N. LipovacNale za Germanijak: „Kalinić je danas mogao biti '9', Modrić je bio poput Maradone 1990., a Gvardiol će sljedeći put Messija baciti u reklame“
Vrijeme Čitanja: 14min | ned. 25.12.22. | 08:00
Marko Naletilić, ugledni hrvatski nogometni menadžer koji je mjerodavan suditi i između Messija i Maradone, jer je obojicu gledao u naponu snage, secira igračke dosege s prošle nedjelje završenog Mundijala te objašnjava zašto se u zimskom prijelaznom roku neki igrači koji su zablistali u Kataru možda neće prodati
Nakon Svjetskog prvenstva u Kataru, a uoči zimskog prijelaznog roka koji u većini najvećih nogometnih tržišta počinje 2. siječnja, porazgovarali smo s Markom Naletilićem (49), nasljednikom menadžerske dinastije Naletilić, koju je započeo njegov pokojni otac Predragu, popularni Nale, čiji nadimak je naslijedio i sin. Nekad Nale Junior, danas samo Nale.
Naletilići su bili maheri za talijansko tržište, 'calciomercato', u vrijeme najvećih uspjeha Rossonera, pod Berlusconijem, Gallianijem i Braidom radili su za AC Milan, a danas je Marko Naletilić zastupnik nekoliko hrvatskih mladih i A-reprezentativaca kao i internacionalaca iz najvećih nogometnih zemalja pa živi na relaciji Hrvatska - Italija. Uglavnom, zanimljivo je čuti njegov sud o viđenom na Mundijalu i mišljenje o trendovima u bliskoj budućnosti.
Sigurno mu u poslu nogometnog agenta ne odmaže, kao ni nama novinarima, što je Hrvatska dvaput zaredom osvojila medalju na Svjetskom prvenstvu te što od 1998. kad je prvi put nastupila na SP-u od Hrvatske više medalja (4) imaju samo Francuska i Njemačka, po jednu manje Brazil, Argentina i Nizozemska, a po dvije manje Italija, Španjolska, Belgija i Turska. Hrvati su ponovno tražena roba.
„Nevjerojatno, kao da još nismo ni sami svjesni kakav je to uspjeh, a ova sadašnja generacija daleko je najslabija, mislim u prvom redu na napadače, u usporedbi s onima koje su osvajale medalje 1998. i 2018. U Rusiji smo, primjerice, imali Mandžukića i Nikolu Kalinića kojeg je Dalić tada poslao kući, no zamislite da je Nikola Kalinić bio današnjoj generaciji na raspolaganju, bio bi nedodirljivi centarfor u prvih 11. Ovako smo s Kramarićem, Budimirom te Petkovićem i Livajom, dakle dvojicom igrača iz HNL-a, bez da ikog podcjenjujem, ponovili uspjeh Ćirinih Brončanih“, važe onu i ovu kvalitetu Naletilić.
DALIĆ IZVUKAO VIŠE OD MAKSIMUMA
Najbolji strijelac Coupe du Mondea 1998. bio je Davor Šuker, tada centarfor Real Madrida, a igrao bi s njim u napadu i Alen Bokšić, tada Lazio, da se nije ozlijedio, pa su u špici bili Goran Vlaović (Valencia), Mario Stanić (Parma) i Silvio Marić (Croatia, alias Dinamo).
„U Kataru smo imali dvojicu centarfora koji su u HNL-ritmovima, a liga u kojoj igraš neminovno utječe na tvoju razinu igre, ritam na koji si navikao, što se vidjelo. Dakle, mi smo s nižom razinom napadača, mislim na svjetske razmjere, ponovili rezultat iz 1998. Nadalje, imali smo Modrića i Perišića koji su četiri godine stariji nego u Rusiji, a ne zaboravimo da smo 2018. imali Ivana Rakitića, veznog igrača svjetske klase, umjesto kojeg smo dobili Kovačića, no definitivno smo bili slabiji i u veznom redu. Jedino smo bili jači za Gvardiola u obrani“.
Ali baš su igrači iz HNL-a odlučivali utakmice, Kanadu, Brazil i Maroko izravno...
