Glad je jača od svake istine

Normalna je stvar da svaki čovjek svoj rodni grad smatra najljepšim, jedinstvenim, posebnim. Pravi Zagrepčani diče se svojom gospoštinom, Splićani vjeruju da su nema ljepšeg mjesta od njihove rive, Riječani pak žive u uvjerenju da su drugačiji od drugih. Dakako, sve je stvar nekog osobnog osjećaja i perspektive, svaki grad i svako mjesto ima neke svoje vrline i mane, a ista stvar vrijedi, između ostalog, i za njihove nogometne klubove. Koji nerijetko utjelovljuju baš ono što neki grad ili neko mjesto jest.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Neposredno prije početka utakmice između Rijeke i Lokomotive kvarnerski zaljev otuširan je tipičnom riječkom kišom. Koje nema i nema, a onda kad čovjek pomisli da je neće ni biti, iznenada se pojavi. Rijeka se od prvog sučevog zvižduka nametnula, pokazali su da su iznimno motivirani, da ih ništa manje od tri boda ne zanima te su već do poluvremena napravili dva velika koraka prednosti u odnosu na svojeg protivnika. I u nastavku su dobro krenuli, brzo su napravili dodatni korak prednosti, da bi onda u razmaku od dvije minute dozvolili gostima da se vrate u igru. No, kako je drugi korak bio 'nevažeći', prednost je ostala osjetna, a potom je i točku na (R)i sjajnim pogotkom stavio Marco Pašalić. Možda čak i oproštajnim…

Iako bi Rijeka trebala biti fokusirana primarno na sebe, nekada bi trebali malo pogledati i u tuđe dvorište prije nego što se spreme donijeti neke velike odluke. Koje mogu puno toga determinirati u narednim mjesecima. Dinamo je i dalje 'enigma', njihova igra ne oduševljava, dok Hajduk – kašljuca. Nakon više od polovice prvenstva društvo s Kvarnera je na vodećem mjestu. S daleko najboljom obranom i drugim najefikasnijim napadom. Hajduk je nakon remija sa Slavenom na dva boda zaostatka, Dinamo je ostao na minus sedam, ali za razliku od Bijelih i Plavih Riječani svoje redove ne pojačavaju, već svi sa sobom nose etiketu sa cijenom.

Riječani svojim navijačima osigurali 'provod ludi', Lokomotiva nemoćna, eurogolova nije nedostajalo!

Nakon što je Galešić prodan u Dinamo, mnogi su na Kvarneru pomislili kako je 'badžet' napokon zaokružen. No, sada je i Marco Pašalić na koračić od transfera. I u redu, pet milijuna eura je velik novac, na takve ponude ne može ostat imun ni klub, a ni igrač, ali isto tako, ako nisu baš svi u potpunosti sigurni u taj posao, možda 'forsiranje' nije najispravniji put. Uostalom, sjećamo se kako je nakon najlošije polusezone u novijoj povijesti kluba Rijeka imala na stolu Dinamovih 2.2 milijuna eura (uz neke bonuse) za tada najboljeg igrača Matiju Frigana, ali ples sudbine bio je takav da transfer, usprkos Rijekinom 'da', nije prošao pa je onda mladi napadač pola godine kasnije za čak 3.3 milijuna eura više (!) preselio u Belgiju. I usputno bio od krucijalne važnosti da se Rijeka vrati tamo gdje oduvijek zaslužuje biti. Nitko ne može tvrditi da bi Pašalić u lipnju ili srpnju postigao cijenu od osam ili više milijuna eura, ali bi ga se sigurno (ako, naravno, ostane zdrav) moglo prodati za isti iznos kao sada te bi, ono još važnije, Rijeci bio od velike koristi u borbi za naslov.

A taj naslov nije utopija, nije nešto nerealno ili nemoguće, nije nešto do čega ova Rijeka ne može. Usprkos većem ulaganju i brizi, trava u susjedovom dvorištu zaista nije zelenija...

Rijeka je Lokomotivu svladala jer je bila gladnija. A Grad, jedna od najboljih riječkih rock 'n' roll grupa ikada, to je idealno opisala kroz stihove bezvremenskog hita 'Ima li nešto' u kojem govore o tome kako je glad jača od svake istine. Baš ta istina nekad je toliko bolna za Riječane da ju ne žele prihvatiti, odnosno pokušavaju kreirati neku svoju s kojom će se staviti u isti koš s onima koji imaju uvjete o kakvima oni mogu samo sanjati. Rijekini konkurenti u HNL-u žive po principu da kada su dobri, svi rade na tome da budu još bolji. S druge strane, kad je Rijeka dobra, za njih je to dvosjekli mač. Jer netko će otići. I dobro je kad se priča u jednini, ali kada se priča (što je puno češći slučaj) u množini, tada se, da bi prošli prvi kroz cilj, mora dogoditi pravo malo čudo.

Đalović: „Nadam se da Pašalić ostaje, on je klasa. Ako ode, bit će mi teško“, Čabraja: „Bolje smo prošli nego prvi put“

Mnogi prvenstvo uspoređuju s maratonom, ali kada bi se povukla paralela sa sprintom, Rijeka je nakon prvih 60 metara u vodstvu. Jedan sjajan sprinter, doduše sklon kiksevima u ključnim utrkama, puše im za vratom, dok je prvi favorit u ovom trenutku u ozbiljnom zaostatku. Ali, on oduvijek najbolje čuva za završnicu utrke. Kad bi Rijeka uspjela ugasiti sve zvukove i kad bi sve osim staze bilo u mraku, ponoviti uspjeh iz 2017. itekako bi mogli. Usprkos tome što se kamerman nije predugo zadržavao na njima neposredno prije početka utrke…

Što sve može Rijeka? Ako jedni drugima budu pratili prste i korake, hodali tiho i ne nametali se, oni stvarno mogu prvi stići tamo gdje drugi, naročito u HNL-u, u principu stižu kasnije. Glad je jača od svake istine, pa i one da će Rijeci put do snova uvijek biti teži nego mnogima. Čak i onda kada ne bi trebao biti…