Korak do besmrtnosti

Priču o Trojanskom ratu znaju svi. Kada je pod okriljem noći Menelajeva supruga Helena, o kojoj je Homer u Ilijadi pisao kao tada najljepšoj ženi svijeta, pobjegla u naručje Parisa, sina trojanskog kralja Prijama, Grcima (odnosno Agamemnonu, bratu Menelajevom, poznatom kao Kralju svih kraljeva) je ta izdaja bila savršena prilika da ponovno napadne one s kojima je tada privremeno sklopio mir, a prethodno ih je godinama pokušavao osvojiti.  

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Rat je nakon dugih 10 godina okončan trijumfom Grka, a u mitskom okršaju o kojem se priča i piše tisućama godina kasnije, dvije najslavnije pogiblje bile su one Hektora, nesuđenog kralja Troje, te Ahileja, jednog od najvećih ratnika čije su oči ugledale ovaj svijet.

Mnoge je ratove Ahilej okončao jednim zamahom mača, jednim hicem koplja, jednom pravovremenom uporabom štita. Bio je neustrašiv, gotovo pa nesavladiv. Bio je netko od koga su strahovali čak i Bogovi. Iako se može pričati o tome je li vitlao mačem u korist ‘prave strane’, on je svojim ratničkim umijećem postao netko čije se ime nikada neće zaboraviti. Vjerovao je u besmrtnost svojeg imena, a na kraju je to i postigao.

Sopićevi ratnici ove će nedjelje na Rujevici imati priliku učiniti isto što i Ahilej prije više od tri tisuće godina. Cijelu godinu naporno su radili, a iako izloženi konstantnim propitkivanjem većeg dijela javnosti, na kraju su dogurali do toga da četiri kola prije kraja imaju sve u svojim rukama. Epska bitka, vjerojatno jedna od najvećih i najvažnijih otkako je HNL-a, odvit će se na njihovom tlu, na polju natopljenim krvlju, znojem i suzama njih i onih koji su godinama ranije nosili bijeli oklop.

Poraz ne mijenja ništa, ako želiš biti najbolji, moraš pobijediti najboljeg!

“Volio bih u nedjelju opet istrčati na Rujevici! Za naslov moraš jednom pobijediti Dinamo“

Njihov hram bit će prepun onih koji godinama, desetljećima, neki još I od prošlog stoljeća snivaju i žive njihove trijumfe. Oni od njih u ovoj epohalnoj bitci koja dolazi ne zahtijevaju pobjedu, njihova ljubav i podrška neće nestati u slučaju ishoda o kojem ne žele ni pomišljati. Svoje ratnike će dočekati i ispratiti pljeskom, a njihov huk, koji godinama svim protivnicima tjera strah u kosti, za njih će biti eliksir koji ih ni u kojem trenutku te 90-minutne borbe neće izdati.

Ponavljamo, priču o Trojanskom ratu znaju svi. Ahilej je na kraju pao, Parisova fatalna strijela pogodila ga je u jedini ranjivi dio tijela, ali veličina jednog od najvećih ratnika u povijesti čovječanstva time se nije umanjila, već povećala. Pa i on je bio samo čovjek. Čovjek koji je bio bolji od drugih, koji se nije bojao izazova, koji je spremno stajao nasuprot većih, jačih i snažnijih od sebe. Ali – čovjek.

Možda zidine Rujevice ove nedjelje padnu, ali onih 20 najhrabrijih ratnika imat će priliku učiniti svoja imena, svoj klub, svoje boje – besmrtnima. U mnogim ratovima kobnima se pokažu one greške čiji je uzrok emocija, ne racio. Iako se voli reći kako u HNL-u danas svi sve znaju jedni o drugima, ako žele pronaći put do pobjede, Riječani će morati izvesti napad kakvog dosad nisu nikada nisu. Baš kao što je to nekoć bio Trojanski konj.

Teško je reći je li ova skupina ratnika koja čuva Kvarner od svojih neprijatelja najbolja koju je Rijeka ikada imala, ali je zato lako zaključiti da oni u sebi nose pobjednički gen koji ih je doveo do situacije u kojoj se danas nalaze. Bit će još pobjeda, bit će još poraza, ali priliku da ne bude samo prah u vjetru čovjek dobije svega nekoliko puta za života. Ovo je njihova prilika.

Kao derbi Austro-Ugarske: Na Rujevici sude Mađari, ali finale Kupa ipak Hrvati?

Rasprodano Zmajevo gnijezdo brzinom Bruce Leejevog high kicka!

Na kraju velike većine epova starogrčkih pjesnika stekne se dojam da svaki čovjek ima priliku postati ono u što najviše vjeruje. Riječka momčad skrojena je od ratnika otpisanih u mnogim vojskama, ali oni su oduvijek vjerovali u svoju snagu, kvalitetu, moć, silinu. No, i oni će pasti jednog dana. Žene će im tada oprati tijela, narod zapaliti vatru, a lađar Haron prevesti ih preko rijeke Stiks do obale mrtvih. Ne postoji navijač Rijeke koji ne bi bio spreman staviti obol (obolus) na njihove oči ili ispod njihovog jezika, a već to je jasan pokazatelj koliko su ponosi što su upravo oni branili njihovu čast.

Razlika između nemogućeg i mogućeg je odlučnost, a baš ta misao morala bi biti vodilja Sopićevih ratnika uoči povijesnog okršaja koji će se ove nedjelje odviti na rujevičkoj bojišnici. Motiva im neće nedostajati, a stara izreka ‘onaj koji nije pokazao lojalnost, ne zaslužuje milost’ nešto je što će dodatno zaoštriti njihove mačeve i izglancati štitove uoči epske bitke. Ono u što istinski vjeruješ na kraju i postaneš, a Riječani sada mogu svima dokazati da su baš oni – pobjednici. I besmrtnici.