Luka je nogometni Dražen!

Prije mjesec i pol dana jedan čovjek iz nogometa pohvalio nam se kako je bio u društvu s ljudima, koji su bliski Luki Modriću. A oni su mu otkrili kako se Luka sprema za Svjetsko prvenstvo.

"Nemoguće je koliko je moitviran za Katar, koliko radi na sebi i koliko želi još jedan uspjeh reprezentacije. Samo o tome razmišlja, s time liježe u krevet i s time se budi. Čak se i ljudi iz njegove blizine ne mogu načuditi što ga toliko tjera naprijed u tim godinama."

Mjesec i pol dana kasnije Luka Modrić odigrao je još jedan veliki turnir. Nije u svakoj utakmici bio najbolji na terenu, bilo je trenutaka i kad je izgledalo da je mašina malo 'zakuhala', protiv Japana je i sam traži zamjenu. Međutim, kad se sve zbroji, Modrić je opet jedan od najboljih hrvatskih igrača na putu do bronce. Po brojčanom učinku možda u sjeni nekih suigrača, ali po gardu, karakteru, trudu i liderstvu na terenu i izvan njega opet najvažnija kockica Dalićeva mozaika. Priča o zajedništvu, obitelji u kojoj je i zadnji igrač jednako važan kao i onaj prvi, priča o atmosferi u svlačionici, o Domagoju Vidi koji, iako nije odigrao niti minute na SP-u, slavi golove i podržava suigrače, sve to polazi od Luke Modrića. Kao što su više puta rekli mnogi mlađi reprezentativci, kad vidite Luku Modrića da se u 38. godini, s pet osvojenih Liga prvaka i Zlatnom loptom u vitrini baca na glavu u svakoj utakmici, onda morate i vi. Njegova, sad već opjevana lekcija Dominiku Livakoviću i slični razgovori sa suiigračima, njegova podrška izborniku i mlađim igračima, koji tek dolaze u reprezentaciju. sve je to svojevrsni temelj onoga što je ova momčad postala i kako je izrasla u tim, koji nikad ne odustaje, koji vjeruje u sebe i koji, kad je najteže, uvijek pronalazi put do uspjeha. Baš kao što ga je kroz svoju karijeru i život nalazio Luka Modrić.

On je, znamo to, došao u Katar sa snom da Hrvatsku odvede korak više nego u Rusiji, želio je to zlato, ostvariti još jedini san koji nije ispunio. I dok su mnogi reprezentaciji predviđali najviše četvtfinale, on je vjerovao. I gurao svoje suigrače da također vjeruju, da se ne predaju do zadnjeg trena. I zato je razočaranje nakon poraza od Argentine bilo veliko.

"Htjeli smo to zlato, bili smo bilizu, ali nismo uspjeli. No, opet možemo biti ponosni na sve što smo napravili i u Hrvatsku se vraćamo kao pobjednici. Idemo se proveseliti i uživati u ovome što smo napravili. Hrvatska je nogometna velesila, valjda nas više nitko neće smatrati nekim dark horseom ili autsajderom na idućim turnirima.", kazao je, ipak nasmijani i zadovoljni Modrić nakon utakmice za treće mjesto. Nestalo je tuge i razočaranja tog poraza od Messija i društva, opet su zavladale pozitiva i sreća. Jer, svjestan je i on, iako nije doveo Hrvatsku na sam Olimp, ovo je velik uspjeh. Nakon ruske bronce doći opet do polufinala pa odigrati sjajnu utakmicu za treće mjesto, to je velika stvar. Kojom je opet zaslužio naklon svjetske javnosti.

Nikome više ne treba ništa dokazivati, a još jednom je pokazao zašto je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša

Osvojli smo broncu, ali dobili puno više. Momčad i lidera za budućnost!

Demantirali su i Dalića: HNL-ovci nikad važniji na SP-u, njihovi su potezi bili ključni

Ocjene Gazzette: Igrač utakmice Oršić, čiji pogodak bi se sjajno uklopio na Maracanu, Gvardiol i Perišić također 7, a sucu ovaj put čista ‘petica’

ZAVRŠNE OCJENE - HRVATSKA: Joško najbolji Hrvat, srca osvojili Livi, Jura, Orša i neponovljivi Luka

Svi mu se ponovno dive. Zbrajaju minute koje proveo na terenu, broje pretrčane kilometre i točna dodavanja, uspoređuju ga s vršnjacima, aktualnima i bivšima i zaključuju kako je Modrić nogometni fenomen, čovjek koji prkosi prirodi i koji, za razliku od, recimo, Cristiana Ronalda iz utakmice u utakmicu dokazuje da još nije star, da još može igrati nogomet na najvišoj razini. Međutim, to je već opjevana tema, pokrivena i obrađena iz svih kuteva, Luka živi nogomet, ulaže u sebe svakodnevno, radi sve da bi si produljio karijeru. A ima i tijelo koje to sve savršeno podnosi.

No, više od te njegove fizičke spreme u 38.godini zadivljuje ta njegova glad za novim uspjehom reprezentacije. To što svaki put kad izađe na teren u 'kockastom' dresu, pretvara se u klinca koji tek kreće u svoju reprezentativnu karijeru, tek počinje sanjati i želi se dokazati. Mnogi bi se oprostili nakon Rusije, neki drugi nakon onog pandemijskog Eura i teških uvjeta putovanja i protokola u kojima su tada živjeli svi, pa i nogometaši. Svi ostali oprostili bi se o reprezentacije nakon ove bronce, jer što još igrač iz jedne male Hrvatske može napraviti nakon dva polufinala Mundijala u četiri godine? Nakon jednog drugog i trećeg mjesta.

"Idemo dalje, čeka nas finale Lige nacija, bilo bi bezveze sad se oprostiti. A nakon toga ćemo vidjeti.", poručio je Luka Modrić s brončanom medaljom oko vrata u Dohi.

I opet je pomaknuo granie. Glad je još prisutna, još se nije zasitio, još ga nešto tjera naprijed. I neka se nitko ne uvrijedi, pamtimo samo jednog u našoj povijesti koji je bio toliko nezasitan, toliko isključiv kad je reprezentacija u pitanju. Mislimo na Dražena Petrovića, nažalost, preranog preminulog! On je bio takav, uvijek motiviran, uvijek željan novih izazova, beskompromisan kad je Hrvatska u pitanju. Ta moć da i sve druge oko seba tjera naprijed, da idu preko svojih granica i nikad ne odustaju. I, nije to obična domoljubna patetika, to je Lukin stil života, način razmišljanja, gard koji je promijenio mnoge stvari u reprezentaciji i oko nje zadnjih godina, promijenio je način razmišljanja svih oko sebe. Apsolutni autoritet, koji svojim primjerom vodi Hrvatsku u nove pobjede. I svaku utakmicu igra kao da mu je prva! Nogometni Dražen, Luka Modrić.