Marko Naletilić: “Dinamo bi u HNL-u trebao neke manje utakmice moći pobjeđivati i bez trenera, a Gattuso je dodatna vrijednost lige”

U prenatrpanom međunarodnom nogometnom kalendaru kratko je razdoblje odmora kako za igrače i trenere, tako i za menadžere, agente koji se brinu o njihovim karijerama koje su u suvremeno doba podložnije selidbama nego ikad ranije. K tome, profesionalni nogometaši danas u digitalnoj eri kao da žive u reality showu, prati ih se doslovce iz sata u sat, a zahvaljujući modernoj tehnologiji o njima 'sve' znaju i znani i neznani. Ipak, uvijek je zanimljivo porazgovarati s nekim iz takozvanog analognog doba, kad se više vjerovalo na riječ i svojim očima nego statistici i video-isječcima; čast iznimkama, dakako. No, da ne duljimo previše, slučajan susret na zagrebačkom Adventu s Markom Naletilićem, nasljednikom dinastije koju je u prošlo stoljeću pokrenuo njegov otac Predrag, a nastavit će sin Niko, urodio je pretresanjem aktualnih nogometnih tema uoči zimskog prijelaznog roka koji započinje 2. siječnja nadolazeće 2025. godine.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Upravo smo odgledali debi Ivana Jurića na klupi Southamptona, kako komentirate ovaj njegov angažman i je li klub iz lučkog grada s juga Engleske dobar za njega?

„Teško je reći je li mu klub po mjeri, mislim da zaslužuje veću razinu kluba od Southamptona, ali mi je drago da je otišao u Premier ligu, znam da mu je to bila želja zadnjih nekoliko godina. Nadam se da nemaju očekivanje od njega samo da ih spasi, nego da su ga uzeli za dugoročniji projekt, za što je on idealan, da konsolidira momčad, napravi bazu igrača, jer on je u svakom klubu osim nedavno u Romi, gdje je bio dva mjeseca i gdje je bio problem s klubom, a ne s Jurićem, podignuo vrijednost igrača. I stabilizirao bi te takozvane manje klubove u sredini tablice. Porast cijena igrača je velika stvar za dodatnu vrijednost kluba i na to predsjednici jako paze. Ako ga je Southampton uzeo na taj način, mislim da je napravio idealan posao. A što se tiče ostanka u ligi, trebat će mu puno sreće. Znanja ima, naravno, ali puno faktora se mora poklopiti“, veli Naletilić.

Jurić sam kaže da je učenik Gian Piera Gasperinija, iako je Hrvat, Splićanin, Dalmatinac, talijanski je trener...

„Apsolutno“.

Nego, talijanski treneri rade uspjehe gdje god dođu, pa i u Engleskoj, a evo, Atalanta s 'pravim' Gasperinijem je prva, što mislite, je li moguće da se dogodi da netko izvan kruga velikana ili dosadašnjih prvaka osvoji Scudetto?

„U Italiji bi to bilo prvi put, ako izuzmemo Napoli, koji je bio možda manji klub do dolaska Maradone, ali onda si je izgradio taj imidž, pa je ponovio taj uspjeh prije nekoliko godina Spalletti. Ranije '80-ih jedno, je prvak bila Verona, ako govorimo o zadnjih 40 godina, da ne idemo u ranije, poratno razdoblje. Dakle, Italija nije takva liga u kojem svatko može osvojiti prvo mjesto, a iduće se sezone boriti za ostanak, takva liga je jedino njemačka Bundesliga izuzmemo li Bayern i Borussiju Dortmund. No, bilo je ovakvih slučajeva u Premier ligi, zadnji Leicesterov. No da se vratimo Italiji, Atalanta je apsolutno ove godine najbliža tome da uzme prvo mjesto, a većina nogometnih autoriteta u Italiji, sadašnjih i bivših trenera ili direktora iz Serije A, smatraju, puno njih, da je klub iz Bergama najveći favorit za osvajanje prvog mjesta. Ne Inter i ne Napoli. Način igre i dojam koji ostavljaju sugerira da bi ovo mogla biti njihova sezona. Ima još jedan detalj koji može biti presudan u ovakvim bitkama, Atalanta je osvojila Europsku ligu. Probili su led, uzeli su jedan izuzetno važan klupski trofej, najveći nakon Lige prvaka koji se može osvojiti i time su dobili taj pobjednički mentalitet. A pobjednički mentalitet bez osvajanja nečega ne možete dobiti. Možda svi griješe, ali ja isto vjerujem da bi Atalanta ove sezone mogla biti prva, dok joj najvećeg konkurenta vidim u Interu.“

Zašto?

