INTERVJU – IBRAHIM ALIYU: Hrvati su jako srdačni, nadam se skorom debiju za Nigeriju, a najviše volim seriju Vikinzi
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 28.08.21. | 09:00
Mladi nogometaš Lokomotive u ležernom nam je razgovoru otkrio kako se osjećao nakon prvijenca Dinamu, zašto mu se u Hrvatskoj ne sviđaju temperature, kao i to da u slobodno vrijeme igra - Playstation
Nakon što je posljednji dio prošle sezone propustio zbog ozljede, sada je ponovno koračao travnjakom stadiona u Kranjčevićevoj. Već su bili poveli, Marko Dabro zabio je u 20., a njegov je trenutak stigao deset minuta kasnije. Ivan Milićević sjajno mu je nabacio u kazneni prostor, 19-godišnjak glavom matirao Ivana Lučića, udvostručio prednost nad Istrom 1961 i stigao do svog prvog zgoditka u novoj natjecateljskoj godini. A onda, u posljednjoj minuti poluvremena, napadači Lokomotive kradu loptu obrani Puljana i plava „sedmica“ iz blizine postiže svoj drugi pogodak na utakmici. Ibrahim Aliyu sa stilom se vratio na teren.
„Sretan sam. Mislim da mi je to bio jedan od najboljih nastupa za klub i najbolji nastup u novoj sezoni“, priča nam na početku intervjua mladi Nigerijac, koji je upravo protiv Istre prošlog listopada i debitirao u 1. HNL, kada mu je priliku dao tadašnji trener Goran Tomić, danas predvodnik prvog sastav Rijeke.
Aliyu živi samo ulicu dalje od Lokomotivina trening-centra na Kajzerici, gdje je kao tek punoljetan mladić stigao u veljači 2020. Stan u Podbrežju dijelio je s vratarom Dubrave, sunarodnjakom Matthewom Cyprienom, ali mu se cimer nedavno vratio u rodnu zemlju. S obzirom na njegov idući odgovor, jasno je zašto.
„Život u Nigeriji jako je dobar, lijepo je biti sa svojom obitelji i prijateljima. Nogomet sam počeo igrati od malih nogu. Završio sam gimnaziju i htio sam postati profesionalni nogometaš. Kada mi se ukazala ta mogućnost, bio sam vrlo uzbuđen“, kaže Ibrahim, po prirodi dosta povučena osoba.
Karijeru je započeo u nogometnim akademijama Oasis i Footowork, koje su nudile svakodnevne treninge, prijateljske utakmice i mogućnost igranja nogometnih turnira. I upravo je nakon jednog takvog susreta dobio poziv u – reprezentaciju. Trener ga je vidio i pozvao na probu s nacionalnom vrstom.
Zadovoljio je i u veljači 2019. stoga postao dio momčadi koja je pikirala naslov prvaka na U-20 Afričkom kupu nacija. Nakon pobjeda nad Burundijem i Nigerom u grupnoj fazi, Super Eaglese je u polufinalu nakon jedanaesteraca izbacio Mali, a onda su na isti nesretni način izgubili i susret za treće mjesto protiv Južne Afrike. Aliyua je to samo dodatno motiviralo.
„Znao sam da moram raditi još više“, potvrdio nam je svoja razmišljanja. Nagradu za trud nije dugo čekao, jer se u manje godinu dana javila Lokomotiva. Otkrio ga je bivši igrač Dinama, danas skaut Lokosa, Mathias Chago.
„Održavao se jedan skauting program, sudjelovao sam i vidjeli su me. Tako sam došao ovdje na probu. On (Chago, op. a.) je super lik, bio je s mojim agentom, surađivali su zajedno, vidio me i prepoznao me“, ponosno će Aliyu, dodajući kako ipak nije bilo lako napustiti zemlju, obitelji i prijatelje i preseliti u Hrvatsku.
U Lijepoj našoj mu je, kaže, dobro, hrana mu je dobra, ali vrijeme ne, jer u Nigeriju nemaju - zimu. Što mu se najviše sviđa kod nas? Nije dvojio…
„Najbolja stvar u vezi Hrvatske su ljudi, jako su srdačni i dobri prema meni. Svi u ekipi mi pomažu.“
Pomogli su mu i kada je postigao svoj prvijenac za seniore Lokomotive. Prvi je gol zabio upravo – Dinamu. Bilo je to 1. studenog prošle godine, u njegovom trećem ligaškom nastupu u plavo-bijelom dresu.
„Naravno, bio sam uzbuđen, zabio sam protiv najbolje momčadi u ligi. Kada sam stigao ovdje, već sam znao puno o Dinamu. Gledao sam ih prije nego sam došao u Hrvatsku. U Nigeriji sam gledao utakmicu Lige prvaka protiv Manchester Cityja“, ističe, navodeći kako su Dominik Livaković, Lovro Majer i Mislav Oršić neki od najboljih igrača protiv kojih je igrao.
Mladić, koji u slobodno vrijeme voli igrati PlayStation ili pogledati dobar film, baš je Modrima ponovno prijetio u njihovom međusobnom okršaju na Maksimiru prošle subote. Nekoliko je puta bio opasan, u 59. pucao je u Livakovića, ali mu je vratar to obranio, a onda u prvoj minuti nadoknade sjajno uposlio Marka Dabru koji je bio sam pred Livakovićem. Vatrena jedinica ipak je u konačnici izašla kao pobjednik.
Nema, međutim, razloga da Aliyu bude nezadovoljan. Naprotiv, nakon što je za nastup protiv Istre zaslužio mjesto u momčadi kola sastavljenoj od nigerijskih igrača diljem svijeta, još je jednom pokazao da će biti jedna od glavnih uzdanica sastava s Kajzerice u novoj sezoni. A onda jednom, možda uskoro, dođe i – poziv u seniorsku reprezentaciju?
„Nadam se, ali još ne znam. Još nije bilo kontakta. Nadam se…“, rekao je naposljetku Aliyu.
Za kraj, pripremili smo i nekoliko brzopoteznih pitanja s nogometnih, ali i nenogometnih područja. Dakle, krenimo.
Najdraži klub?
„Real Madrid.“
Messi ili Ronaldo?
„Ronaldo, naravno.“
Najdraža vrsta glazbe?
„Nigerijska glazba.“
Najdraža knjiga?
„Kuran.“
Najteža hrvatska riječ ili fraza?
„A šta ćeš!“
Najdraža serija?
„Vikinzi!“, zaključio je Aliyu.
Eh, a rekao nam je da ne voli zimu. A šta ćeš!
Razgovarao: Dominik Smolak