Hrvatska je jedinstvena!

Osjetili smo dan prije utakmice da bi to moglo biti baš to. Možda ne ovakva pobjeda, ali vidjeli smo da su Francuzi nekako konfuzni, da se bave svime osim Hrvatskom. I da bi ih naš poznati inat mogao kazniti. Jesu, bili su u završnici opasni, pritisnuli su nas, ali izvrstan je bio Livaković, odlična obrana, svi su 'poginuli' na terenu da bi sačuvali tu pobjedu. Nogomet pamti i vraća svakome prema zaslugama, Francuzi su platili tu svoju dozu bahatosti i pogled svisoka, tako su i okončali ovu splitsku utakmicu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

A nogomet i život ne samo da pamte nego doista pišu nevjerojatne priče. Svaka momčad na svijetu, gotovo svaka utakmica, ponudi nešto posebno, neki filmski predložak, međutim, teško je naći momčad sličnu Hrvatskoj. Koja u jednoj utakmici može 'napisati' toliko scenarija za Oscara, kao što ih je napisala na Poljudu. Recimo, Ivan Perišić. Otišao je iz Splita i sa svoga stadiona kao 'izdajnik', kao igrač čija je karijera dotaknula svoj vrh. Ozlijeđen, povrijeđen, posvađan. Vratio se prije četiri mjeseca protiv Portugala, izviždan i, na neki način ponižen, na desnom boku teško se nosio s moćnim Leaom. Ušao je sad već u 37.godinu, tko je tada, u studenome mogao misliti, da će ipak jednom, barem jednom postati junak Poljuda. Opet ga je dio 'Hajdukovih' tribina dočekao zvižducima, koji su bili glasni, iako se onaj drugi dio stadiona trudio potpuno ih utišati. A onda je Perija sve okrenuo. Prvo asistencija za Budimira, potom i golčina za 2-0! Odjednom su ovacije nasglasale 'fućkanje', "Ivane, Ivane" odzvanjalo je do Solina. Nevjerojatna Ivanova metamorfoza, od 'gotovog' igrača, kojega ti je žao gledati do stroja u najboljim godinama. Neki će reći da je to labuđi pjev, ali tko nakon svega išta može predvidjeti. Ivan je potpuno srušio zakone nogometa, doista je bilo malo logike da će nakon svega što mu se događalo u zadnjih godinu dana, opet biti 'stari' Perišić.

A nogometnim zakonistima i dalje prkosi i Luka Modrić. Kakva utakmica, kakva lekcija suigračima. Onima iz reprezentacije i onima iz Reala (Mbappe, Camavinga, Tchouameni). I ono uklizavanje Mbappeu u 86.minuti, kad je dotrčao kao mladić u svoj šesnaesterac i spasio gol. S gotovo 40 godina na leđima. Nema smisla, doista nema smisla! Ili Ante Budimir. Još jedna nestvarna priča, o dečku, koji je krenuo polako, padao i uzdizao se, bio otpisan i ponovno se vraćao. Da bi sad, s 34 godine igrao možda i najbolji nogomet života. I dočekao je trenutak karijere u reprezentativnom dresu. Kad je isto već, vjerojatno, pomislio da je svoje zenit u hrvatskom dresu već prošao. Četvrti pogodak, onaj Armeniji u Maksimiru, koji nam je donio Euro, vjerojano je ipak nešto značajniji, ali - Francuska je Francuska! I ostaje zauvijek u sjećanju.

VIDEO Marca: “Modrić je žestoko ukorio Mbappea! I potpuno ga nadigrao”

OCJENE - Hrvatska: Livaković iz Katara, Perišić iz snova, još jedna Maestrova lekcija. I - briljantna Hrvatska!

Modrić: ‘’Velika pobjeda, a mi u uzvratu moramo biti savršeni’’

Trojica 'mladića' u tijelu veterana najbolji su dokaz da je Hrvatska jedinstvena. Gdje drugdje pronaći tri takve nogometne priče, tri takve sudbine na jednom mjestu, u jednoj svlačionici. A da ne spominjemo ono što strancima nikad neće biti jasno, pa, ponekad nije ni nama. Kako je moguće toliko trajati na vrhu, uz tek poneki posrtaj, tako maloj zemlji s mizernom nogometnom bazom, očajnom infrastrukturom, sustavom, koji je više improvizacija nego sustav? I stalno, kad mislimo da je kraj, da smo najbolje od svih njih vidjeli, oni opet iznenade. I napišu taj neobičan scenarij. Po kojem to zakonu nogometa vratar, koji nije branio dva mjeseca i bio je ozlijeđen, može braniti tako fenomenalno, kao Livaković na Poljudu? Po kojem principu stoper (Duje Ćaleta-Car) može odigrati takvu utakmicu, bez greške, s obzirom da u klubu u zadnje vrijeme uglavnom grije klupu? I još puno toga što Hrvatsku čini jedinstvenom, posebnom, često potpuno neobjašnjivom. Ali, velikom, definitivno, velikom.

I to će, naravno, vrijediti kako god završi pariški uzvrat. Jer, u toj svojoj jedinstvenosti znala je Hrvatska napraviti i to, u samo tri dana odigrati dvije različite utakmice, ustati iz pepela do zvijezda ili se s neba strmoglaviti u blato. Sve smo već vidjeli pa nećemo unaprijed slaviti. Zapravo, mislili smo da smo sve vidjeli, dok nismo u Splitu svjedočili Perišićevu pogotku, Modrićevom uklizavanju u zadnjim minutama... Nekad nas ljuti, nekad je kritiziramo kad gubi, nekad možda i odustanemo, jer mislimo da više nema smisla. Ali, Hrvatska je stvarno - unikat. Raritet! Koji traje i ne odustaje.