Put do naslova vodi preko Oklahome: Ima li OKC pravog konkurenta na Zapadu?

U jednom trenutku sezone, tamo negdje između siječnja i veljače, osnovni dio NBA sezone se pretvara u predugu uvertiru – poput kakvog niskobudžetnog filma kojeg bez previše ustezanja možete premotati do raspleta, znajući kako zaplet ionako nije bio vrijedan vašeg vremena. Sada smo, konačno, stigli do onog što valja pogledati. Sada se brišu sve sitne nelogičnosti iz listopada, zaboravljaju back to back večeri u Washingtonu i čudni porazi od momčadi u fazi rekonstrukcije.

A Zapadna konferencija u čitavoj priči, djeluje poput kakvog geta, u kojem svaki kvart misli da ima pravo na vlast. Nju, još uvijek, drži Oklahoma, a hoće li ju netko na tom putu zbaciti s trona, doznat ćemo u narednim tjednima. Uostalom, uvriježeno je mišljenje da tkogod iziđe 'živ' sa Divljeg Zapada, šapu je već stavio na trofej Larryja O'Briena. U nastavku teksta donosimo po tri razloga koji bi mogli presuditi u korist tri prva favorita Zapada, Oklahome, San Antonija i Denvera.

Oklahoma City Thunder

Domaći parket

Put do NBA naslova, kao i protekle sezone, vodi preko Oklahoma City Thundera. Bilo je to jasno već u ranom dijelu sezone, a nakon što su najboljim omjerom lige od 68-14 osigurali prednost domaćeg parketa, jasno je i na izdisaju osnovnog dijela. U aktualnoj kampanji, OKC-ovoj nadmoći najviše je prijetio pomalo neočekivani izazivač, San Antonio. Spursi su od pet međusobnih utakmica dobili čak četiri i jedina su momčad koja ima pozitivan omjer protiv branitelja naslova. Gledajući iz tog ugla, onda je prednost domaćeg terena u potencijalnom finalu Zapadne konferencije još i važnija. Ako će se dvije najbolje momčadi Zapada sresti u finalu, a postavke biti slične ovima iz osnovnog dijela, onda bi serija mogla otići do samog kraja. Moguća sedma utakmica bi se onda igrala u Oklahomi. Što je, složit ćemo se, ozbiljna prednost.

Alonzo Adams-Imagn Images

MVP Shai

Jako puno, čak i više no što je to uobičajeno, bilo je ove godine polemika oko toga kome bi trebalo dodijeliti etiketu najkorisnijeg igrača sezone. Posljednjih je dana aktualna tema oko obaveznih 65 odigranih utakmica koje kandidati moraju odigrati u osnovnom dijelu, da bi uopće ušli u razmatranje. Posebice nakon što su Cade Cunningham (kolabirano plućno krilo) i Luka Dončić (ozljeda zadnje lože), izgubili uvjete da budu među kandidatima. No to, osim za popunjavanje javnog etera, na koncu nije ni bitno. Jer ionako su tek trojica među najužim kandidatima: Nikola Jokić, Victor Wembanyama i Shai Gilgeous-Alexander. Sva trojica imaju legitimne argumente za osvajanje titule, ali u slučaju Oklahome i njezinih šansi za uzimanjem naslova, to nije presudno. Čak i da ne obrani MVP naslov, iako igra na razini kao i protekle sezone, niti Shaiju ni OKC-u to neće biti tragedija. Oklahomi je dovoljno za znati da u svojim redovima ima ponajboljeg igrača lige, koji zna navigirati momčad do naslova.

Jayne Kamin-Oncea-Imagn Images

Širina rostera

„Kada imate široku klupu, to je nekada najbolja stvar. Imamo jako puno igrača i svi su spremni napraviti štogod je potrebno momčadi. Uzmite za primjer samo prošlosezonsko doigravanje“, naglašava strateg OKC-a, Mark Daigneault.

Najveća snaga ove momčadi je upravo – širina. Ajay Mitchell, Isaiah Joe, Alex Caruso, Aaron Wiggins, Jaylin Williams, Cason Wallace, Kenrich Williams i Jared McCain, značajno doprinose igri. Primjerice, OKC je sredinom sezone doveo McCaina iz Sixersa, a ovaj je od dolaska na prosjeku od 10,4 poena za 18 minuta igre. Od svih igrača koji su zabilježili minutažu u posljednjih 30 utakmica, 13 igrača je imalo prosjek od barem 15 minuta igre, a desetorica su zabilježila barem osam poena u prosjeku. Takav luksuz ima malotko u ligi...

Vasquez-Imagn Images

San Antonio Spurs

Victor Wembanyama

Francusko košarkaško 'čudo prirode', Victor Wembanyama, je za 29 minuta provedenih na parketu ove sezone zabijao 25 poena, grabio 11,5 skokova, dijelio 3,1 asist i lupao 3,1 blokadu po susretu. Wemby je igrač oko kojeg se vrti čitava igra San Antonija, on je fokalna napadačka točka i temeljni obrambeni stup. Na njemu će biti najveća pažnja suparničkih obrana, a zbog njegovih dimenzija, treneri mijenjaju napadačke sheme i mozgaju kako zaobići 'rampu' pod košem Spursa. Stoga i ne čudi da je Francuz jedan od glavnih kandidata za MVP-a. Ako on bude na razini na kojoj se očekuje, onda Spursi mogu daleko. Jedino što može brinuti navijačku bazu teksaške momčadi je zdravstveno stanje najboljeg igrača. Odnosno, hoće li trener, Mitch Johnson, riskirati i odbaciti limitiranu minutažu (nešto ispod 30 minuta) svom najboljem igraču i ako neće, kako će se Spursi nositi u minutama kada on ne bude na parketu.

