Đalović je s Rijekom na Maksimiru slavio samo jednom, a Plave je tada vodio – Velimir Zajec!
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 23.11.24. | 08:00
Ta utakmica bila je ujedno i prva Ademijeva u plavom dresu.
Više od 14 godina prošlo je otkako je Radomir Đalović upisao svoju prvu i zasad jedinu pobjedu na Maksimiru protiv Dinama noseći na sebi obilježja Rijeke. Bilo je to na samom početku sezone 10./11., u drugom kolu HNL-a, kada je posljednjeg dana srpnja broj Celzijusa u zraku bio 'opasno' iznad brojke 30. Na stadionu se nije okupilo previše gledatelja, podaci govore da ih je bilo manje od 4000, a većina njih sasvim sigurno nije bila pretjerano zadovoljna ishodom utakmice. Što se na samom početku nije moglo naslutiti…
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Igrala se osma minuta kad je Sammir, na dodavanje Vrsaljka, doveo domaćina u vodstvo, da bi onda 15 minuta kasnije stvari na početak vratio Rodić kojem je to bio prvi pogodak u dresu Rijeke kojoj se priključio baš tog ljeta nakon što je prethodno branio boje Hajduka. Kod tog pogotka za 1-1 nespretno je – i to baš na dalekometni pokušaj Đalovića – reagirao Lončarić, nakon čega je novi napadač Rijeke bio najbrži na odbijenoj lopti pa ju pospremio u mrežu. Do pobjede su Riječani došli u 73. minuti kad je slobodan udarac sjajno s desne strane izveo Štrok, da bi onda Badelj nesretno postigao autogol i tako Rijeku nakon dva kola usmjerio prema vrhu. Rijeka je bila fenomenalna na otvaranju spomenute sezone, nakon prvih šest kola imali su učinak od pet pobjeda i jednog remija, ali sve je krenulo u nekom krivom smjeru nakon poraza od Cibalije u Vinkovcima (1-4), nakon čega su potom 'skalp' Riječana skinuli Hajduk (0-1) i Zagreb (1-3).
Đalović i Rodić slave pogodak za 1-1 na Maksimiru protiv Dinama. Foto: Igor Kralj/PIXSELL Foto: Dinamo - Rijeka
Crnogorski napadač je tada odrađivao svoj drugi mandat u riječkom dresu, da bi onda na polusezoni svoje talente odnio u Amkar Perm. Doduše, prije njegovog odlaska u Rusiju je Dinamo na Kantridi u 17. kolu uzvratio Riječanima za poraz na Maksimiru. Plavi su bili bolji s 2-0, s tim da se tog ogleda Đalović sigurno ne sjeti s osmijehom na licu budući da mu je u 52. minuti, tada pri rezultatu 1-0 za goste, kazneni udarac sjajno obranio Ivan Kelava.
Đaloviću je ta utakmica bila posljednja u dresu Rijeke protiv Plavih. Igračka karijera potrajala mu je narednih 10 godina, da bi se onda svojem 'drugom domu' vratio u ljeto 2022. kao pomoćni trener. Ispočetka je pomagao svojem prijatelju Faustu Budicinu, potom Serseu Cosmiju i Sergeju Jakiroviću, da bi prošle sezone bio čovjek od povjerenja Željka Sopića. Kako je Rijeka posljednji put Dinamo u Zagrebu svladala prije tri godine (3-1) u četvrtfinalu Kupa (nakon te utakmice s mjesta glavnog trenera odstupio je Damir Krznar), Đalović na pobjedu na Maksimiru čeka još od tog ranije spomenutog 31. srpnja 2010. godine kada je na klupi Dinama sjedio – Velimir Zajec.
Miljenik Dinamovih navijača danas je predsjednik kluba, dok je na klupi Nenad Bjelica, čovjek koji je uvijek 'posebno motiviran' kad su na suprotnoj strani terena nogometaši Rijeke. Odradio je on svojih okršaja protiv njih, i u svojem prvom mandatu na klupi Dinama, a posebice potom i na klupi Osijeka. Dok je bilo Bjelice, postojao je i svojevrsni rivalitet između Plavo-bijelih i Bijelo-plavih, da bi se onda njegovim odlaskom iz rodnog mu grada plamen ugasio.
Što se tiče Đalovića, njemu je ovo druga utakmica koju će kao glavni trener odraditi protiv Plavih. U njegovoj prvoj, a ujedno i prvoj ovosezonskoj utakmici spomenuta dva takmaca, pobjednika nije bilo (1-1), s tim da su Riječani u tom ogledu bili puno bliži slavlju iako su prije toga u Ljubljani doživjeli jedan od najtežih poraza u povijesti kluba (0-5). Doduše, ta utakmica neće ući u CV Radomira Đalovića, već Darka Raića-Sudara, budući da je Crnogorac prvi put Rijeku s UEFA Pro licencom vodio prije nešto više od mjesec dana kada je Rijeka protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj odigrala 2-2. Premda, svi znamo čiji je to poraz.
Inače, dvojica pomoćnika Radomira Đalovića, Igor Čagalj i Davor Landeka, nekoć su se davno vodili kao igrači Plavih. Istini za volju, s nastupima za prvu momčad ne mogu se pohvaliti, ali da je onomad plava boja bila 'njihova', to je činjenica. Naravno, s vremenom je obojicu boravak na Kvarneru 'obojio' u bijelo, baš kao i Đalovića, stoga se ne može reći da je za njih ovo posebno 'emotivan' okršaj. Iako, za Đalovića je svaki okršaj emotivan, jednostavno je takav čovjek, premda nismo sigurni da većina igrača koje sada vodi nosi istu emociju prema Rijekinoj bijeloj boji poput njega. Osim, naravno, kapetana Smolčića, ali to svakako nikoga ne iznenađuje.
Đalović tako ove subote 'jurca' svoju prvu trenersku pobjedu protiv Dinama te drugu pobjedu općenito protiv Plavih u bojama Rijeke. Budući da je na konferenciji za medije istaknuo kako od svojih igrača 'u najmanju ruku očekuje da ostanu neporaženi', očito i sam vjeruje kako je došlo 'vrijeme' da se ponovno napusti Maksimir s rukama u zraku…
_(1).jpg)
