Pixsell
Pixsell

INTERVJU - Damir Mišković: “Mi smo mađioničari! U Kantridu vjerujem, investitor postoji, a Rijeka uvijek pronađe put!”

Vrijeme Čitanja: 15min | sub. 04.05.24. | 12:00

Predsjednik Rijeke dočekao nas je na Rujevici uoči 'utakmice sezone' pa za Germanijak pričao o mnogim zanimljivim temama

Utakmica sezone. Kratko, jasno i – potpuno točno. Rijeka i Dinamo ove će nedjelje s početkom u 19.30 sati na Rujevici odmjeriti snage u njihovom najvažnijem HNL okršaju ikada. Nikada ulozi nisu bili ovako visoki, a kraj prvenstva ovako blizu. Kolo, dva i – to bi bilo to za ovu sezonu. Doduše, treba se još odigrati i finale Kupa, također između ova dva takmaca, ali usprkos prekrasnom sjaju Sunca, ono je u ovom trenutku nekako manje važno…

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Iako je oduvijek bila zamišljena kao ‘privremeni dom’, Rujevica je danas ipak nešto drugo. Za razliku od Kantride, čije su stijene kroz povijest zaista nagledale svačega, svi oni koji redovno obilaze rujevičke tribine uglavnom uživaju slavlja Rijeke. U ovaj mali stadiončić uvukla se neka pozitivna energija, zrakom struji neki čisti, nadahnjujući zrak. Pobjeda. To je ono na što je Rujevica navikla. A ako pitate trenera Sopića, to će se vidjeti i na kraju ovog tjedna.

Uoči ogleda koji će puno toga determinirati do kraja sezone, u klupskim prostorijama dočekao nas je Damir Mišković. Vedar, poletan, pun energije. On će reći da je već polako umoran, ali to je jedna od onih rijetkih stvari u koje nitko ne vjeruje. Prije par dana rekao je da se vidimo u 17 sati, ali malo je zakasnio. Misa se oduljila…

Na stadionu se dva dana prije utakmice, odmah uz tunel koji vodi na teren, otvorila– kapelica! Predsjednik, trener, igrači… Svi su bili prisutni na misi koja nije bila ‘reda radi’. Igrači su potom požurili na video-analizu, dok je predsjednik spremno ušetao u ured pa rekao – pucajte!

Ulaz u kapelicu. Foto: GermanijakUlaz u kapelicu. Foto: Germanijak
Foto: NK RijekaFoto: NK Rijeka

Budući da je vidno bio dobre volje, uvodni ‘kako ste’ smo preskočili, ali je zato dobio pitanje kako mu je opet biti doma nakon što ga u Hrvatskoj nije bilo pet mjeseci.

“Svugdje je lijepo, doma je najljepše. Ali, gledajte, netko mora i raditi da bi nam bilo ovako lijepo kao što je”, našalio se Presidente na početku razgovora, nakon čega smo krenuli s ozbiljnim temama.

Povratak nije bio sretan, Rijeka je u prošlom kolu protiv Lokomotive upisala poraz u Kranjčevićevoj, a na pitanje je li mu trener Sopić dao ‘zelenu kartu’ za ovu utakmicu koja slijedi spremno je istaknuo.

“Još uvijek ja plaćam njega, a ne on mene. Kad se to promijeni ćemo razgovarati (smijeh). Poraz je, baš kao pobjeda, sastavi dio sporta. Lokomotiva je bila dobra, mi smo odigrali ispod naše uobičajene razine i treba biti pošten i reći da smo zasluženo izgubili. Stisnuli smo im ruku i to je to, nema se tu što dalje pričati. Je li nas ovaj poraz uznemirio? Svaki poraz boli, tako i taj, ali već za sedam dana je nova utakmica, nema ništa od gledanja u prošlost. Mi smo u svakom slučaju bili svjesni da protiv Dinama moramo slaviti pa tako ako se poraz već morao dogoditi, bolje da se dogodio u Zagrebu nego na Rujevici. Trener je najbolje rekao, računica je jasna i da bismo bili prvaci sve do kraja moramo pobijediti. Vrlo jednostavno.”