„Pred Nerazzurrima je još jedna sezona koju odrađuje pod pritiskom, ali njihova se sezona ne može mjeriti s Atalantinom, jer Inter je navikao na takav pritisak, dok je Atalanta osjetila da može i taj pritisak borbe za naslov s kojim će se suočiti bit će joj novi izazov. Favoriti su 50:50, a Napoli vidim tek iduće sezone kao momčad koja bi mogla nešto napraviti u borbi za prvaka, ako će predsjednik De Laurentiis pratiti želje trenera Antonija Contea, u smislu prijelaznog roka.“

Mario Pašalić s trofejem Europske lige. REUTERS/Hannah Mckay

Charles de Ketelaere se nije snašao u Milanu, a u Atalanti je postao igrač prevage kao ofenzivni vezni koji vodi momčad prema naslovu... Koji je problem Milana?

„Problem je Milana nesređena situacija u klubu, disbalans u momčadi, a nije ni isto igrati u Milanu i Atalanti. Milan je i dalje jedan od najvećih klubova na svijetu, klub, a ne momčad, navijači rade puno veći pritisak i puno je teže nositi dres Milana nego nekakve Atalante. Druga stvar, došao je kod trenera koji nije samo izvrstan trener nego i učitelj, a takvih je jako malo općenito u Europi, pa tako i u Italiji. U Italiji je takav još Sarri. Postoje treneri koji su idealni za vođenje gotovih igrača i balansiranje svlačionicom, a Gasperini je mješavina toga svega, ako izabere mladog igrača kojeg želi zna zašto ga je izabrao i na koji način to što traži od njega može dobiti. To je dokazao nebrojeno puta, a ima igrača koji su otišli iz Atalante u velike klubove kao velike zvijezde i tamo nisu napravili ništa. Znači, Gasperini ih je napravio boljima, naizgled boljima nego što oni u stvari jesu. Trener je Atalantina velika kvaliteta. Druga stvar, kostur momčadi dugo je godina isti, za razliku od Milana, a imaju jednog igrača svjetske klase, a to je Lookman. Nedavno su igrali protiv Real Madrida, dajte mu dres, on može igrati za njih. Jedini je tamo na terenu izgledao kao da može odmah u Kraljevski klub. On i Ederson su svjetske klase. Imaju i puno europskih klasa poput našeg Marija Pašalića, spomenuti De Ketelaere, imaju širok roster kvalitetnih igrača, a Milan to nema. Milan ima Rafu Leaa, a on nema kontinuitet kakav ima Lookman. A ovi drugi u Milanu nisu igrači kojih se netko boji, tipa Pulišić. OK, Theo Hernandez je klasa, ali nisu Rossoneri ni blizu kvalitete kakvu su nekad imali, to svi znaju, ne moram to ja otkrivati.“

Dinamo će s Milanom igrati u posljednjem kolu ovosezonske Lige prvaka, to će najvjerojatnije biti nadmetanje u kojem će Modrima trebati pobjeda za prolaz. Milan četiri dana nakon Maksimira ima gradski derbi s Interom, potom Kup s Romom, koliko bi to Dinamu mogla biti prilika, naravno, razgovaramo mjesec dana prije, štošta se u međuvremenu može dogoditi... Zadnji put je u Zagrebu završilo 0-4 (gore je video sažetak od Arenasporta).