„Petković je zabio Brazilu, a Livaja je zabio izuzetno važan gol Kanadi, majstorski, u malu mrežicu sa 16 metara, Kramarić je dao dva svjetska gola, no svi su oni dali više nego sam očekivao, jer nisu to napadači klase Marija Mandžukića, Dade Prše, strijelci tipa Eduarda, a da ne govorim Davora Šukera. Pa ni rečeni Nikola Kalinić, nije bio slučajno u Fiorentini i nije ga slučajno uzeo Milan. Dakle, Zlatko Dalić je s ovom momčadi izvukao više od maksimuma što se rezultata tiče“, nastavlja dalje Naletilić pa podvlači:
„Zamjera se Daliću da je prekasno radio izmjene, da je trebao mijenjati ovog ili onog, no to su sve neka impulzivna razmišljanja, jer kad se podvuče crta Daliću možemo dići spomenik, realno. Ne vidim kako se moglo izvući više od ovoga, a Dalić je izvukao i previše, da se tako izrazim“.
Ako je Hrvatska premašila očekivanja mnogih, jedna od reprezentacija koja je podbacila, a puno očekivala u Kataru zasigurno je Srbija. Što to Vatreni imaju, a Orlovi nemaju?
„Što se terena tiče, jedino što u odnosu na nas kvalitativno imaju više su bolja dva napadača, Dušan Vlahović i Aleksandar Mitrović su profili koji bi nama bili odlični, s njima bismo mogli u finale. Trebao bi im ostati izbornik Dragan Stojković, napravio je teško dostižan rezultat jer se uopće kvalificirao, Srbija to inače rijetko uspijeva, tako da bi im bio pametan potez da Piksi ostane i gura tu priču. A što se tiče samog turnira, osim što su protiv Kameruna nakon 3:1 ispali taktički naivni, ostali su i bez važnog stopera, obojica napadača nisu bili fit, ni Vlah ni Mitar, no ključno što srpskoj nogometnoj reprezentaciji nedostaje jest pobjednički mentalitet koji ima Hrvatska, a to se gradi konstantnim nastupanjem na velikim natjecanjima. Proces je to koji traje, koji je i kod nas dugo trajao. Dakle, Srbima fali to natjecateljsko iskustvo na završnim turnirima. I fali im ono po čemu je Hrvatska specifična: zajedništvo, homogenost i velika želja za uspjehom u nacionalnom dresu. Mi smo po tome viši rang, svjetska reprezentacija u mentalnom sklopu, imamo pobjednički mentalitet koji se dobije s takvim rezultatima koje smo mi ostvarili i to je ta razlika, Srbi to tek trebaju probiti. No, ispale su i puno veće i po tradiciji jače nacionalne momčadi od Srbije, nije veliki neuspjeh ispasti u onakvoj skupini s Brazilom i Švicarskom. Ponavljam, ne treba sad samo te zadnje utakmice gledati i po njima suditi, Piksi je napravio korak naprijed i treba nastaviti raditi izbornički posao“.
LIVAKOVIĆ POPUT SPIDERMANA
Prebacio se potom Naletilić na dojmove o našim igračima, počevši od vratara.
„Imali smo raspoloženog Livakovića, koji je linijski golman, ali kao takav jedan od najboljih na svijetu. Popravio je igru nogom, no izlasci, korneri, to mu je slaba točka. Kad bi to popravio spadao bi u svjetsku vratarsku elitu“.
U mnogim je momčadima SP-a, novinarskim (L'Equipe, Sky, Germanijak...) i stručnim (Eric ten Hag, Roberto Carlos...) na vratima baš naš Livi.
„Zaslužio je tamo biti, uz Emiliana Martineza, bili su al pari. Fenomenalan je Livaković u zoni šuta, kad je na liniji i netko izlazi na njega, on to brani, tada je kao Spiderman. Nije mu toliko teško braniti udarce s bijele točke, to mu je kao linijskom vrataru logična specijalnost. Ne mora on biti fenomenalan u izlascima, samo malo bolji“.
Joško Gvardiol?
„Po potencijalu izgleda da će biti naš najbolji stoper svih vremena, po meni, iz Leipziga bi trebao izravno u Real Madrid, bez ikakvih međustanica. Kakav je turnir odigrao, a ono što se dogodilo s Messijem... Pa koga Messi nije izvozao.“
Nije htio raditi prekršaj.
