije u četiri najveća kluba, a možda bude 26. za Svjetsko prvenstvo. Koliko klubovi možda razmišljaju da ga sad već rezerviraju?

“Klubovi koji ga prate sigurno će razmišljati u tom smjeru da ga uzmu na zimu pa da ga ostave u Koprivnici do ljeta.”

Jer on to i sam hoće, kako je izjavljivao, da bi najradije do ljeta igrao u Slavenu.

“Tako je. On je i prošle godine odbio ići u Dinamo da bi mogao igrati u kontinuitetu u Belupu. On neće pogriješiti ni ako odabere Dinamo. Sad je na njemu, njegovoj obitelji i menadžeru da odvagnu što je najbolje za njega, ali neće pogriješiti apsolutno ni da ode u Dinamo. Dosta veliki skok je otići iz Belupa u neki renomirani europski klub, ali s druge strane, sve ovisi o njemu i njegovom karakteru.”

Dobro, ali sad bi, da dođe u Dinamo, vjerojatno odmah imao minutažu. Druga bi bila situacija nego ljetos kad je bilo puno nepoznanica pa je zato i ostao doma.

“Ja vjerujem da bi jer se sad već nametnuo kao jedan od vodećih igrača u HNL-u koji radi razliku, tako da mislim da je predodređen da, ako dođe u Dinamo, ima dres prvotimca, ali to je sve u nekoj teoriji. U praksi moraš zaslužiti taj dres jer ogroman je skok iz Belupa doći u Dinamo, a kamoli ići u inozemstvo.”

A kakva je situacija s igračima kojima fali minutaže ili se moraju nekako revitalizirati? Imamo primjer ovih mladih kojima fali minutaže u Dinamu, tipa Jakirovića ili Mikića koji je tek pred kraj jeseni počeo igrati. Ima primjer Kačavende u inozemstvu kojem je malo zastala karijera. Kako njih sad ‘hendlati’, možda razmišljati o slovenskoj ili bosanskoj ligi, samo da igraju, a ovima iz inozemstva o povratku u HNL?

“Netko tko nema dovoljno minutaže ni na posudbi, mora mijenjati klub u kojem je na posudbi. Vrlo jednostavno. Nitko nije postao igrač sjedenjem na klupi. Osnovna je stvar da igraju. Neki koji nisu na posudbi uspješni, jednostavno trebaju promijeniti sredinu i tražiti sreću negdje drugdje, a ne cijelu sezonu gubiti. Što se tiče Jakirovića, on je bio izuzetno zapažen na ovom SP-u U17 u Kataru. Bio je jedan od zapaženijih igrača općenito na turniru i mislim da bi trebao biti predodređen danas, sutra za prvu momčad Dinama. Mislim da bi mu to bio i najbolji put.”

Njega bi trebalo zapravo posuditi, nikako prodati, zar ne?

“Ili posuditi, ili nekako priključiti. Vidjeli smo za Mikića da je to solidno funkcioniralo. Možda je tajming bio jako težak za tog dečka, ali Jakirovića svi europski klubovi znaju, jako je cijenjen. Ako oni u njemu svi vide ozbiljnu kvalitetu, ne vidim razloga da Dinamo na njega ne bi računao u budućnosti. On mora jednostavno postati standardni stoper Dinama - sutra. On je taj, taj bi trebao biti. To pokazuje.”

Foto: Hrvoje Herent

A kakva je situacija generalno s našim igračima? Zahvaljujući kontinuiranim uspjesima A-reprezentacije i dalje drže cijenu. Klubovi hoće imati naše igrače. I pogotovo te mlade, na primjer uspon Gvardiola i Vuškovića poticajan je za nekog sljedećeg hrvatskog stopera.

