Finale prije finala: Do sada savršeni šampion ili francuski svemirac i njegova vojska?

Aktualni je prvak do sada savršen. Pomeli su i Sunse i Lakerse, ali brojke su te koje zapravo najviše šokiraju. Samo jedna od utakmica Thundera odlučena je razlikom od pet ili manje poena. Bila je to pobjeda od 115-110 u četvrtoj utakmici kojom su zaključili seriju protiv LeBrona Jamesa i Lakersa. Shai Gilgeous-Alexander, novi stari MVP, odigrao je dobru seriju, ali priča konferencijskog polufinala bila je igra jednog igrača koji je prosječnom gledatelju više na margini. Ajay Mitchell uskočio je u tenisice ozlijeđenog Jalena Williamsa i odradio sjajan posao. Zabijao je 22,5 poena i šutirao preko 55 posto sveukupno u seriji. On je još jedan pokazatelj kako Daigneault može računati na možda još i širu momčad nego prošle sezone.

Lakersi, koliko god su LeBron i JJ Redick bili ingeniozni, nisu imali rješenje za dubinu protivničke klupe. Thunder je imao planove A, B, C… Kada Isaiahu Joeu nije išlo, Jared McCain je pokazivao što su Sixersi izgubili. Kada je SGA trebao predah, Mitchell je briljirao. Holmgren je promašio tek jedan šut iz reketa cijelo doigravanje. Sve je išlo na njihov mlin. Nekih faktora ni sam Daigneault nije bio svjestan te je dobio kako mnoge odgovore, tako i neka nova pitanja. Primjerice, ‘Playoff Ajay’ je sjajno rješenje a dubinu, ali vraća se Jalen Williams, koji je, bez uvrede ikome, druga violina momčadi i trebat će to dekorirani stručnjak razriješiti.

Thunder je košarkaški stroj izgrađen na prilagodljivosti. SGA je udvajan čitavu seriju, ali je i tako isporučio 24,5 poena, ali uz 15 prodanih lopti. Momčadska je košarka preuzela, a sustav izgrađen na Luki Dončiću koji je izostao nije imao šanse protiv cijelog kolektiva.

Jednostavno rečeno, Thunder je protiv Lakersa zabio kako je god htio. Unatoč ranije spomenutoj čvrstoj obrani s naglaskom prema MVP-u, OKC je i dalje postizao 125,4 poena na 100 posjeda. Konteksta radi, Denver Nuggetsi vodili su u NBA ligi u regularnom dijelu sezone sa 121,2 poena na 100 posjeda. Oklahoma City znao je obrambene mane LA-a i maksimalno ih iskoristio. To nije nešto što će moći u finalu Zapada.

OKC ima ogled sa svojim kriptonitom, San Antonio Spursima. U pet utakmica regularnog dijela sezone, Spursi su četiri puta pobijedili Thunder. Što je još impresivnije, tri od tih pobjeda bile su dvoznamenkastom razlikom. San Antonio, koji se plasirao u finale Zapadne konferencije prvi put od 2017. godine, slavio je u polufinalu NBA Kupa, razbio ih s 20 poena razlike 23. prosinca, a zatim pobijedio Thunder s 15 razlike u Oklahoma Cityju dva dana kasnije i pokazao kako oni mogu biti ti koji će zaustaviti imperiju od povratka u veliko finale.

Francusko čudo i najbolji obrambeni igrač lige, Victor Wembanyama, je igrač prvog plana, ali cijela jezgra nije za zanemariti. Uz njega, Mitch Johnson računa na Stephona Castlea, Devina Vassella, Juliana Champagnieja, Dylana Harpera i najboljeg šestog igrača NBA lige Keldona Johnsona. Spursi imaju samo jednog startera, De'Aarona Foxa, koji je igrao u utakmicu doigravanja prije povratka San Antonija u proljetnu borbu za trofej.

Sličan profil backcourta imaju obje momčadi. Castle je bio druga zvijezda koja je momčadi trebala, dok su Fox i Harper uspjeli osigurati dovoljno poena u tranziciji da održe momčad na površini. Wembanyama je odradio ono što se od njega očekuje, osim lakta Nazu Reidu, koji mu nikako nije na čast. Obranu je bespredmetno i spominjati. Taj 224 centimetra visoki (krilni) centar natjerao je Minnesotu na promjenu koncepcije igre, a primarno se misli na sunarodnjaka Goberta, koji nije imao u prosjeku ni sedam poena. Bio je teror u obrani, gurajući Wolvese dalje od obruča i forsirajući teške šuteve, a nisu ni Edwards ni McDaniels, ma koliko sjajni bili, u tome briljirali.

Na taj će se stil igre osloniti i protiv OKC-a. Budimo realni, Gobert je puno bolji igrač od Hartsteina i iz te će im perspektive biti lakše. Uspiju li natjerati SGA-a i Mitchella na brze šuteve koji nisu iskreirani, mogu zadržati korak za prvakom. Nešto na što ne mogu utjecati je ‘mikrovalna’ s klupe, jer širina omogućuje Daigneaultu rotirati u slučaju da nešto ne ide kako spada. Momčad je protiv Lakersa bila najveća uzdanica, a tako bi trebalo biti i protiv San Antonija. Thunder neće paničariti. Razumjet će kako ih se brani, dijagnosticirati tko je u formi i ili povećati vodstvo ili ostati staloženi dok ne pogode pobjedničku formulu.

Kirby Lee-Imagn Images

Ono s čim se OKC nije susreo do sada je zaštita reketa, nešto što Sunsi i, pogotovo, Lakersi apsolutno nisu imali. Nadamo se da će to umanjiti mogućnost festivala slobodnih bacanja, jer je duel ove dvije momčadi ipak nešto što se gotovo čitavu sezonu iščekuje. Wembanyama se pokazao toliko dobrim sa svojim pozicioniranjem i komunikacijom da su bekovi i krila bili slobodni braniti agresivno bez straha da će upasti u probleme.

Ovi mladi Spursi spremni su za najveću pozornicu. Postojala su razumna pitanja o tome moraju li klinci dobiti po prstima prije uspjeha, kao što je to bio slučaj s brojnim mladim zvijezdama prije njih (Durant, LeBron, Harden, Giannis…). Umjesto toga,oni su ti koji ‘tuku’. Pobjednički gen Spursa nije ni u najmračnijim trenucima nestao i zasigurno nisu bez šansi u ogledu koji je s pravom nazvan finalem prije finala.