Stiže Dinamo koji posljednje vrijeme igra sjajno, nakon ispadanja od PAOK-a u Konferencijskoj ligi nanizali su sedam pobjeda u prvenstvu i jednu u Kupu.

“Ovo je velika utakmica. Ne samo jer dolazi Dinamo, već zbog raspleta prvenstva. Ne smije se zaboraviti da je tu i Kup… No, u svakom slučaju je ova završnica super-zanimljiva. Ako pobijedimo u nedjelju, u što zaista vjerujem, moram reći da dugo nisam vidio zanimljiviji kraj sezone. Moje razmišljanje je da ako ne možemo pobijediti jednom u četiri utakmice u ovoj sezoni, onda ni ne zaslužujemo osvojiti prvenstvo. Sve je na nama i u našim rukama. S druge strane, ako se kojim slučajem dogodi da ne uspijemo pobijediti, nama to ništa pretjerano neće promijeniti. Klub je i dalje tu, živimo, radimo, borimo se, napredujemo… Nogomet će se igrati i nakon ove nedjelje. Nama slavlje protiv Dinama ne garantira naslov, možda nije ostalo puno utakmica do kraja, ali iz iskustva mogu reći kako sigurno nećemo lako slaviti protiv Varaždina i Osijeka u gostima te protiv Slaven Belupa doma. Idemo korak po korak pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti. Ja svakako vjerujem u naš stožer, u sve ljude u klubu i na kraju krajeva u naše igrače koji igraju sjajno ove sezone.

Cilj za ovu sezonu je…

“Ne želim da se itko od nas zaletava. Mi smo naše ciljeve za ovu sezonu već ostvarili. Htjeli smo plasman u Europu – uspjeli smo. Htjeli smo biti konkurentni u prvenstvu – uspjeli smo. Htjeli smo finale Kupa – uspjeli smo i to. Naravno da svi mi želimo otići korak dalje, ali treba stati na loptu i reći kako smo već sada napravili sjajan posao.”

Imate li neki osjećaj tko bi mogao biti igrač odluke ove nedjelje?

“Ne bavim se s takvim stvarima, to me ne zanima. Nikad ne prognoziram rezultat, neću početi ni danas.”

Kad ste maločas spomenuli ciljeve, na prvo mjesto stavili ste Europu, a Rijeka je već sada praktički osigurala jedno od prva dva mjesta koje nudi i popravni ispit u Europi. Dakle, u najgorem slučaju krenut ćete u prvom pretkolu Europske lige pa nas zanima koliko je važna nadolazeća europska sezona?

“Svaka Europa je bitna za opstojanje. Svake godine. Stvar je u tome moraš li se zadužiti ako nema Europe kako bi ostao konkurentan i na razini na kojoj jesmo već godinama ili moraš prodavati. Iako, da se razumijemo, svi u HNL-u moraju prodavati, ne samo Rijeka. Iako se ona najviše potencira. Ne znam koji je tome razlog, možda je to neka fora. Svi mi u Hrvatskoj, iako me ne zanimaju drugi te ne želim niti ću virkati u tuđe džepove, imamo 10-ak posto prihoda lokalnih, u što ubrajam ulaznice, sponzore, fan shop i takve stvari, dok je 90 posto od prodaje ili Europe. Kad sve tako sumiramo, što da vam drugo kažem osim da smo mi mađioničari! Do pandemije nismo imali nekih većih problema, naročito s prodajom, ali nakon svega što se dogodilo nam nedostaje još više prodaja. Ako ne igraš Europu, nedostaju tih tri do četiri milijuna eura. Mislim da je svima jasno da smo mi organiziran klub, ali taj novac nam nedostaje. U zadnjih par godina mi nismo prodavali u tom omjeru da bismo namaknuli tih ekstra tri ili četiri milijuna eura. S financijske strane, Europa je nevjerojatno bitna, ali ona nam isto tako treba kako bi klub zadržao, a po mogućnosti i poboljšao, svoju reputaciju koju već 12 godina kontinuirano gradimo.”