„Ispao je tu neiskusan i malo je možda podcijenio Messija, a sebe precijenio. Mislim da mu se to više nikad neće dogoditi, sljedeći put Messi leti u reklamu. I to bodičekom, jer Gvardiol nije igrač koji radi grube prekršaje klizećim startovima. Ramenom ga je mogao gurnuti, no, ne zamjeram mu. Bi li bilo bolje da je odigrao bezvezan turnir, a veliku utakmicu s Argentinom? Da je bilo obrnuto ne bismo ni došli do polufinala s Argentinom! A možemo reći da je izuzev te utakmice s Argentinom odigrao turnir bez greške. A to važi i za Lovrena“.
Dakle, Gvardiol je uz Livakovića bio naš najbolji igrač na ovom turniru?
„Definitivno. S tim da je Livaković utakmicu života branio protiv Brazila. I to gledam branjenje izdvojeno od 11-eraca. Utakmica života u smislu suparnika i razine natjecanja. Dokazao je na toj utakmici da je golman svjetske klase. Livakoviću su se i mogle naći neke primjedbe na prijašnjim utakmicama, ali je on to izvadio braneći jedanaesterce, dok je Gvardiol bio takva dominacija da je to stvarno impresivno“.
GVARDIOL ZA VIŠE OD 100 MILIJUNA
Transfermarkt je u petak Gvardiola izjednačio u vrijednosti s portugalskim srednjim braničem Manchester Cityja Rubenom Diasom, najboljim igračem Premier lige, 75 milijuna eura. To su sada dva najskuplja stopera planete!
„Nije to sporno, no neće Gvardiol biti prodan za 75 milijuna eura nego za više. Čuo sam da mu je otkupna klauzula 110 milijuna eura, dakle prodat će se sigurno za više od 100 milijuna.“
A što nova reći o Luki Modriću?
„Za svoje godine Luka je apsolutno fenomen. Nije bilo realno za očekivati, nisam ni ja očekivao da odigra turnir na razini 2018., ali za te godine koje ima... On je nama izuzetno važan, ja bih ga po značenju za momčad, utjecaju na suigrače, samopouzdanju koje im ulijeva, usporedio s Maradonom 1990. u Italiji. Diego tada više nije bio onaj iz 1986., imao je i ozlijeđen gležanj, neki drugi igrač s takvom ozljedom vjerojatno ne bi ni nastupio na tom Mundijalu, ali po važnosti, karizmi koju je Luka donio, njegova nazočnost na terenu je izuzetno važna za hrvatski reprezentaciju. I u tom kontekstu je njegova važnost i ubuduće, treba biti u reprezentaciji dokle god hoće, a s obzirom na karakter i koliko mu je stalo do reprezentacije, sigurno neće donijeti odluku koja će biti na štetu momčadi, neće gurati sebe kad više neće moći, prepošten je u pristupu reprezentaciji da bi to radio. Reprezentacija mu je na prvom mjestu i igrat će dokad smatra da može pomoći. Mislim da tu neće ni pet posto pretjerati u subjektivnosti“.
Mateo Kovačić?
„Osim prve utakmice s Marokom bio je odličan. Bio je okomit. Jako mi se svidio protiv Argentine, išao je u četiri prodora sam, triput nije prošao, jer su ga na kraju srušili, ali prošao je prvu liniju i jako mi se sviđa kako je to odigrao. Na taj način igre Kova ulijeva strah u kosti suparniku, kad tako kreće drugačije se postavlja obrana i prema njegovim suigračima, takvim načinom igre olakšava im, stvara prostor. Možda je najbrži vezni igrač s loptom u Europi, sviđa mi se što je to počeo koristiti.“
Ivan Perišić? S 33 godine pristao igrati lijevog beka...
„Za njega vrijedi isto što i za Luku Modrića. Isti su karakteri što se nacionalne vrste tiče, već osam godina uz Modrića je daleko najvažniji igrač u reprezentaciji. Dok je Modrić, iako je bio i igrač odluke, najčešće igrač prevage, Perišić je baš igrač odluke, realizator. Lijevog beka je odigrao fenomenalno. Conte ga je stavio u taj kontekst u Interu, pa ga doveo u Tottenham... Protiv Maroka je odigrao strašnu utakmicu, kao stroj, a u Isusovim je godinama.“
CELTIC JE VELIKI KLUB
Desni bek, Josip Juranović, dobio je međunarodnu potvrdu.
