Hoxha i Bakrar zaplesali na Poljudu, Hajduk ostao u magli vlastitih ideja

Vidović je u startnim kolima ostao nedorečen, vižljavi Varela je prezelen za utakmicu ovakve magnitude, pa je Kovačević je posegnuo u unutarnje rezerve, u onaj skromni dio koji je preživio pretumbacije Zvonimira Bobana. Odlučio se za iskusnog, albanskog reprezentativca koji ima svoje mane, poput krivih odluka u završnici i nebrušenih tehničkih sposobnosti, zbog čega je znao nemali broj puta dizati živce modrom puku, ali ima i nekih vrlina, poput ove da usred Poljuda odradi 50-metarski sprint, naniže pola obrane Hajduka i onda uhvati Ivušića na krivoj nozi udarcem u prvi kut.

Nečemu sličnom se od svog desnog krila nadao i Gonzalo Garcia. Španjolac je nanišanio lijevi bok Dinama, onaj na kojemu je ordinirao Goda, mekim trbuhom obrane Modrih i naredio Gambijcu, Abdoulieu Sanyangu – Bambi, da nemilosrdno napada braniča Dinama, da traži igru jedan na jedan, prazne džepove prostora na terenu i da bude opasan po gostujući gol. I bio je, u dva navrata je projurio u dubinu, ali za razliku od kolege na suprotnoj strani, nije imao mirnoće u završnici.

Napad Bijelih, nije tajna, ima određenih kreativnih problema u ofenzivnom dijelu, a Garcia će morati revidirati idejni nacrt i oko faze obrane. Jednako kako su su igrači Hajduka nezainteresirano promatrali Hoxhu kako im se ušetava u zonu udarca, tako su inkasirali i drugi. OK, Hrgović jest napravio kardinalnu pogrešku u primanju i dodavanju, ali njegovi suigrači su imali dovoljno vremena da zatvore koridor Mounsefu Bakraru i odrežu mu bilo kakvu ideju o spektakularnom solo-pogotku. Inspiriran pogotkom Hoxhe, Bakrar je odlučio odgovoriti na izazov čak i povisiti ulog pa kada mu se otvorio autoput prema vratima, od grede autorizirati pogodak kojim je ohladio bilo kakve ambicije domaćih o pozitivnom rezultatu.

Dva gola na individualnu kvalitetu, dva trenutka nadahnuća donijela su Dinamu veoma bitna tri boda. Pred Maksimirom i Poljudom je još uvijek natpis 'under construction', Kovačević i Garcia pred sobom imaju još puno posla, a Derbi je to zorno prikazao. Dinamo nije igrom izdominirao na Poljudu, imao je Hajduk svoje momente u utakmici, a Gorica i dalje strši kao opomena da Modri moraju podići svoju razinu nogometa. A pobjeda u Derbiju može zgodno poslužiti kao tobogan za skok u nastavku sezone.

Što se Bijelih tiče, nesumnjivo će uslijediti nova serija otrovnih strelica prema Garciji i njegovoj ideji, ali Bijeli bi se mogli za štogod uhvatiti. Imali su posjed u prvom dijelu, doduše sterilni, ali Garcia, ako ništa, može biti zadovoljan što mu se momčad nametnula Dinamu nešto boljim ritmom. Problem i dalje leži pred protivničkim golom - Hajduk nema konkretnu završnicu, a i u zadnjoj liniji su se sada otvorile pukotine, koja se kod oba pogotka, nedopustivo, povukla u krilo Ivušiću.

Treba reći i to, Kovačević ima luksuz da mu u igru s klupe ulaze igrači poput Bennacera, Bakrara, Kulenovića, Pereza-Vinlöfa, a Garcia, pa, ipak nema taj komoditet.

Ako ćemo o trenerskim zamislima, Kovačević je ovog puta odnio taktičku bitku nad Garcijom. Zbog toga je prvi Derbi Dinamu donio mir, a Hajduku nove glavobolje.