Damir Mišković slavi prvi naslov prvaka u povijesti kluba. Zagreb, 2017. Foto:  Luka Stanzl/PIXSELL  Damir Mišković slavi prvi naslov prvaka u povijesti kluba. Zagreb, 2017. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Postoji li plan za nadolazeći ljetni prijelazni rok neovisno o završetku ove sezone?

“Još kad smo osvojili prvenstvo sam rekao da Rijeka mora imati pet mladih igrača u 23. Sada, ako se netko dodatno nametne i ako mi kao klub uspijemo još jednog ili dva igrača više odgojiti, to je onda dodatni plus. Uvijek je priča ista: pronaći mlade i talentirane igrače, odraditi kvalitetan skauting i onda ih pokušati dovesti. Nekad netko ne želi doći, to je normalna stvar. Mi stalno skautiramo po Hrvatskoj, ali u nižim ligama mi nismo pronašli igrača koji udovoljava kriterijima Rijeke. Ista stvar vrijedi i za susjedne zemlje. Naš zaključak je stoga bio da se fokusiramo na naše igrače u inozemstvu, a tu mislim na one s istog govornog područja, koji se nisu uspjeli nametnuti u svojim klubovima iz raznoraznih razloga, a mi u njima vidimo potencijal. Pašalić i Ivanović su najbolji primjeri. Mi smo u njima vidjeli potencijal i kvalitetu i sad nam je cilj podići ih na onu razinu koju mi vjerujemo da oni imaju mogućnost doseći. A stožer tu igra ključnu ulogu. Evo, primjer vam dajem: mi dovedemo talenta, on ima top perspektivu, ali što ti to znači ako ga trener i stožer ne znaju izbrusiti? Mi nismo klub koji može dovoditi instant pojačanja, mi dovodimo igrače koji mogu biti pojačanja. Spomenuo sam već Marca i Franju, ali ista stvar vrijedi i za Godu, Bogojevića… Oni su bili bez kluba, a mi smo vjerovali u njih kad drugi nisu. I to je ta kvaliteta stožera. Nekih profila igrača na tržištu ima više, nekih manje, ali vjerujte, mi svaki dan radimo kako bismo ovu Rijeku učinili jednog dana još boljom. Galešića smo isto nekad negdje pronašli, onda je taj dečko ušao u prvu momčad, pa je griješio, pa ga se trpjelo, pa ovo, pa ono… Danas je najbolji stoper lige! Ili barem jedan od najboljih, da se ne uobrazi. Hodžu smo brusili i brusili i brusili. I sad sjaji. Rijeka uvijek pronađe put!”

Postoji li mogućnost da Rijeka, poput primjerice Hajduka, vrati neku od svojih ‘legendi’ koji bi onda bili svojevrsni mentori za te mlade igrače, ali isto tako i kvaliteta više za momčad?

“Na ovo pitanje vraćam protupitanje – koji su ti?”

Kreilach, Kramarić, Vešović, Andrijašević… Ili možda neki mlađi dečki poput Smolčića i Frigana koji trenutno u svojim klubovima ne uživaju dobar status.

“Dobro, ti mladi igrači poput Frigana i Smolčića nisu legende kluba. Kad bi ih mogao vratiti, ja bih to napravio, ali to je nemoguća misija. Ti dečki su tek otišli van… Što se tiče Kreilacha, reći ću otvoreno da je bio ovdje i da smo pričali. On je rekao svoje, mi svoje, ali njegov životni put je u SAD-u. Kramarić? Budimo ozbiljni, on je igrač za najveće klubove, u Bundesligi radi razliku. Jednog dana… Nikad ne reci nikad, ali sada to nije realno. Mi uvijek tražimo kvalitetu i otvoreni smo za sve opcije, ali jedno je navijačka utopija, a drugo realnost.”

