Bjelica proslavio 500. utakmicu kao trener i otkrio najbolniji poraz na klupi

Pred nogometašima Osijeka danas je iznimno težak zadatak. Momčad koja se bori za vrh 1. HNL i ne odustaje od snova da na kraju sezone prvi put u klupskoj povijesti sezonu okončaju na prvom mjestu hrvatskog prvenstva. Raspored im nije naklonjen, očekuje ih nekoliko iznimno utakmica, a prva u nizu je ona današnja protiv splitskog Hajduka.

Hajduk s početka sezone i Hajduk danas su dvije potpuno drugačije momčadi. Nije samo stvar igračkog kadra, već i neke nove struje u klubu koja bi se s vremenom mogla pokazati nečime izvrsnim. Ali, polako…

Priča dana i tjedna i mjeseca u Osijeku je Nenad Bjelica. Ponajbolji hrvatski trener proslavio je 500. utakmicu na trenerskoj klupi, a u razgovoru za klupske stranice dotaknuo se svojih početaka, podvukao je koji mu je poraz najteže pao u trenerskoj karijeri, da bi za kraj dodao kako bi naslov prvaka s Osijekom bio vrhunac svega što je napravio na trenerskoj klupi.

„FC Karnten sam preuzeo još kao igrač. Da bih sve to mogao preuzeti pozvao sam Slobodana Grubora koji mi je bio pomoćnik tada i on je uglavnom kao trener vodio momčad jer sam ja bio na terenu, a to je dosta specifično. U tih 25 utakmica sam trenirao i vodio momčad kao glavni šef. To je bio dosta težak period za klub, isti je na kraju nestao, otišao u stečaj. Ti počeci su bili sjajni i jedna karakteristika za tu sezonu je ta što je momčad ispala iz lige, a mi smo zadnjih pet utakmica pobijedili bez primljenog pogotka. Nedostajao nam je jedan bod na kraju, a kad sam preuzeo ekipu bila je razlika od 10 bodova u odnosu na predzadnjeg“, rekao je Bjelica o svojim počecima.

„Najveći uspjeh u Austriji Beč je bio taj što smo ušli u Ligu prvaka, to je bio prvi i zadnji put da je klub igrao u tom natjecanju. Sjajan je bio taj period, taj početak. Teška je bila sezona, jako puno utakmica, tad sam se prvi put suočio s ritmom od utakmice svaka tri dana bez pauze i odmora. Prebacivali smo se sa stadiona od 35 000 ljudi do igranja u Grodigu gdje je bilo 200 – 300 ljudi na stadionu. Teško je to bilo za mene i igrače, ali sve je to bila neka vrste škole. Pamtit ću taj period po Ligi prvaka, a vjerujem i da mene navijači pamte po istoj stvari“, dodao je Bjelica. Nakon toga odlazi u Speziju gdje je vodio momčad ukupno u 61 utakmici, zabilježio je 25 pobjede, 18 remija i jednako toliko poraza, nakon čega odlazi u poljski Lech.

„Oni su drugi – treći klub u Poljskoj iza Legije po svemu. Po tradiciji, financijama… Dobro, ima klubova koji su više puta bili prvaci Poljske, ali u ovom novijem periodu sigurno su iza Legije drugi najbolji klub u zemlji. Sjajna infrastruktura, sjajan stadion, sjajni navijači i sjajno sam se tamo osjećao. Osjećao sam se najviše kao trener. Puni stadioni, dobra atmosfera… Jako mi je ugodan bio boravak u Poljskoj“, započeo je Bjelica, nakon čega se osvrnuo na ono što ga najviše boli i koji mu je poraz najteže pao u trenerskoj karijeri:

„Ostaje velika žal što nisam donio jednu titulu tim navijačima. Bili smo jako blizu, u finalu Poljskog kupa protiv Arke, a to je jedna od utakmica koja me najviše boli od ovih 500, taj neosvojeni kup s Lechom. U prvenstvu smo dvije godine bili na bod – dva, završili smo na podiju, dvije smo godine bili treći, ali ta utakmica u Kupu mi je baš jako bolna da navijačima nisam mogao dati barem tu jednu titulu u mojem periodu u klubu koji je bio veoma uspješan. Imali smo nekoliko igrača koji su danas reprezentativci Poljske, dosta dobrih transfera smo napravili, a mislim da sam i danas po prosjeku osvojenih bodova najbolji trener Lecha, ali sve bez titule i to mi je jedna mrlja u tom periodu koji mi je bio jako lijep i ugodan. Jedino što mi je nedostajalo je obitelj, predaleko sam od njih bio i taj pritisak da sam bio bez njih mi je bio težak, a nakon što sam s klubom ušao u seriju od dva – tri loša rezultata, rastanak je bio neizbježan“, naglašava Bjelica.

Prije povratka u Osijek, Bjelica je vodio Dinamo. 101 utakmica, 73 pobjede, 15 remija i tek 13 poraza. Fenomenalan učinak.

„Dinamo je sigurno period s najviše trofeja. Puno dobrih igrača, dovedeni na njihov maksimum. Puno velikih europskih utakmica protiv velikih protivnika, a tu su i dva osvojena prvenstva bez mrlje i s velikom prednošću u odnosu na drugog. Ponosim se na taj period i bilo mi je jako lijepo tamo“, kratko je istaknuo današnji trener Osijeka, da bi se za kraj osvrnuo na trenutnu situaciju u 'svojem' Osijeku.

„Definitivno bi titula s Osijekom bio moj najveći uspjeh u karijeri. U svakom od prethodno nabrojanih klubova sam postizao nekakve rekorde, ali Osijek je moj klub, klub u kojem sam odrastao, klub za kojeg navijam… Ostvariti takav rezultat, veliki rezultat, za mene bi neupitno bio najveći uspjeh u karijeri. Nadam se da će biti još puno utakmica u Osijekovom dresu. Što se tiče bilježnice, ja sam ju do kraja ispisao za vrijeme lockdowna i napisao sam sve to kronološki. Sve je vrlo pregledno i mislim da mi neće novih 500 koje planiram stati u ovu bilježnicu, ali za to će se naći neka nova“, zaključio je strateg Osijeka, Nenad Bjelica.

Cijeli razgovor za klupski Osijek TV pogledajte u nastavku.