“I oni individualno i Hrvatska općenito, kao nogometna nacija, mi nismo netko tko je iskočio pa nestao. Izgradio se taj brend hrvatskih nogometaša unatrag 20 godina, pa možemo čak reći od 1998. OK, bilo je malo nekakve stagnacije, što je u stvari normalno. No ovo sad sve zadnje što se događalo, finale SP-a, pa treće mjesto, pa finale Lige nacija, to sve skupa je ‘science fiction’, samo što smo se mi navikli na to. Hrvatsko tržište više nije u situaciji da ovisi o sljedećem Euru ili o sljedećem Mundijalu. Ako bi se zaredali neuspjesi, neodlaženje, padanje u drugi plan, naravno da tada ne bi bilo toliko talenta i naravno da bismo onda opet pasti malo u nekakav, da kažemo, podređeni položak. Ali i za pad bi trebao duži proces neuspjeha, jer sad već jako dugo traje proces uspješnosti tako da mogu reći da kotiramo super i da ćemo i u dogledno vrijeme taj trend zadržati.”

Što se tiče naših reprezentativaca u predstojećoj polusezoni uoči Svjetskog prvenstva, izbornik je rekao da tko neće igrati neće na SP, iznimka su senatori tipa Livaković, no on bi se trebao spasiti povratkom u Dinamo, za razliku od primjerice Baturine koji će u Comu teško do veće minutaže ako i na proljeće tamo ostane Nico Paz. Koliko je teško pronaći igračima koji imaju manju minutažu neki novi klub, bar posudbu?

“Nađe se solucija. Međutim, pitanje je išlo od toga da kako slagati reprezentaciju, držati li se samo od tog kriterija tko igra, je li to jedini kriterij za odlazak na Svjetsko prvenstvo i ja ne bih oko toga uopće bio isključiv. Imamo izbornika koji je najuspješniji izbornik u povijesti. Ja ću samo dati primjer koji je bio 1998. gdje je naš najbolji igrač na Svjetskom prvenstvu poslije Davora Šukera bio apsolutno Aljoša Asanović. I ne samo na tom SP-u, općenito je bio jedan od protagonista te generacije. Igrač koji nije imao uspješnu klupsku karijeru kao što je imao reprezentativnu. Ako ti imaš jednog takvog igrača koji ti igra nešto manje, a Aljoša je bio jedna specifična osobnost i čovjek koji je jako puno dao reprezentaciji, možeš li ti sad maknuti jednog Aljošu Asanovića i pozvati na tu poziciju na kojoj on igra jednog igrača, naprimjer, iz Dinama ili iz Slaven Belupa, iz tadašnjeg Varteksa, danas Varaždina, jer taj igra? Treba vidjeti gdje taj pod navodnicima Aljoša Asanović igra, u kakvom klubu i ligi igra. Stavi njega u Dinamo, Belupo, Hajduk, ne znam, pa naravno da će igrati. Znači, ja ne bih izjednačavao to, postavljao neke okvire, za to postoji izbornik, da vuče poteze, konkretno sad Zlatko Dalić. Postoje neki igrači koji stalno igraju, koji trebaju ići na SP. Postoje neki igrači koji ne igraju stalno, ali apsolutno trebaju ići na SP. A postoje neki igrači koji igraju stalno i ne trebaju ići, jer ne rade razliku.

Marko Naletilić pojašnjava:

“Što znači raditi razliku u primjerice Slaven Belupu ili u Istri? Mateo Kovačić ne radi takvu razliku u Manchester Cityju, ili možemo ići na neku ligu niže razine, na primjer Majer u Wolfsburgu. Ali postoje igrači koji su već nešto dali, nešto pokazali, za koje znaš što ti mogu dati i kojima ne treba tri mjeseca kontinuiranog igranja jer na sreću kada ideš na Svjetsko prvenstvo ili na Euro, postoje pripreme. Te pripreme su jedina mogućnost gdje izbornik može pripremiti momčad kao što se radi u klupskom nogometu. Inače kroz kvalifikacije on samo skuplja igrače, pokušava ih motivirati, osvježiti, staviti nekako u najbolji kontekst da oni odigraju za dva dana utakmicu i onda idu doma ili još igraju još jednom. Ovdje postoji priprema. Ja se ne bih ograničavao. Nije isto Fruku igrati u kontinuitetu u Rijeci i nekakvom drugom našem igraču... Evo, konkretno sada Mario Pašalić ima nešto manju minutažu, pa što sad znači da on riskira Svjetsko prvenstvo? Za Marija Pašalića u reprezentaciji zamjenskog nemaš. Realno nemaš. Imaš igrača koji ima pas kao on, ali nemaš igrača koji ulazi u prostor kao on, koji igra glavom kao on, koji će ti zabiti iz drugog plana gol kao on. Ja sam sad naveo njega, a ima još takvih igrača.”