Ranije ste rekli kako je ‘samo Rijeka ta koja prodaje’, ali ove sezone u prvi plan nije iskočio jedan ili dva igrača već njih – i to bez pretjerivanja – njih minimalno 10. Koliko je realno da Rijeka u jednom prijaznom roku ostvari pet, šest ili više izlaznih transfera?

“To ne ovisi o nama, to ovisi o tržištu. Ja ponudu razmatram samo onda kad ju dobijem na stol, ne kad nešto pročitam u novinama ili na portalu. Da, skauti stalno dolaze, veliki klubovi gledaju naše igrače, ali službene ponude zasad nema. Ili ne znam, možda Darko, Srećko i Antonini nešto skrivaju od mene... Šalim se malo, nemojte sve ozbiljno shvaćat, moramo se malo i našalit nekada. Ne znam koliko će ponuda biti i kakve će one biti. Možda bude 10 ponuda, možda jedna. I sada da odmah dodam, jer znam koje je sljedeće pitanje – Damire, zašto ste prodali svih 10 igrača? Ako se pojavi klub koji našem igraču nudi veći novac od onog kojeg mi možemo, a nama kao klubu ponudu koja nas zadovoljava, mene je prošlost naučila da svaki igrač kojeg smo na silu pokušali zadržati na kraju ne napravi ništa dobro ni za sebe, a onda ni za nas. Kontraefekt. I onda, sljedeća ponuda bude slabija, ali još veći problem od toga je što taj isti igrač više nije bio kao prije. Svi ti dečki igraju za svoj kruh, treba se i njih razumjeti. Životni vijek navijača je dug, a nogometaša kratak. Ti dečki moraju brinuti o sebi. Postavite se u njihovu kožu i sve će vam biti jasno. Što vam hoću reći? Na neke stvari ne možeš utjecati. Najvažnije je da mi kao klub imamo spreman odgovor, odnosno da smo spremni reagirati. Ako jedan ode, mi moramo pronaći igrača s kojim ćemo ga zamijeniti.”

Budući da ugovori u ljeto 2025. Istječu Labroviću i Selahiju, jesu li upravo njih dvojica prvi u izlogu budući da je nadolazeći prijelazni rok praktički posljednja prilika za klub da na njima vrati uloženo, odnosno zaradi pristojan novac?

“Sad ću vam nešto reći što vam se možda neće svidjeti, ali… Svi su u izlogu! Rekao sam, skauti najvećih klubova dolaze gledati naše igrače, a na ponude ja ne utječem. Ja sigurno neću, a i ne mogu, reći – samo je Labrović u izlogu, samo je Selahi u izlogu… Ne ide to tako. Možda oni ostanu i potpišu novi ugovor, nikad se ne zna. Doduše, za njih dvojicu konkretno svi vjerujemo da će ići ovog ljeta jer su puno dali klubu i znamo da postoji veliki interes za njihovim uslugama. Oni žele iskorak, a mi to razumijemo. Ne zato što ne vole Rijeku, vole ju, to vam garantiram, ali ti dečki su sportaši, žele se okušati i negdje drugdje. Pa tko ih za to može kriviti? Ja ne diktiram prijelazni rok.”

Ne diktirate ponude koje će doći, ali zato diktirate kome ćete ponuditi novi ugovor. Ergo, što je s Grgićem, Mitrovićem, Dilaverom, Obregonom?

“Obregon ima ugovor, ovu i kompletnu sljedeću sezonu. Što se tiče ostalih, sad nije vrijeme za te razgovore. Doći će kraj sezone pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Pričamo, naravno, ali ne intenzivno. Bliži se kraj sezone, fokus treba biti na teren, a ne na pregovarački stol. Kad sezona završi ćemo biti pametniji. Mitrović, Dilaver i Grgić su ozbiljni prvoligaški igrači, oni ovoj Rijeci trebaju. Moraju oni čuti nas, mi moramo čuti njih i onda ćemo se brzo dogovoriti što ćemo i kako dalje…”

Hajmo malo okrenuti stol. Da ovi igrači koje imate sada u kadru nisu igrači Rijeke već nekog drugog kluba, po koga biste prvog krenuli? Tko vas je najviše impresionirao svojim igrama ove sezone?