„Cijeli je turnir odigrao u prvih 11 do zadnje utakmice kad više nije mogao. Njega Dalić tako doživljava s pravom, jer odigrao je jako dobro i u kvalifikacijama i u Ligi nacija, jedino što nije bio tijekom utakmica konstantan. U reprezentaciji je najbrži igrač, ako se ne varam, Perišić, Oršić i on su najbrži. A protiv Brazila je odigrao utakmicu života. No, već je Celtic, gdje se Juranović nametnuo, dovoljno veliki klub u kontekstu međunarodne potvrde. Ogroman.“
Mislavu Oršiću je najveći hendikep što u reprezentaciji na njegovoj poziciji igra Perišić. No, protiv Maroka su igrali jedan ispred drugoga na lijevom boku, možda su mogli i ranije?
„To su te nijanse, no ne možemo tako komentirati jer Dalić je s njima svaki dan na treningu i točno zna kakvi su igrači u datom trenutku odnosno što mu treba. Možda s Perišićem kao lijevim bekom i Oršićem kao lijevim krilom ne bismo ni bili u polufinalu s Argentinom pa ne bismo ni igrali za treće mjesto protiv Maroka. Možda je ovo bio idealan suparnik da se tako igra, ne treba sumnjati u Dalićeve prijašnje izbore. A Dalić je već iskusan trener, koji ima dobre savjetnike, jedan je od najuspješnijih svjetskih izbornika, a hrvatski najuspješniji u povijesti i ja ne bih preispitivao njegove odluke. Možda bi nas s njih dvojicom na lijevom boku Brazil nakantao, jer bismo bili preofenzivni.“
.JPG)
.jpg)
Sami ste spomenuli Maradonu kad ste govorili o Modriću, Messija kad ste govorili o Gvardiolu. Pa eto, gledali ste puno puta obojicu uživo, tko vam je bolji, veći, najveći, sad nakon što je i Leo osvojio Svjetsko prvenstvo: Maradona ili Messi?
„Nemoguće je to izmjeriti osim ako se držimo suhe statistike, ali ja mislim da u nogometu nije statistika sve. Gledam igrače po dojmu. Imao sam privilegij gledati Maradonu u njegovom prime timeu. Maradona je sa 35 bio u neusporedivo lošijem stanju nego Messi sada, ali gledam li prime, meni je Maradona i dalje najveći igrač kojeg sam ikad gledao. I to daleko! I mislim da je neusporediv i zbog karizme, važnosti za Argentinu... K tome, bio je all round igrač. Usporediv mi je, rekoh, s Modrićem, no Luka nema tu individualnu moć kakvu je imao Maradona u naponu snage. Individualno je Maradona jači igrač od Messija, najveći kojeg sam gledao. No, mogu shvatiti nekog tko je gledao Maradonu kao i ja da mu je Messi bolji jer on gleda kontinuitet, statistiku. Ne govorim da sam u pravu, samo kako ja to gledam. Maradona je mogao sam promijeniti stvari na terenu, nitko mu u tome nije ni blizu. No, s druge strane, ako gledam Messija koliko traje, porušio je sve žive rekorde, ne bih nikad ulazio s nekim u polemiku. Dojam o nekom igraču je u oku promatrača, kao i nečija ljepota.“
Podijeljeni su po tom pitanju i dalje i sami Argentinci.
„Neće s ovim naslovom Messi prestići figuru Maradone u Argentini, no mnogima će doći rame uz rame s njim. Jer Maradona je bio igrač izvan kategorije nogometa, a Messi je sao nogometna priča. Ljudi su se s Maradonom drugačije poistovjećivali. Veći ne može biti nikad od Maradone. Može biti boji igrač, ali ne veći. Veličina je nešto što je u boksu Muhamed Ali, pa Pele, no njega nisam gledao pa ne mogu suditi. Kad bih mogao uzeti jednog igrača koji će mi na Svjetskom prvenstvu raditi razliku, ali mora biti u svom primeu, naravno, uzeo bih Diega, apsolutno. Način na koji je Maradona odigrao 1986. u Meksiku nije mi usporediv s ovima sada Messijevima za Argentinu. Ima na ma na YouTubeu sve pa se može pogledati kako je Maradona rješavao utakmice, a kako Messi. Primjerice Belgiju u polufinalu, nakon onog protiv Engleske u četvrtfinalu... No, ne želim s time umanjivati Messija. Pogleda li netko statistiku, reći će 'što ovaj priča'...“
Je li vam bio dojam da su suci gurali Argentinu? S jedne strane ždrijeba u finale je morala Francuska, s druge, kad smo već mi izbacili Brazil, Argentina, pa da se na kraju sučele dvije zvijezde Paris Saint-Germaina, kluba u vlasništvu Katarana.