„To ništa ne znači. Bio bih puno optimističniji nego što ću biti sada kad bi Dinamo imao na raspolaganju Petra Sučića i Brunu Petkovića, obojicu u formi. S njima dvojicom u momčadi uz prave Baturinu i Mišića, pa mlade Stojkovića i Kačavendu, da ne nabrajam još neke, Milan ne bi uopće izazivao nikakav strah. Mislim da Dinamo može izvući bod sigurno, a uz veliku sreću može i pobijediti, govorim to ako bude u ovakvom sastavu kakav je sad. A uz ove neke koji nažalost fale bio bih čak umjereni optimist. Mora se dogoditi da se Leau igra, njemu svako malo dođe pa izgleda kao fenomen, ali nema kontinuitet. Milan je jači, nije sporno, ali ne mislim da će pružiti nešto bolji dojam od Celtica, osim ako neće imati svoju večer, generalno govoreći. Znaju bljesnuti kao kad su dobili u Madridu Real, ali potom su se vratili u Seriju A i ušli u niz gubitaka bodova protiv srednjih klubova. Nemaju kontinuitet kakav ima Atalanta; da sad igra s Atalantom teško da bi hrvatski prvak imao što tražiti. Protiv Intera također, ali protiv Milana se može sve dogoditi, ima Dinamo neke šanse.“

Kakav vam je općenito Dinamo ove sezone, jesu li glavni razlog posrtaja u prvenstvu ozljede ključnih igrača, poput Mišića, jer vidimo i na primjerima iz najjačih liga da su neki nenadomjestivi?

„Nevjerojatno mi je da je Dinamo u Europi odličan, a u HNL-u nikakav, kao da im nedostaje motivacija. A roster im je daleko najjači. Mislim da će na kraju ipak Dinamo biti prvi, jer Hajduk dovoljno ne koristi ovakve slabosti Modrih u HNL-u, nije skupio dovoljno bodova, a Rijeka mi ne izgleda kao ona Rijeka koja je uzela titulu 2017., ovo nije takva momčad. Mislim da Rijeci fali individualne kvalitete da bi izgurala prvenstvo. Dakako, može Dinamo sve upropastiti pa ne završiti kao prvi, no Hajduk ima problema s dobivanjem malih utakmica, onih koje nisu derbiji. Bijeli su puno napravili na entuzijazam od Gattusa te druk i energiju, no kvaliteta je daleko veća na strani Dinama u odnosu na Hajduk i Rijeku.“

Kako vam se čini Gattuso, kojeg dobro poznajete iz njegovih igračkih dana u Milanu?

„Drago mi je da je došao. Digao je interes za HNL-om, lijepo ga primaju u cijeloj Hrvatskoj, ne gledaju ga samo kao trenera suparničke momčadi nego istinsku veličinu nogometa što on i jest. Kao čovjek je fenomenalan, pravi je i zato su ga ljudi prepoznali. Stanje na tablici pokazuje kako radi, bez obzira na sve, jer svi očekuju od Bijelih nekakvu kvalitetnu igru, ali nema lijepe igre bez kvalitetnih igrača, a Hajduk ih nema. Majstor s mora je tehnički limitiran.“

Radomir Đalović?

„Odličan je! Izvukao je maksimum iz ove Rijeke. Rekao bih čak da kad bismo stavili u jednu momčad Hajduk i Rijeku ne bi bila jača od Dinamove.“

ST-novinar Toni Bilić s poklonom Gattusu. Photo: Ivana Ivanović/PIXSELL

Eto nas i kod Dinama, je li vas iznenadila rekordno loša polusezona u HNL-u?