“Labrović je klasa Lige petice, o njemu ne treba trošiti riječ. Naši stoperi Radeljić i Galešić su čudo, takve dva igrača bi uvijek htio imati. Od ostalih… Išao bih po Hodžu, Pašalića i sigurno, ali sigurno Ivanovića jer je on pokazao nevjerojatnu perspektivu u ovih godinu dana. Evo, po njega bih išao jer još uvijek nije ni blizu svojeg plafona, kako igračkog, tako cjenovnog. Jankovića bih doveo, Godu jer nema lijevih bekova… Po koga bih išao? Pa po sve! Evo, Fruka sam zaboravio, a ima 100 asistencija ove sezone. Išao bih i po Smolčića. Mene on nije iznenadio, ja sam uvijek vjerovao u njega. Evo, ovog je ljeta umalo otišao ni za što jer neki nisu smatrali da on nije taj kalibar igrača, dok smo Ivan, sportski direktor i ja inzistirali na ostanku. I evo, nas trojica smo bili u pravu.”

Priča o načinu zatvaranja godišnjeg proračuna i potencijalnoj alokaciji sredstava se oduljila, a zaključak je bio kako svi oni koji znaju i žele čitati financijska izvješća sve mogu vidjeti na stranicama kluba. Žrtvu koju je predsjednik Rijeke podnio da bi klub opstao, odnosno nastavio boraviti na visokim granama kao dosad, je za sve ljude u Hrvatskom nogometu – neviđena! Iako je kao osoba netko koga će se uvijek čuti i vidjeti, mogućnost da svima pokaže koliko je sebe dao za Rijeku odbija javno isticati. I tu je ta njegova veličina koju mnogi ne mogu shvatiti. Ili ne žele prihvatiti…

Pričajući o mladim igračima nismo mogli ne spomenuti temu drugih momčadi. Budući da neki ozbiljno zagovaranju njihov povratak, nas je zanimalo mišljenje predsjednika na tu temu?

“Mi smo imali drugu momčad jer sam mislio da je to fantastična stvar za naše mlade igrače, ali, ja ću govoriti za sebe, ispostavilo se kako te ona košta jako veliki novac, a da neki konkretan financijski rezultat nismo vidjeli te se na kraju nismo uspjeli ‘pokriti’. Ukratko, skupa je to priča. Mi nemamo dovoljan fond igrača da to izvedemo. Juniori nam idu na posudbe kako bi osjetili seniorski nogomet i stekli iskustvo, dok nam kadeti praktički igraju juniorsku ligu. Nama ta priča druge momčadi nije držala vodu. I, ponavljam, bila je preskupa. Po meni, ako bi već druge momčadi postojale, onda bi one morale biti van sustava natjecanja jer mogu ugroziti regularnost lige.”

Ako prihvatimo da druga momčad Rijeke u ovom trenutku nije financijski isplativa, kako onda pronaći do nekog novog ‘Dragovoljca’? Hodža, Frigan, Galešić… Svi oni su odigrali polusezonu u HNL-u bez imperativa, a to se na kraju pokazalo fenomenalnim za njih, a samim time i Rijeku.

“To je bio splet okolnosti. Mi nemamo sestrinski klub u HNL-u. Niti ćemo ga ikada imati. Nama igra samo da možemo slati igrače u Sloveniju ili Prvu NL. Inače, dogovor je bio da Dragovoljcu svi klubovi pošalju par igrača kako ne bi cijela liga bila u problemu, ali onda, odjednom, nitko nije htio poslati svoje igrače. Mi jesmo, a onda smo poslali još više. To je jedino normalno, tako se igrači razvijaju. Zašto, primjerice, Lokomotiva najbolje razvija mlade igrače u ligi? Pa zato što juniori treniraju s prvom momčadi, oni najbolji igraju, a povrh svega – nemaju pritisak. Može i Rijeka imati momčad prepunu ‘klinaca’, ali će onda biti između osmog i petog mjesta. I što onda, čekat da ti ‘uleti’ generacija pa onda biti ne prvi, već drugi ili treći? Ne znam postoji li netko tko to zaista želi…”

Ako nije opcija klub iz HNL-a, je li opcija neki klub iz susjednih zemalja?

