Rimac za Germanijak: „Izostankom Bogdanovića, Šarić je postao lider. Igra sjajno jer osjeća da je najbitniji“

Hrvatska košarka očito ne može pobjeći od same sebe. Naviknuli su nas domaći košarkaši da u kratkom roku pokažu dva sasvim suprotna lica: ono kao što je protiv Slovenije kada se čovjek mora uštipnuti za obraz kako bi shvatio da nije tek pusti san, pa zatim i ono kao protiv Novog Zelanda koje tjera u malodušje.

Ali ovog puta je cijela stvar poprimila obrise groteske pa smo u manje od 20 sati prešli taj već dobro utabani put, od neizmjerne radosti do gutanja gorke pilule, nakon čega je teško othrvati se ciničnoj pomisli „to je ta dobra, stara hrvatska reprezentacija“.

Kako to obično biva, igrači su od majstora postali preplaćene zvijezde, a izbornik od spasitelja do neznalice.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Kada godinama plešeš po rubu provalije pa onda i upadneš u nju, tako da smo za protivnike imali košarkaške liliputance poput Luksemburga ili Irske, stigma se teško riješiti. A onda su nas jučer još slomili i ovi 'ragbijaši'.

Bez očajavanja, molim

Sesar: „Uspjeli su nam poremetiti ritam, ali ne vidim problem u ovom porazu“

Šarić: „Nemamo dovoljno talenta da igramo s pola gasa, pojela nas je nervoza“

Poraz kao opomena: Hrvatska poražena, ali ide u polufinale

Ova generacija je, međutim, zaslužila zeru više kredita od nekih prethodnih. Ne jer se može pohvaliti nekim povijesnim rezultatom, peharom ili medaljom – iako je osvajanje turnira u Istanbulu hvalevrijedan pothvat – već zbog činjenice da ova Hrvatska zna što želi i igra, konačno, dobru košarku. Cijela stvar ima nekog smisla. Pa, kvragu, koliko smo se samo utakmica nagledali u kojima su naši košarkaški izgledali kao da su se prvi puta upoznali na zagrijavanju.

Hrvatska je odradila jednu sjajnu i jednu lošu utakmicu, ali ide u polufinale kvalifikacijskog turnira, vrlo vjerojatno s prvog mjesta. I to je jedino bitno. S tim se slaže i trener Slaven Rimac koji je dao svoje viđenje dosadašnjeg dijela turnira za Germanijak.

„Pobijedila nas je hrabra momčad koja je utakmicu odigrala bez ikakvog pritiska. Mi smo bili prazni, prvenstveno mentalno. I sam sam bio u tim situacijama kao igrač i kao trener, kada utakmica ide u jednom smjeru, osjećaš da si tu negdje, blizu da prelomiš, znaš da ti trebaju još dva, tri dobra napada, dvije, tri dobre obrane da dođeš u rezultatsku komociju. I onda se u času sve preokrene. I više nema nazad“.

Trener Splita dodaje i kako mu se nije svidjelo podcjenjivanje Novog Zelanda.

„Kod nas je Novi Zeland predstavljen kao trećerazredna momčad, a imaju ozbiljne igrače poput Delaneya i Wetzella koji imaju kvalitetu. Ne treba zaboraviti ni da je novozelandska liga jaka, da se dobro plaća, kao i australska u kojoj igra dosta njihovih igrača. Pojedinačno su daleko od Slovenije, ali došli su nam u krivo vrijeme, sve su pogađali i zaslužili su pobjedu“, govori Rimac u startu razgovora.

Kapetan kapetanski

Sesar: „Kada igra s loptom u rukama, Šarić je najbolja četvorka u Europi“

Spahija za Germanijak: „Imamo šanse u Grčkoj iako nismo favoriti, a Luka Božić samo sebi radi štetu“

Pitamo ga je li samo umor odigrao ključnu ulogu ili je tu ipak bilo više elemenata odgovornih za poraz?