Primjer nekog tko u svom klubu ulazi s klupe, a u Dinamu bi primjerice bio standardni prvotimac je Ivanušec u PAOK-u.

“Tako je. Luku Ivanušeca da stavite u bilo koji klub u HNL-u, on će biti jedan od dvoje najboljih igrača, on je već i bio među najboljima, a u nekom trenutku je bio i najbolji igrač HNL-a. Što to onda sada znači, da je ovaj koji je u na primjer u Istri ispred njega? Pa može biti ispred ako se vidi da ima veću kvalitetu od njega. Znači ne može se tu biti isključiv jer bi inače to bilo šablonsko zvanje u reprezentaciji. To, hvala Bogu, Zlatko Dalić zna, rekao sam da je najbolji izbornik apsolutno u povijesti Hrvatske. I on tu treba miksati, ne treba ga prozivati zašto ovaj, zašto onaj. Jer onda bi zvao sve igrače standardne iz HNL-a da igraju za reprezentaciju.”

Imamo i primjer Luke Sučića koji je u svojoj drugoj sezoni u Real Sociedadu pao u drugi plan.

“Baš zato i kažem da taj kriterij igranja za neke igrače ne može važiti jer ti znaš da oni mogu. I ne zoveš ih da se njima radi usluga. Ne treba nikome raditi uslugu. Nijednom igraču se ne treba raditi usluga, jer ovo su preozbiljna natjecanja. Dapače, ti zvanjem njega sebi radiš uslugu. Konkretno, Luka Sučić može proći jednog ili dva igrača, ima dobar šut, s distance, 25 metara, on će ti zabiti gol. Netko iz HNL-a to ne može, a odigrao je 36 utakmica, ali taj me ne interesira. Znači, mi smo premali da bismo se odricali kvalitetnih igrača. Premali smo. I mi stvarno trebamo zvati najkvalitetnije. Bez obzira u kakvoj su oni formi u tom trenutku, osim ako se ne vraćaju od neke teške ozljede, kad ti znaš da stvarno neće moći ništa. Ali ovo drugo, ti njega dovedeš, imaš 20-25 dana priprema, pa ti ćeš ga svakog pripremiti. Još kada on dođe u okruženje gdje mu je lijepo, gdje je među svojim prijateljima, gdje je opušten, pa gdje je problem? Vratit ćeš ga 100% u formu. Jer poslije odigrane sezone njima treba odmor neki. Znači, svi će oni malo izgubiti u kondiciji i sve u tome. Ja ne vidim u tome nekih problema. Netko tko je majstor, koji zna igrati nogomet, staviš ga samo u pravi kontekst i dobit ćeš ga. Ne treba tu biti isključiv. Jer kažem, onda bi mogli raditi isključivo reprezentaciju od igrača koji igraju bilo gdje standardno. Ja ne znam bismo li se s njima kvalificirali uopće.”

REUTERS/Daniele Mascolo

Svi prate i dive se igrama Modriću u Milanu, ali mnogi misle da će se Modrić oprostiti od nacionalne momčadi nakon ovog SP-a. Mislite li da će Luka možda ostati i dalje? Ono, dok bude protagonist u klubu, da bude na raspolaganju i reprezentaciji. Kakav vam je dojam? Jer evo primjera Real Madrida s Lukom lani i sad bez njega te naše reprezentacije, drugačije se igra kad je Modrić tu.

“Vidi se konkretno u svakoj utakmici reprezentacije kako izgleda kada on igra, kada izađe iz igre ili kad uopće ne igra. Osim tu i tamo, možda ponekih bljeskova takvih utakmica, puno je više ovih gdje on nama jako fali. On nama jako fali kao osobnost. Kao vođa, kao osobnost, autoritet na terenu i na kraju krajeva ispred sudaca, ispred protivničke momčadi, daje nam jednu težinu. Modrić treba igrati dok god će biti koristan. Poznavajući njegov karakter i koliko je ozbiljan, profesionalan, nije neki egomanijak, on će se povući kad se on osjeti da je došlo vrijeme. I to mu tako i treba omogućiti. Volio bih da se ne oprosti u Americi.”