„Reći ću nešto što će možda odjeknuti onako, ali smatram da kakvi su igrači u Dinamu, koliko su plaćeni i koliko tu ima individualne kvalitete, pa kad ti dođe jedna Lokomotiva, koja se praktički bori za ostanak, Dinamovi igrači bi sami trebali dobiti utakmicu, s obzirom na to da su uigrani, kostur momčadi je dugo tu, trebali bi pobijediti 1-0 ili 2-1 praktički bez trenera. Toliko su takvih utakmica odigrali, imaju takvu kvalitetu u odnosu na ritam kojim se igra u HNL-u i koliko god sam svjestan da nije lako igrati HNL gdje svi protiv Dinama idu 100 posto, ali onda Dinamo očigledno ne ide ni 50 posto, po onom što vidim problem je u glavama, u pristupu. Ne govorim o Bjelici, ali Lokomotivu ili Slaven Belupo bi igrači trebali sami izgurati utakmicu. Ne 4-0 ili 5-1, nego minimalno, kao što su uspijevali nekad. I ne svih 10 utakmica, ali nevjerojatno mi je ovo što se događa da ne mogu takve suparnike pobjeđivati, a kada dođu u Ligu prvaka ginu jedni za drugog, kompaktni su...“

Nenad Bjelica u drugome mandatu?

„Izgleda mi fenomenalno jer spasio je Dinamov dojam u Ligi prvaka nakon onih 2-9 u Münchenu, ali u HNL-u ima problem i tu je negdje i njegova krivica, ali nije samo njegova, iako on bira tko će igrati i kako će se igrati. No da se vratim na prethodni odgovor, ne može presudna protiv Lokomotive biti taktika, jer jedno je kada dolazi Celtic ili Milan pa biraš taktiku jer ne poznaješ dovoljno suparnika ni on tebe, ali ovo su utakmice među igračima koji non-stop igraju jedni protiv drugih, ne može trener bitno promašiti taktiku niti domaći suparnici imaju neki veliki faktor iznenađenja. Te utakmice protiv Slavena, Istre ili Lokomotive, bez ikakvog podcjenjivanja tih klubova i momčadi, Dinamovi bi igrači trebali sami dobivati, uz muku, lošu igru, loš dojam, pa nek' ih se kritizira, ali trebali bi protiv takvih osvajati po tri boda. Dakle igrači sami, a ne da se razglaba što je trener krivo napravio.“

HNL općenito?

„Liga nam je super zanimljiva, s te strane mi je drago, naravno, jer su svi tu negdje, bit će gusta borba i za prvaka i za ostanak.“

Reprezentacija? Eto nas opet u četvrtfinalu Lige nacija, Luka Modrić je još tu, no provodi se polako i smjena generacija, Dalić je izbornik dulje nego je bio Ćiro...

„Ne bih tražio zamjenu za Luku Modrića, podsjeća me to kao nekad u košarci, kad se mislilo da će pokojnog Dražena zamijeniti Arijan Komazec. Nije mogao, kao što se neće moći ni Modrića. Trebat će napraviti drugačiji koncept igre. Nećemo imati igrača takve svjetske klase, ali ćemo imati puno igrača europske klase. A tko mu je najbliži? Bez obzira na hrpu kritika, ipak – Mateo Kovačić. Pokazao je to već u dovoljno utakmica i kad nije bilo Luke, kao središnji vezni, u organizaciji igre, najbolje je djelovao, boljeg od njega u tom dijelu terena nemamo. No, ne treba mu stavljati na leđa teret u smislu 'ti ćeš u reprezentaciji biti novi Luka Modrić'. Neće biti i ne treba biti, ali definitivno je igrač koji u puno faza igre jako podsjeća na Luku. Igra tu sličnu ulogu kod Guardiole u Cityju, no ne možemo očekivati da bude Modrićeva preslika. Kao što nema novog Cristiana Ronalda u Portugalu, nijedna reprezentacija nema zamjenu za svoje najveće igrače. No, mi imamo puno igrača europske klase koji će preuzeti teret kad se Luka jednog dana oprosti.“

Kao na primjer?