„Moj dojam je takav, slažem se s tobom, Nikola, kao da je neko raspoloženje bilo... Jer jedan od takvih jedanaesteraca kakvi su se sudili Argentini nije primjerice dosuđen nama na Gvardiolu protiv Maroka. Pa Maroku protiv Francuske u polufinalu. No, ponavljam, to je samo dojam. Kao i VAR koji je trebao biti pomoć sucima na terenu, a po različitim se kriterijima uključivao. Bio je interes Svjetskog prvenstva da se u finalu sučele dvije velike reprezentacije.“
A kako će se netom završeno Svjetsko prvenstvo odraziti u kontekstu tržišta, predstojećeg zimskog prijelaznog roka pogotovo? Koji igrači su vam zapali za oko?
„Više-manje sve je bilo očekivano do polufinala, igrači koji su radili razliku bili su oni za koje se to očekivalo. Iskočio je, osim već spomenutog našeg Gvardiola, Argentinac Enzo Fernandez. Dakle Messi, ali Messi ne otpočetka turnira, zatim Mbappé, Neymar... No, veliko iznenađenje je Maroko. Osim dva svjetska imena, Hakimija, koji je vjerojatno najbolji svjetski desni bek, te Ziyecha koji igra za Chelsea, već ovaj Amrabat iz Fiorentine je pokazao fenomenalnu kvalitetu, puno veću nego ju je pokazivao u Seriji A. Kao što su kod nas iskočili Juranović i Livaković. Pa Ounahi i Boufal, koji igraju u francuskom Angersu... Maroko je meni nakon ispadanja od Francuske izgledao zastrašujuće, bojao sam se da protiv nas ne ponove sličnu utakmicu, već i nešto manji intenzitet bio bi nama problematičan, ali srećom po nas nisu uspjeli, dan manje odmora vjerojatno je bio presudan. Nekad su taktički najslabije momčadi na SP-ima bile afričke, a Maroko je bio taktički savršen, protiv Francuske im se ozlijedio kapetan u 20. minuti pa su im nedostajali stoperi protiv nas... Zamislite da se nama ozlijedio Gvardiol?!“
ORŠIĆ POPUT DEL PIERA
Zimski prijelazni rok, hoće li biti atraktivan?
„Nadam se da hoće. Koliko god danas za skaute nema tajni, nije im SP otkrio nekog za koga već nisu pratili, jedino što se za neke igrače nije znalo je kako reagiraju na najvišoj razini, u najtežim uvjetima, a za to je pravi test bilo ovo SP. Tu su mnogi dobili možda i onu presudnu kvačicu ili minus odnosno iks. Je li ovaj SP bio razlog mirnog prijelaznog roka prošlo ljeto vidjet ćemo, no bez obzira na to, puno više utjecaj na prijelazni rok i dalje imaju dvije godine pandemije virusa korone, rat u Ukrajini te općenito ekonomska situacija u svijetu koja je sve lošija i lošija, inflacija. Ti ekonomski razlozi su ipak primarni“.
Hoće li profitirati naši igrači? Vi ste po tom pitanju najviše 'Talijan'...
„Gvardiola si Talijani ne mogu priuštiti. Mogu Oršića, Petkovića, Livakovića i Livaju, ali nisu oni više mladi igrači. Isti igrač je sa 20 godina potencijalni fenomen, a sa 25-26 se može dogoditi da ga već nećeš. Kupuju se uglavnom mladi igrači. Profitirat će sigurno od katarskog Mundijala Juranović i Livaković, a Petković, Livaja i Oršić su si digli rejting. Talijani ističu da je Oršić Maroku zabio gol poput Del Piera, to se pamti. No, oni su u određenim godinama, nisu oni u godinama kao Gvardiol, Šutalo, Sosa, pa ako hoćete i Ivanušec, koji je bio na Euru, ali nije bio na SP-u. No, Petkov pogodak Brazilu vrijedi više nego pet pogodaka u HNL-u. Kao i Livajin gol Kanadi i ako se neke stvari ove zime neće dogoditi, to neće biti krivnja tih igrača, nego posljedica situacije na tržištu. Tako je bilo i prošlog ljeta“, poručio je Naletilić.