A što ćemo s našim trenerima? Startali smo s puno njih u Italiji i u Ligi prvaka i eto nisu dugo potrajali ni Tudor ni Jurić…

“Nisu, iz raznih okolnosti nisu, ali sjetimo se unatrag, možda sam predaleko otišao ako kažem 10 godina, ali tada nismo imali toliko trenera u ligama petice. Sad momentalno Slaven Bilić ne trenira, njega isto treba stavljati u tu kategoriju. On je bio jedan od tih koji je probio taj led, jedan od rijetkih, sad ih ima više. Tako da možemo biti samo ponosni na te ljude. Bjelica je bio također u Bundesligi. Tudor je došao u jednu jako tešku situaciju u Juventusu, a Jurić je u Atalanti naslijedio Gasperinija, koji je realno tamo puno više značio od običnog trenera. Možda malo nije imao sreće, ali Jurić će se tu vrtjeti, on je jednostavno trener koji će uvijek imati nekakav klub u Serie A. Možemo biti ponosni na trenere koji rade vani. Nikad u isto vrijeme nije bilo toliko hrvatskih trenera, sad ne govorim samo ove godine, nego unatrag pet-šest godina u ligama petice.”

Rođeni Berlinčanin Niko Kovač je u Bundesligi, Ivan Leko se etablirao u Belgiji.

“Ali u dobrom klubu. I klub ga je opet pozvao natrag, što je velika stvar. Bio je u Standardu koji je isto dobar klub, Club Brugge je još bolji. Onda imamo Jakirovića koji se snašao dobro u engleskoj drugoj ligi, Championshipu koji je težak. Bjelica će dobiti sigurno neki angažman. Ne znam kakve su ambicije Slavena Bilića, no on je i dalje taj. Tako da koliko god da nas je malo, puno smo već trenera imali u tim najjačim, vrhunskim ligama”

Da, dobro, ali ipak naši treneri nisu još tako prepoznati kvalitetom kao što su igrači. Mislimo na Europu, a ne nogometni Treći svijet, koliko god i te zemlje napredovale…

“Nisu, jer teže je angažirati trenera nego igrača uzeti. Ne mogu klubovi iz lige petice samo tako uzeti trenera iz HNL-a. U Kruni Jurčiću imamo uspješnog trenera u Egiptu, najstarijoj državi na svijetu, proglašen je za najboljeg u Africi, puno je naših trenera radilo na Bliskom istoku… Mislim da smo u tom dijelu svijeta dobri, kvaliteta bude prepoznata.”

Dobar primjer prepoznate kvalitete je i Sandro Perković, koji se s armenskim Noahom plasirao u nokaut fazu Konferencijske lige, no koliko je općenito teško agitirati za hrvatskog trenera?

“U ligama petice je teško, posebno zato što ako ideš recimo u Serie A, koju poznajem najbolje, nije dovoljno da govoriš engleski, moraš znati talijanski. Mislim da u Njemačkoj moraš govoriti njemački. Ili moraš biti nekako svjetski veliko ime, pa da dođeš u Francusku i pričaš i vodiš momčad na engleskom, što mi nemamo takve, da ti takve daju priliku zbog drugih nekih još razloga, znači imidža, veličine, osobnosti i tako dalje, imali smo takve primjere u Kovaču u Monacu i Tudoru u Marseilleu. Naši treneri, ako imaju ambicije ići van, uz engleski koji je danas prvi razred osnovne škole za poznavanje jezika, moraš znati još jezike za tržišta na koje pretendiraš ići. Znači, hoćeš ići u Italiju, moraš znati talijanski. Hoćeš Španjolsku, moraš znati španjolski. To ti je odmah veliki plus. Već je lakše. Druga stvar, treneri se uglavnom mijenjaju kad su klubovi u problemima. Jer da bi netko uzeo stranca koji nikad u toj zemlji nije radio, koji ne zna ligu, taj mora stvarno ponuditi nešto ekstra, mora biti kao takav prepoznat ili da neki sportski direktor ili predsjednik u njega vjeruju, da je on taj. Jer inače, generalno je rizik to raditi. Ti kad se čupaš iz Serie A, ispadaš iz lige, kako ćeš uzeti sad nekog iz HNL-a? Teško. Ti uzmeš trenera koji je to već nekoliko puta prošao u Italiji. Ideš linijom manjeg otpora. Ne ideš ti sad razvijati nekog trenera, nego svoj klub dovesti u stanje da ne riskiraš financijske probleme u idućoj sezoni padanjem u niži rang natjecanja. Tako da je to teško, ali nije nemoguće. Događaju se te stvari i događaju se, hvala Bogu.”