“Postoji, ali i tu imamo jedan veliki ali. Rijeka može poslati dva-tri igrača, nitko ih neće uzeti pet-šest. A nama je cilj da su svi zajedno na okupu. Ne samo jer nemaju ti klubovi financijsku korist da ‘guraju’ naše igrače, nego zato što i oni imaju integritet. To je vrlo jednostavno. Kad bih imao pet-šest igrača na okupu i svojeg trenera, onda je to ozbiljna priča, ali kad imam dva ovdje, dva tamo, onda tri tu… Mi te mlade onda ne možemo držati na oku, ne možemo ih kontrolirati i priča je samim time neozbiljna.”

Sljedeće cijelo pitanje stane u jedno ime – Kantrida?

“Kad smo napravili prvi projekt Kantride, prije skoro 10 godina, rekli smo stadion i popratni sadržaj. I tako, prođe dan-dva i hop, evo nas u 2024.! Predstavili smo prije par mjeseci novu ideju izgradnje stadiona na Kantridi i pratećeg kompleksa i uvjeren sam da ćemo dočekati našu Kantridu, na radost svih naših navijača koji se uvijek rado sjete Kantride. S Gradom imamo odlične odnose, moramo zajedno raditi na tom projektu jer obje strane imaju svoj dio koji moraju odraditi da bismo realizirali ovaj projekt. Ja sam kao uvijek optimist, kao što sam bio od prvog trenutka kada sam došao u Rijeku, kako po pitanju rezultata, tako po pitanju izgradnje novog stadiona.

Koliko je onda realno da se Kantrida izgradi?

“Realno je. Ja stvarno vjerujem u to. Svi smo uložili puno vremena i znanja, ne možemo vremenski precizirati kada bi mogla biti izgrađena, ali idemo korak po korak. Zainteresiranih investitora ima, čekamo da se riješi sva potrebna dokumentacija i ja sam optimist po pitanju izgradnje.

Znači, investitor postoji?

“Postoji. Ne jedan, tu je njih tri ili četiri. Isto kao što je bilo kod prve Kantride. Svi znate kako je priča išla, Rujevica nikada nije bila planirana ovakva kakva je danas, ali ovdje smo ostvarili neke od najvećih klupskih uspjeha, proslavili naslov prvaka, tako da je i ona postala dio riječke nogometne povijesti. Vratimo se na Kantridu, kad se riješi sva potrebna papirologija, tek onda kreće izrada glavnog projekta. Ima tu još dosta posla, ali mi smo spremni krenuti čim se riješi sva potrebna papirologija. Čekamo sada sva potrebna odobrenja od Grada da bismo mogli nastaviti s glavnim projektom. Bez toga ne možemo dalje ništa raditi."

Čekaju i članovi kojih nikada nije bilo više…

“Kad smo došli u klub, bilo je stotinjak članova, a pretplatnika tek nešto više. Mi smo sada uspjeli ‘odgojiti’ ljude da vole našu Rijeku, s tim da smo tu otpočetka stavili naglasak na mlade. Evo, sad imamo 16 tisuća članova, od čega je sedam tisuća mladih. To je sjajna stvar! Što se tiče pretplata, puno ljudi je kupilo polugodišnje pretplate nakon Istre 1961. Za samo tri utakmice! Dakle, novac nije problem! Naše su ulaznice super-jeftine i sigurno ćemo korigirati te cijene! Mi stalno potičemo da je pretplatnika još više i još više članova. Zajedno smo Rijeka! Ima puno ljudi koji se osjećaju da su dio ovog svega, ali mora ih biti još više!”



Tagovi

intervjuintervju tjednaDamir MiškovićHNK RijekaRijekaHrvatska nogometna ligaHNL

Ostale Vijesti