I. SučićPovici publike 'ovo je Rijeka' kao pogonsko gorivo, Đalovićevi dečki protiv Dinama pokazali da mogu!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 02.09.24. | 12:00
Prije ulaska u tunel, stisak ruke Smolčića i Galešića te Đalovićevo kimanje glavom na pljesak publike najbolje su opisali koliko je Rijeci jedna ovakva izvedba bila potrebna. U probleme su se uvukli, iz problema su se izvukli. I izborili se za mir u narednih 14 dana koji im je svima trebao.
Proteklog tjedna naslovne stane većine engleskih medija, čak i onih sportskih, zauzeli su braća Noel i Liam Gallagher. Tu priču već smo ispričali na Germanijaku, njihovo veliko pomirenje fanovi Oasisa jedva su dočekali, stoga vijesti kako se na crnom tržištu karte za povratnički koncert prodaju za više od 12.500 funti ne bi trebale biti nikakvo iznenađenje. Iako je u svakom slučaju riječ o jednom od najboljih rock bandova današnjice, ne može se reći da ste 'poderani' Liamov vokal mogli baš svaki dan mogli čuti na radiopostajama. No, sada se Oasis može čuti na svakom koraku, bilo to dok u trgovini čekate red na blagajni ili pak iz slušalica nekog klinca koji na Spotifyju dao priliku 'nekim starim kokama' da malo oplemene njegovo glazbeni opus.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Oasis već sada ima nekoliko bezvremenskih megahitova, primarno tu mislimo na Wonderwall, Don't look back in anger te Champagne supernova, ali i među pjesmama koje se nisu uspjele popeti do postolja ima ozbiljnih 'stvarčina'. Jedna od njih je i Stop crying your heart out koju je napisao stariji brat Noel, a nekoliko stihova iz te pjesme nekako najbolje odgovara onome što su svi navijači Rijeke prošli sa svojom momčadi posljednjih dana.
Dakle, sam naziv pjesme, čija bi slobodni prijevod bio 'prestani isplakivati svoju dušu(srce)', ne treba dodatno pojašnjavati. Riječani, na njihovu sreću, nisu dugo oplakivali poraz iz Ljubljane, premda će se tih pet komada svakako dugo zadržati negdje duboko u njihovim glavama. No, u nastavku tog Oasisovog hita Liam je pjevao o tome kako se ono što se dogodilo više ne može promijeniti te da iz svakog poraza čovjek mora nešto naučiti te jednostavno nastaviti dalje. Uglavnom, prepričane riječi tog teksta ne mogu ustaviti utisak kao sama pjesma, ali s njom se Riječani svakako mogu poistovjetiti. Neke stihovi kao da su za njih bili pisani…
Dinamo je za Rijeku bio drugi test karaktera u samo nekoliko dana. Pad protiv Olimpije poslao ih je na popravni, a njega su, iako su izgledi bili protiv njih, u konačnici uspjeli položiti. U jednom trenutku Rijeka nas je podsjetila ne jednog srednjoškolca koji se u ljetnim mjesecima pojavio na popravnom ispitu, za kojeg je stvarno učio, da bi onda prvih pola sata jednostavno gledao u taj papir pred sobom i ne poduzimao ništa. Dinamo je bio bolji, pogodak kojeg je postigao Petković 'visio je u zraku' otkako je očajni Duje Strukan ove nedjelje prvi put upotrijebio svoju zviždaljku (gori je bio samo Dario Bel), a kad je Plavi 9 svladao nemoćnog Zlomislića, nije bilo osobe na rujevičkim tribinama koja je u tom trenutku istinski vjerovala da Riječani imaju to što im je potrebno da okrenu utakmicu u svoju korist.
No, kako nisu bili spremni još jednom predati prazan papir, Riječani su napisali svoja imena u gornji desni kut papira, zaplesali kemijskom olovkom svojim prstima pa krenuli. Kad su na ono najteže pitanje, a ono je uvijek isto – kako zabiti pogodak – pronašli odgovor, onda im je cijeli ispit nekako izgledao sve lakše i lakše. Zalaufali su se, u drugom dijelu bili puno bolji takmac, ali kako su ispočetka ipak malo previše vremena potrošili zureći u jednu točku, na kraju je taj remi ipak možda i najrealniji ishod. Iako, treba biti iskren, Riječani su nakon utakmice žalili za tri boda, dok je Dinamo bio zadovoljan s tim jednim. Koliko je u nogometu samo malo potrebno da se stvari okrenu…
Đalovićeva momčad je za svoj performans protiv Dinama, koji je na Rujevici istrčao u svojem najjačem sastavu, zaslužila gromoglasan aplauz. I dobili su ga, nekoliko minuta prije kraja utakmice stadionom je odjekivalo 'ovo je Rijeka', a baš to im mora biti u mislima u narednih 14 dana koji su trebali svima u klubu. I treneru, i igračima, ali i čelnim ljudima. Nakon ludog prošlog tjedna, kvarnerski zaljev zaželio se malo mira, malo tišine. I rada. OK, o Europi više ne moramo, rana kod Riječana tek mora zacijeliti, ali zato je situacija u prvenstvu i više nego dobra. I sada se moraju fokusirati na ono što im je ostalo. Pisali smo ranijih tjedana kako bi s prolaskom u Europu već sada sezonu učinili uspješnom, što ne znači da ona do kraja ne može postati takva. Samo, hoće li to zaista biti tako, doznat ćemo tek tamo u svibnju sljedeće godine. Dotad će se mnoge stvari promijeniti, ali cesta kojom mogu doći do pozitivne ocjene je samo jedna. Korak po korak, prepreku po prepreke, bitku po bitku. Potvrdu da mogu sada su dobili, a to je jedino što su u ovom trenutku mogli i trebali tražiti.