Što se, pak, novih tržišta tiče, koliko je dobro igračima ići u MLS? Stalno doznajemo da se mnogi nećkaju, a realno ta liga raste i tamo je sve osigurano, ne samo u smislu ugovora na određeno vrijeme, nego i budućnosti. Općenito su profesionalni američki sportovi najorganiziraniji na svijetu…

“Meni se sviđa jako MLS. Sada će tamo biti SP. To će mu još više dati popularnost. Liga je ozbiljna. Iz te lige se može doći u Europu. Ima nebrojnih primjera dolaska iz MLS-a u Europu. Ta liga je ozbiljno shvaćena među ligama petice.”

Od 2027. godine prijeći će na tzv. europski tip sezone, dakle jesen-proljeće, a ne proljeće-jesen…

“Upravo iz toga razloga je ozbiljna. MLS već jest jedna kompetitivna liga u koju je privilegij ići, a bit će još više. Ja ne kažem da to treba biti privilegij za naše najveće talente koji su već na radaru najvećih europskih klubova. Ali za ove iza njih, koji u tom trenutku možda nemaju mogućnosti ići u dobre klubove u Europi, da odu u MLS, da tamo naprave karijeru, da tamo zarade novac, tamo mogu biti zvijezde, a uvijek se mogu vratiti. Naš Petar Musa je napravio vrhunsku stvar što je otišao tamo. Ja sam sudjelovao u dva transfera tamo, od Stipe Biuka iz Hajduka do Ibrahima Aliyua iz Lokomotive. Biuk se vratio, Valladolidu je, a Aliyu se održao u MLS-u, otišao iz Dynama Houston u Columbus. Nije lako otići tamo. Amerikanci više ne uzimaju prosječne igrače. Što fali Marku Pašaliću u Orlandu? Nikad nije bio bitniji u reprezentaciji nego u ovom trenutku, ovo mu je najbolje razdoblje u karijeri. Tako da kažem, privilegij je otići u MLS, trebaš imati kvalitetu za ići tamo i bit će sve teže i teže ići.”

Kad smo već u SAD-u, kakav World Cup predviđate, prvi put sa 48 reprezentacija na završno turniru I dirigiranom ždrijebu za favorite? Hoće li opet biti iznenađenja? Hoće li se Italija nakon dva uzastopna kiksa plasirati? Ali pazite što ćete reći, jer možda će morati preko Bosne i Hercegovine do Amerike…

“Uvijek bude iznenađenja u SP-ima, pa će se to sigurno dogoditi i ovaj put, s tim da mi više baš i ne spadamo u kategoriju iznenađenja. Što se tiče Italije, ako će se sastati s Bosnom, mislim da su šanse 50-50. Igrala bi se ta utakmica u Zenici, BiH bi imala prednost domaćeg terena. BiH ima dobre igrače u reprezentaciji, a s druge strane, Italija nema više igrača svjetske klase. Nema Baggia, Del Piera, Tottija, Cristiana Vierija, nema puno toga. Nema čak ni Di Natalea ili Miccolija...”

Nema više ni uigrane obrane Barzagli, Bonucci, Chiellini iz Juventusa, europskih prvaka s Azzurrima 2021.

