I. SučićIme: Toni, prezime: Fruk, zanimanje: pobjednik
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 22.12.25. | 13:00
Rijekin Maestro osvojio je nagradu za najboljeg igrača HNL-a i još jednom potvrdio da konkurecniju - nema!
Priču Tonija Fruka (24) najteže je započeti. Doduše, uvijek se može krenuti kronološki pa se prisjetiti njegovih prvih nogometnih koraka u NAŠK-u i Hypo Limaču, nakon čega je preko Mouscrona, Fiorentine, Dubrave TK i Gorice došao do Rijeke. S druge strane, može se početi i s ljetom 2023. godine, prilično lošom izvedbom Skočićevih ‘klinaca’ na U21 Euru u Rumunjskoj i neprestanim pozivima Sergeja Jakirovića koji su Toniju uvelike pomogli da na Kvarneru odluči potražiti svoj drugi dom. Možemo, dakako, početak pronaći i u nekim drugim dijelovima njegovog života i karijere, ali s prethodna dva ne možemo promašiti. Za razliku od toga kako jedan mladi i talentirani nogometaš može promašiti prilikom izgradnje svoje karijere. Jedan krivi izračun ili jedna kriva odluka i nerijetko se dogodi da se preko noći igrač vrati tri koraka unazad. I onda sve ispočetka. Korak po korak i bez kukanja. Neke to psihički uništi, neke pak dodatno očvrsnu. Toni? Ono što će jednog dana pisati na zadnjoj stranici njegove knjige već sada znamo. Ali, nije da zbog toga ne uživamo u svakoj novoj stranici. I nije da nas zbog toga ne zanima što slijedi u svakom idućem poglavlju.
Njegovi počeci nisu bili popraćeni blještavim svjetlima, Nije imao najskuplje kopačke među vršnjacima, nije na trening dolazio u najnovijem automobilu. Ali, isto tako ni u čemu nije zaostajao. Jednostavno, bio je dio kolektiva, jedan od lokalnih dječaka, jedan od mnogih koji su na startu svojeg nogometnog puta imali tek teoretsku šansu za uspjehom. I dok je većina na toj teoriji stala, on je u praksi otišao toliko daleko da je danas prvo lice HNL-a. Uvjerljivo najbolji igrač. Broj 10. Onaj koji loptu drugačije udara i koji uspjeh drugačije doživljava. Onaj kojem 2025. nije godina karijere, već samo jedna u nizu. Godina koje će se jednog dana rado sjetiti, ali koja ga neće obilježiti. To je pripremio za neke još više stvari, za neke još čvršće daske, za neke veće arene.
I nije samo do toga što je najbolji, ima nešto i u njegovoj karizmi, liderskim osobinama, u pogledu. Nije vokalan, ali je pojavom prodoran. Osjeti ga se u prostoriji. Identično kao na terenu. Kad daje izjave, ne treba biti imati diplomu s filozofskog fakulteta kako bi se uvidio njegov intelekt. Američki mediji njemu nikada ne bi mogli reći da ‘šuti i dribla’. Jednostavno, on nije taj.
Ali je zato taj kada izađe na teren. I kada ti isti mediji moraju nekome posvetiti veliki prilog, tekst ili objavu na društvenim mrežama. Kao igrač godine ili, primjerice, Kastavac mjeseca. On je sve. I zato će mnogi navijači Rijeke već sada reći kako većeg igrača od njega, barem otkako je HNL-a, nisu imali.
Toni Fruk slavi pogodak u 2-0 slavlju Rijeke protiv Slaven Belupa u 36. kolu sezone 24./25. kad je Rijeka osvojila svoju drugu duplu krunu u povijesti. Foto: Sanjin Strukic/PIXSELLI možda će nekima to zvučati kao jedna od onih ‘kontroverznih’ izjava, ali, čak i bez nekog prevelikog mozganja, to zaista jest tako. Uz veliko poštovanje prema svima, ali glavni razlog prošlosezonske Rijekine duple krune nisu Radomir Đalović ili Damir Mišković. Prošle sezone Rijeka je primarno slavila zbog Tonija Fruka. I to najviše zbog onog crvenog kartona u Varaždinu, odrađene suspenzije pa čudesne ‘runde’ – doslovno od Varaždina do Varaždina – kad je u devet utakmica upisao osam pogodaka i tri asistencije. Kup? U polufinalu je Istra 1961 igrom razbila Rijeku na Rujevici, ali pred sam kraj ogleda dogodio se jedan propust i jedno krivo dodavanje Valinčića. Tko je zabio za 1-0? Imate pravo jednom pogađati. Završnica sezone? Prvo je zabio u Koprivnici u prvoj utakmici finala Kupa (1-1), potom je u 36. kolu pogotkom i asistencijom (2-0) donio Rijeci drugi naslov, nakon čega je, opet protiv Farmaceuta, bio jedan od najboljih kad je Sunce po sedmi put obasjalo Kvarner.
Ime: Toni.
Prezime: Fruk.
Zanimanje: pobjednik.
I zato nam je zadnja stanice knjige već sada znana, zato već sada znamo kako će priča završiti. Kad je netko predodređen, a k tome je odlučan, gladan te precizan, onda je svima sve jasno.
Dugo se činilo da Kramarićev transfer u Leicester nitko neće srušiti, da je njegovih 9, 10 ili koliko već milijuna eura nedostižno, ali Maestro bi ga ipak trebao nadmašiti. Stuttgart, Villarreal ili netko treći, zapravo dođe na isto. Gdjegod da ode, poglavlje će svojim rukopisom ispisati. Ali, mi kraj knjige ionako znamo, ta je pobjeda odavno isprintana.
Najbolji igrač HNL-a? Lijepo priznanje. Da je malo više pravde, bilo bi drugu godinu zaredom, ali nema veze. On oduvijek zna da mora čvrsto vjerovati u ono što želi i da je izgubljeno samo ono čega se odrekao. A Toni se ničega nije odrekao. I već je krenuo s naplatom. Prvo dupla kruna, zatim reprezentacija, najrecentnije i europsko proljeće. A oni veliki računi tek trebaju doći na red.