„Mentalno te takva pobjeda protiv momčadi kao što je Slovenije mentalno isprazni i ne možeš u manje od 24 sata imati isti fokus i energiju potrebnu da dobiješ momčad koja je posložena. Mi smo imali svojih prilika u toj utakmici, u prvoj i trećoj četvrtini smo mogli otići na veću razliku, ali nismo uspjeli. Nismo toliko loše odigrali, imali smo s druge strane raspoloženog protivnika, takva nam je visoka linija sa Zupcem koji teže brani pick and roll, a oni su pogađali sve živo. Možda zamjerka na te rotacije u utakmici, jer je nedostajalo svježine, ali lako je sada pričati“.

Kažete rotacije, je li onda Sesar trebao prije dati priliku, recimo, Brankoviću koji se svidio u ogledu protiv Slovenije ili Nakiću koji također igra sasvim korektno, pa bi za finiš više svježine imala trojica najboljih – Zubac, Šarić i Hezonja? Potonji dvojac je igrao preko 33, odnosno 36 minuta protiv Novozelanđana...

„Velim, lako je sada biti pametan, ali na kraju se igra na igrače koji su najbolji i koji imaju najviše hrabrosti preuzeti odgovornost, a to su ti nabrojani igrači. Vjerojatno ih je i držao toliko jer je mislio da će ranije prelomiti s njima“.

Protiv Novog Zelanda je impuls s klupe dao tek Dario Drežnjak s deset poena, tko bi mogao dati još ruke na ovakvom turniru na kojem se igra u zgusnutom rasporedu?

„Svi kojima je Sesar dao povjerenje su, barem po mojem sudu, odgovorili na to povjerenje u nekom obujmu i u skladu sa svojim mogućnostima. Pa ne mogu sada oni igrati ne znam što, ako nemaju potrebnu kvalitetu za više od toga. Imamo dobar support s klupe, dobru osovinu igre, uspostavljen je napadački balans i sve je naštimano kako spada. Idealno bi bilo da su tu, recimo, Matković ili Šamanić koji bi ti dali drugu dimenziju obrane, dinamiku igre, ali imamo to što imamo i teško je sada tu postaviti nešto bolje i pametnije“.

Na koncu to je na Sesaru, da vidi može li se što pametnije... Kako vam se čini igra pod njegovim ravnanjem?

„Pragmatičan je trener, nema tu nekih pokušaja koji bi, onako, na papiru izgledali dobro, ali se ne mogu provesti u praksi. I prošle godine i ove, momčad mu ima glavu i rep, zna se tko što radi, uloge su jasno dodijeljene i prihvaćene od igrača, što je i najbitnije. Radi dobar posao“.

Dario Šarić kapetan je ove selekcije i protiv Slovenije je bio naprosto briljantan, zaokruživši partiju triple-double učinkom. Protiv Novog Zelanda je također bio dobar, ali osjetno je pao u završnici utakmice. Poznajete ga, trenirali ste ga u Ciboni, u njeno posljednje zlatno doba, kada se osvojila ABA liga 2014. godine... Da li sada gledamo Šarića na tragu svoje najbolje košarke u karijeri?

„On ima liderske karakteristike. Pobjednik je. On se, ozljedom Bogdanovića, po rejtingu promovirao u prvog igrača i zbog toga sada bolje funkcionira. Mora osjetiti da je lider koji nosi momčad, da je najbitniji i on uživa u toj ulozi. Čini druge boljima, zabija i sada je to košarka za najveće domete. Talent nikada nije bio upitan, upitna je bila jedino njegova uloga. Otkako je Sesar izbornik, on opet liči na onog starog Darija iz rane NBA karijere ili posljednjih godina u Ciboni, kao i u Efesu“.

Kako vidite šanse reprezentacije do kraja turnira? Možemo li biti optimisti?

„Možemo itekako. Od Istanbula, preko ovog pripremnog turnira u Opatiji igramo stvarno dobru košarku. U Pireju smo odigrali jednu utakmicu jako dobro, protiv renomiranog protivnika i to nam daje razlog za optimizam. Siguran sam da u nama ima još kvalitetnih utakmica i da ova momčad zna što može napraviti na terenu“.