“Ja mislim da su šanse 50-50 i to iz respekta prema Italiji. Što se tiče same kvalitete na terenu, osim možda što talijanski igrači igraju u boljim ligama u odnosu na igrače iz BiH, no to su sve prosječni, dobri igrači, ali u smislu talenta, nema neke razlike, to je 50-50. BiH može kod kuće može napraviti uspjeh.”

Dobro poznajete Carla Ancelottija, što može s Brazilom, odnosno, može li ispuniti jedini cilj koji je pred najuspješnijom nacijom SP-a, osvojiti šesti naslov? Brazil prvi put ima izbornika stranca, a mnogi prigovaraju da su za rezultatske neuspjehe nakon 2002. Krivi (pre)rani odlasci najvećih talenata u Europu, da ne dišu za Seleção. Može li im izbornik iz Europe biti prednost, pogotovo tako iskusan?

“Ancelotti je fenomenalan trener, jedan od najvećih u povijesti, sigurno. On poznaje sve igrače, zna napraviti atmosferu, grupu; po meni je idealan za takve situacije. Međutim, ja mislim da nije stvar u tome što mladi odlaze van pa nemaju taj nacionalni naboj. Jednostavno, ako pogledamo sadašnju generaciju reprezentativaca Brazila, tu ipak ima nešto manje svjetskih igrača u odnos na one iz prijašnjih generacija. Brazil je uvijek osvajao svjetska prvenstva kad su imali puno velikih igrača. Ne mogu reći da su mi po snazi reprezentacija koja je jednaka Francuskoj ili Španjolskoj. Imaju, naravno, nekoliko dobrih igrača, ali ne može ni biti svaka generacija Brazila ista. Bez obzira na to što su ogromna nogometna nacija i nekad su mogli sastaviti po tri reprezentacije, sad ne mogu ni osnovnu sastaviti da bi bila najbolja na svijetu, po imenima ti nije. Sad imaju povremeno jake igrače, ali nemaju više toliki broj vrhunskih igrača. Tako da mislim da je u tome stvar. Ancelotti će napraviti nekakav rezultat s Brazilom, a hoće li to njih zadovoljiti, ako oni pretendiraju da mogu biti svjetski prvaci… Ovako na papiru ne, ali sve treba pokazati na terenu. Mogu biti prvaci, jer nogomet je to, ali favoriti su mi Francuzi i Španjolci. I Englezi imaju jaku reprezentaciju, ali vidjet ćemo što će napraviti.”

Ousmane Dembele je svježi dobitnik Fifina The Besta, nešto ranije i Ballon d’Ora France Footballa. Je li na vidiku duopol Yamala i Mbappéa, kao što je bio Messija i Cristiana Ronalda ili će se tako nešto puno teže ostvariti s obzirom na konkurenciju, ali i zahtjeve takozvanog modernog nogometa?

“Mislim da će se stvari vratiti na staro, pod navodnicima normalno stanje, da se neće izmjenjivati samo dvojica, navikli su nas na to Messi i Ronaldo, uspio ih je presjeći samo Luka Modrić. Bio je triput zaredom Platini, triput Van Basten, ali ne zaredom… No, ovo kako su dva igrača dominirala 10 godina, takve glave, da se to neće ponoviti. Mbappé bi morao u životu uzeti jednu Zlatnu loptu, po kvaliteti ju je zaslužio, a Yamal apsolutno, on je meni najdraži igrač za gledati danas. Yamal igra jedan poseban nogomet, ima poseban talent, bilo bi mi žao da napravi karijeru bez Zlatne lopte kao Neymar. Predodređen je za to, samo da ostane normalan. Po kvaliteti i po godinama trebao bi osvojiti nekoliko Zlatnih lopti, no hoće li to uspjeti ovisi najviše o njegovu karakteru i profesionalnosti. Ali on je taj, on je poseban, najposebniji u odnosu na konkurenciju. No, igrači poput Messija i Cristiana Ronalda, takvi profesionalci i takav dvoboj događaju se jednom u 100 godina. Jer dovoljno je da jedan nije bio takav profi, drugi bi se odlijepio i bio bi samo Messi ili samo Ronaldo”, poručio je Marko Naletilić.