„Spomenuti Kovačić i prije Mario Pašalić, Majer kad se oporavi, nadam se da će se vratiti Ivanušec, dolazi Luka Stojković, pa mali Kačavenda, ako budu zdravi, to su sve budući reprezentativci, ali da se vratim sadašnjim veznim igračima, Martin Baturina, njega sam zaboravio istaknuti u kontekstu Dinama, već je odskočio u Vatrenima, zatim Petar i Luka Sučić, imamo ozbiljne igrače, baš ozbiljne. Ne bismo se trebali brinuti za budućnost reprezentacije, samo bismo trebali imati neka normalna očekivanja. Napadače imamo kakve imamo, špice, dobri su, nisu svjetske klase, trebamo se boriti s time čime raspolažemo. Dosad je to Dalić radio fenomenalno. Koliko god ljudi znaju kritizirati kako igramo i kako to pobjeđujemo, čovjek je napravio nestvarne rezultate koji će se cijeniti tek kad on ode, a mi se vratimo u neku normalu. Jer nama su sad ovi standardi, polufinala velikih natjecanja, normala. A to nije normala za nas. Iako toliko već dugo traju da su postali standardi, no za naš bazen, odakle crpimo igrače, ti uspjesi koje je Zlatko Dalić postigao su apsolutno nadrealni.“

Mateo Kovačić u defenzivnoj akciji. REUTERS/Russell Cheyne

Drže li naši igrači cijenu s obzirom na drugo i treće mjesto na dva zadnja SP-a te finale Lige nacija, redovne plasmane na velika natjecanja?

„Naravno. Nismo više neko iznenađenje nego smo konstanta. Postavili smo si standard. Kao što kaže Gattuso, po rezultatima smo velesila, samo što nemamo adekvatnu tome infrastrukturu. Zahvaljujući uspjesima reprezentacije se najviše formira cijena igrača, to je pod broj jedan, a drugi faktor, meni je uvijek žao što to moram reći, ali cijeli HNL u Europi vuče Dinamo. Koeficijent za HNL skuplja Dinamo, svi ostali će zahvaljujući njemu možda lakše proći pretkola. Zato Hajduk ne može prodati igrača za neku basnoslovnu cijenu, a još manje Rijeka.“

Koje bi lige, ako govorimo o Petici, bile najbolje za naše igrače? Je li to uopće moguće tako gledati ili je važnije tko je trener, kakva je klupska filozofija?

„Puno ovisi o trenerima, ali i o ligama. Primjerice, daleko najbrža liga na svijetu je Premier liga, a iza nje nizozemska liga, koja figurira kao lagana. Ali to je dvosjekli mač, jer ovisi na kojoj poziciji igrate. U Nizozemskoj se igra brzo, što znači da se puno griješi. Ako ste vezni igrač ili branič, jako je teško igrati u toj ligi, puno je primjera, dok je primjerice Ivan Perišić napadač, vraća se u formu i bit će ponovno od velike koristi reprezentaciji, što sam maloprije zaboravio istaknuti, pruža ozbiljne partije u PSV-u. Nizozemska liga je komplicirana jer je jako brza, puno se trči, brzo se igra i puno se griješi i za napadača je ponekad zbog puno prilika i pogrešaka obrane lako dati gol, no ako si vezni, zadnji vezni ili srednji branič teško je uhvatiti neku mirnoću u igri jer toga tamo nema. Talijanska liga je puno sporija od nizozemske. Bundesliga je sporija; u Njemačkoj se puno trči, ali se sporije igra. U Seriji A i Primeri, na stranu Real Madrid, Barcelona i Atletico, također se sporije igra nego u Engleskoj, Nizozemskoj ili Njemačkoj. Dinamo je lani izbacio Betis koji je bio šesti-sedmi u Španjolskoj. Može se primiti loptu, okrenuti. A u Nizozemskoj su čim primiš loptu dvojica na tebi, kao i u Engleskoj. Ne bih zato rekao za hrvatske igrače koja je liga bolja općenito nego ovisno o karakteristikama i poziciji u momčadi. Našim igračima generalno nedostaje brzine, nismo fizički prebrzi igrači, ono što je kod nas normalno brz igrač u Europi je prosječno brz. No, naši igrači uspijevaju po cijelom svijetu, koji su dobri ti se snađu i prilagode zahtjevima. Važna je osobnost, karakter; hrabrost, da se ne boji izazova, da ga nije strah riskirati, isplivat će takvima kvaliteta prije ili kasnije.“

Mišić i Petković nakon pogotka Betisu. REUTERS/Marcelo Del Pozo

Talijani, vole li još naše igrače kao '90-ih?

