Grazie e arrivederci Mister, Hajduku treba trener na duge staze

Pomalo očekivani scenarij danas se odvio na Poljudu. Sporazumno je prekinuta suradnja Paola Tramezzanija i Hajduka. Talijan je uz nešto muke nakraju dogurao momčad do Europe i ispunio svoj primarni cilj zbog kojeg je sletio u Split.

Činjenica je da se Tramezzani nigdje nije zadržavao duže od jedne sezone pa je bilo nerealno očekivati da će se baš na Poljudu promijeniti. Sami njegov dolazak bio je iznenađenje. U novinarskim perima tada su se risale druge kombinacije na klupi Hajduka. Prvi 'pick' bio je Marino Pušić, Mostarac s dugogodišnjom adresom u Nizozemskoj koji je trenutno pomoćni trener u velikanu Feyenoordu, u koji je prešao iz AZ Alkmara. Pušić je s upravom Hajduka razgovarao u siječnju, ali dogovor na kraju nije bio postignut.

Bomba se Poljuda: Tramezzani više nije trener Hajduka!

Mediji su poslije za glavnog favorita isticali portugalskog stručnjaka Silasa s kojim je Hajduk bio na korak do dogovora, ali sve je propalo zbog financijskih zahtjeva za stožer Portugalca. S obzirom na njegove trenerske reference smatralo se da bi se on najviše uklopio u viziju budućnosti Hajduka, međutim financije su bile nepremostiva zapreka. I baš u trenutku kad su svi mislili da je baš njihov favorit novi trener Hajduka, Lukša Jakobušić i Mindaugas Nikoličius iznenadili su sve odabirom Tramezzanija.

Kako smo spomenuli, Talijana je pratila stigma lutalice i bilo je jasno svakom da je njegov odabir tek vatrogasno rješenje situacije u kojoj je Hajduk bio. Momčad u rasulu, kapetan i ponajbolji igrač Mijo Caktaš nije htio potpisati novi ugovor, Europa daleko i u glavama mnogih nedostižna, a mnogi navijači nisu vidjeli neku svijetlu točku te zime. Krenulo je lagano, dobio je za početak pojačanja kakva već dugo nije imao neki trener Hajduka i s kojima bi Bili u nekoj normalnoj situaciji mogli razmišljati o borbi za sami vrh. No snovi na stranu, Hajduk je iz ove situacije odlučio izaći i ove zime su postavljeni temelji, plitki, ali su tu i daju neke naznake bolje budućnosti, a veliku ulogu u svemu imao je talijanski strateg.

Ključne su neke utakmice kroz koje najlakše napraviti rezime Tramezzanijevog mandata u Hajduku.

Krenuo je pobjedom protiv Šibenika na Šubićevcu golom Tonija Teklića, na kojeg će kasnije Tramezzani potpuno zaboraviti, a taj mot zanemarivanja mladih igrača koji zaslužuju priliku ostat će glavna zamjerka Talijanu. Istu stvar napravio je dva mjeseca kasnije protiv Šibenika kad je utakmicu riješio Marin Ljubičić kojem je pravu priliku dao tek još u susretu protiv Rijeke na Poljudu kada je mladi napadač vratio asistencijom u pobjedi od 3:2.

Dosta mu se zamjeralo da Hajduk ne stvara dovoljno šansi i da ta tranzicija iz obrane u napad praktično ne funkcionira. A nije funkcionirala pogotovo kada u igri ne bi bilo Marka Livaje koji je, jasno, svojim dolaskom postao glavni motor ove ekipe. Pa čak i kad bi Livaja bio u igri, a ne bi bio raspoložen, što smo imali prilike vidjeti u četvrtfinalu Kupa, igra bi prema naprijed djelovala bezidejno. S vremenom sve se izmijenilo dobili smo prvo odličnu suradnju Umuta i Livaje, a ulaskom Stipe Biuka u prvu momčad igra Bijelih dobila je napadačku dimenziju više dok je jednu i drugu stranu izvrsno povezivao Marco Fossati.

Tramezzani se obratio navijačima video porukom: "Hajdukova klupa je poželjna, a na njoj su prije mene sjedili bolji treneri" (VIDEO)

Možda najveća prekretnica u Talijanovom mandatu je bio derbi na Maksimiru odigran 25. travnja kada je Dinamo igrao tek onoliko koliko im je trebalo da pobijede s 2:0, ali u momčadi Hajduka zaiskrila je vatra budućnosti u vidu Biuka. Nakon tog derbija bilo je jasno i Talijanu da mora upariti Livaju i Biuka da bi došao do rezultata, a rezultat je bio nogometni spektakl. Pala je Rijeka na Poljudu, a isti onaj Dinamo koji ih je ponizio je na kraju izvukao remi na Poljudu. Najgore je stradala Gorica koju su deklasirali s 4:0.

O Tramezzanijevoj igri nije ni pošteno pisati posebne analize jer nije proveo adekvatno vrijeme na klupi za to, a pošteno je kazati da nije ni pripreme odradio s momčadi. Sve što je radio je bilo bez nekog konkretnog dugoročnog plana, ali je slagano smisleno u hodu. Prvo je postavio temelje, a onda je postepeno razvio igru prema naprijed i to srećom što je u momčadi imao virtuoze poput Livaje i Biuka.

Velika zamjerka Tramezzaniju uvijek su bile izmjene koje praktički nije ni koristio, a još više mu se zamjera nepovjerenje prema mladim igračima. Kako smo naveli, Biuka jednostavno nakon Dinama nije mogao izvaditi više iz momčadi, dok je nažalost mladom Ljubičiću odlučio pretpostaviti napadača na posudbi Umuta Nayira.

I upravo je to problem s Talijanom, veći od uzimanja dresa Lirima Kastratija ili nošenja Adidas trenerke. Tramezzani je trener za kratke staze, a Hajduk je klub koji mora razmišljati u smjeru razvoja mladih igrača iz svoje Akademije. Biuk i Ljubičić su tu i pokazali su da talenata ne nedostaje. Juniori su prvaci, a uskoro bi u prvoj momčadi mogli vidjeti još neke od njih, koji možda nisu sad spremni biti nositelji, ali sustavom u kojem postoji njihov plan razvoja Hajduk samo može profitirati.

Tko će naslijediti Tramezzanija?

Dakle, Hajduk jednostavno ovog puta mora odabrati trenera s kojim računa za budućnost ako želi rezultat i pokazati strpljenje za njega, ali i igrače koji nadiru iz škole. Jer kako je već nebrojeno puta rečeno, Hajduk je najveće transfere ostvarivao od svojih igrača, a i najbolje rezultate je postizao s igračima iz svoje škole.

U konačnici Tramezzani je napravio ono što se od njega očekivalo, a s igračima je razvio odličan odnos i sigurno s Poljuda odlazi u pozitivnom ozračju.

Stoga, svaki navijač Bijelih može Misteru kazati: Grazie e arrivederci Tramezzani.