„Da. Vole. Blizu su nam, skloni su nam, lagano im je pratiti HNL, kao da su prirodno okrenuti prema nama. Ne zaboravimo, najviše velikih hrvatskih igrača u zadnjih 30 godina prošlo je kroz Italiju.“

Kako vidite naše trenere? Donedavno smo ih imali nekoliko u ligama Petice, sad se drži samo Jurić, koji je Seriju A zamijenio Premier ligom...

„Zadnjih šest sedam godina nikad nismo imali toliko etabliranih trenera u ligama Petice ili nadomak njih. Od Jurića, Tudora, Nike Kovača, Ivana Leke, Bjelice, prije Bilića... Slaven Bilić je zapravo probio led, jer događalo se da naši treneri prije nisu bili prepoznati iako su bili jednako dobri ili čak bolji od drugih koji su bivali angažirani. Nisu nam treneri bili tretirani jednako kao igrači, pa su išli na Bliski ili Daleki istok. Imamo trenere koji uspješno rade u inozemnim ligama i daj Bože da tako ostane, da budemo i trenerski vidljivi.“

Nale za Germanijak: „Kalinić je danas mogao biti '9', Modrić je bio poput Maradone 1990., a Gvardiol će sljedeći put Messija baciti u reklame“

„Jurić je karakterno na tragu Capella i Contea, vidjet ćemo ga u svlačionici nekog većeg kluba“

Jurić: “Igrači su već napredovali, ali treba mi vremena da posložim detalje”

Koliko je nama teško imati neki trenerski lobi kao primjerice Nizozemcima ili Portugalcima, što zbog veličine nacije, međusobnog podupiranja ili angažmana vas agenata?

„Jedno i drugo ima utjecaja, ali ipak su to manji postoci koji pomažu. Ne može nizozemski lobi ugurati svog trenera u Romu, a da trener ne valja. Ipak moraš imati kvalitetnog trenera koji je prepoznat kao takav. Menadžeri moraju imati prisan odnos s predsjednicima pa mogu nekog preporučiti, jer nije dovoljno ponuditi, svi se non-stop nude, moraš baš s nekim biti blizak da mu nekog možeš preporučiti. Druga stvar, treneri se međusobno moraju preporučivati, kao što znam da je Jurić nakon što je dobio ponudu Torina, dakle ne otkaz nego bolju ponudu, preporučio Veroni Tudora kao svog logičnog nasljednika. I ovaj je napravio dobar posao. To su te neke situacije, prilike koje se mogu iskoristiti, no sudbina trenera je obično da odlaze na drugi način, otkazima, a tada te nitko ništa takvog ne pita. Malo je trenera koji su dali otkaz, većina ga je dobila ili će ga dobiti.“

Koliko je agentima teže ili lakše kad se sve o igračima može saznati preko laptopa odnosno aplikacija?

„Lakše ih je ponuditi, jer ništa nikom nije strano, primjerice, iz Venezuele će se za nekog mladog igrača lakše zainteresirati sada nego prije 30 godina, kad su te gledali jesi li normalan ako si ga nudio, ali s druge je strane zbog tehnologije teže na osobni odnos nekoga pogurati jer su informacije toliko dostupne da ne možete puno uljepšavati priču za nekog. Previše se gleda statistika, a ona je ponekad jako varljiva. Šefovi skauta, skautska služba, puno se bazira na statistici, a nogomet je ipak nešto drugo. Možda statistika više pomaže u košarci nego u nogometu, ali mislim da se nijedan momčadski sport općenito ne može svoditi na statistiku. Nekom igraču se u nekoj sezoni puno stvari poklopi, a jednostavno nije taj. Previše se toga statistički gleda. Prvenstveno je to zbog tehnologije, ali stigla je u Europu ta amerikanizacija sporta, Amerikanci su robovi statistike. Teško je danas pogurati igrača na svoj osobni odnos ako je statistika totalno kontra njega. To više ne prolazi i s te strane nam je puno teže“, poručio je Marko Naletilić. Uspješan u analogno i aktualno digitalno doba!