Scott Wachter-Imagn Images

Mladost

Šampionske momčadi, u pravilu, trebaju barem jednog superstara, a Spursi ga imaju u Wembanyami. No, iako im nedostaje dodatne 'zvjezdane moći', Spursi su daleko od one-man benda.

Bek De'Aaron Fox je ove sezone na 18,9 poena, 6,3 asista, 3,8 skoka, drugi bek, Stephon Castle (najbolji rookie sezone 2024./2025.), upisuje 16,5 poena, pet skokova i 7,1 asist.

Devin Vassell je na 14,1 poenu, Keldon Johnson na 13 poena, Dylan Harper na 11,5 poena,... shvatili ste poantu. Još je impresivnije što se mahom radi o mladim igračima, Wembanyama ima 22 godine, Fox 28, Castle 21, Vassell 25, Johnson 26, Harper 20. Da, nedostaje im iskustva, naročito u playoff situacijama, ali nedostajalo ga je i Oklahomi prošle sezone, a znamo kako je to završilo. Spursi možda nemaju toliko širine kao OKC, ali su jednako mladi i jednako gladni...

Sergio Estrada-Imagn Images

Pozitivna iskustva s Oklahomom

„Tijelo ostvaruje ono u što um vjeruje“, mantra iz self-help literature po kojoj Spursi, u slučaju serije s Oklahomom moraju živjeti. Već spomenuti pozitivan omjer protiv prvaka (4-1), daje naslutiti da su Spursi izrazito nepovoljan match-up za Oklahomu. Ove četiri pobjede zorno dokazuju da se protiv Spursa, prvacima ruke malo 'skrate', akcije uspore, a efikasnost padne. U jednadžbu treba ubaciti i možebitnu psihološku prednost Spursa koji su u tim ogledima u osnovnom dijelu sezone sazidali vjeru u sebe i sada jašu na valu tog samopouzdanja. Hoće li to biti dovoljno za pobjedu nad Oklahomom, doznat ćemo u periodu pred nama, no da se Spursi imaju za nešto uhvatiti, bome imaju. U utakmicama koje bi mogle biti tijesne, to bi mogla biti odlučujuća prednost.

Scott Wachter-Imagn Images

Denver Nuggets

Nikola Jokić

Čudno je natipkati da je Nikoli Jokiću već 31 godina i usprkos tome što još uvijek djeluje kao najbolji košarkaš današnjice, sat neumoljivo otkucava – koliko će srpski genijalac još biti u svom naponu snage? Što se ove sezone tiče, to nije upitno. Jokić je već drugu sezonu na triple-double prosjeku, ove postiže 27,7 poena, uz 12,9 skokova (najviše u karijeri) i 10,7 asistencija (najviše u karijeri). S njim u punoj snazi i na ovakvom igračkom nivou, Nuggetsi mogu protiv svakoga. Pa čak i protiv OKC-a. Jokićevu igru je praktički nemoguće zaustaviti, a znamo kako je to završilo 2023. kada je bio zdrav i motiviran. Uprava Denvera zna da Jokić ima još nekolicinu ovakvih sezona pred sobom, znaju to dobro i njegovi suigrači, a na račun toga bi se Nuggetsi još jednom mogli skupiti oko svog najboljeg igrača i pomoći mu da ih odvede do kraja.

Christopher Hanewinckel-Imagn Images

Zdravstveni karton

U sezoni Denvera neobično je što najgori dio nije bio onaj kad se ozlijedio Jokić, već kada je zbog ozljede otpao Aaron Gordon. Da se razumijemo, Jokić je uvjerljivo najbolji igrač ovog sastava, ali nešto ozbiljno nedostaje kada nema Gordona na parketu. Sada je Gordon zdrav, zdrav je Jokić, a zdrav je i Jamal Murray koji igra sezonu karijere. Kanađanin je na prosjeku od 25,4 poena, 4,4 skoka i 7,1 asista, što su mu najbolje NBA brojke, a kada je trojac zdrav, onda nitko ne želi vidjeti Nuggetse s druge strane parketa. Šanse Nuggetsa će uvelike ovisiti o izdanju spomenutih vedeta, jer Denver, istini za volju, nema nešto naročito široku klupu i igrače koji bi mogli uskočiti u glavnu rolu. Jokiću, Murrayu i Gordonu ne gine velika minutaža, a što sa sobom nosi i veći rizik. No, ako žele napraviti nešto veliko, Nuggetsi, zapravo, i nemaju drugog izbora.

Ron Chenoy-Imagn Images

Iskustvo

Da, Denver Nuggetsi imaju valjda najteži mogući put do finala. I za to su si sami 'krivi'. Da su u posljednjoj utakmici osnovnog dijela izgubili od Spursa, pali bi na četvrto mjesto i išli bi u prvoj rundi doigravanja na Houston koji djeluje kao puno povoljniji match-up od Minnesote i Anthonyja Edwardsa. Iako su igrali bez svojih najboljih igrača, Nuggetsi su svejedno dobili pa sada moraju na Wolvese, pa nakon njih im vjerojatno slijede Spursi. Da je riječ o nekoj drugoj momčadi, vjerojatno bi joj se osjetno manje vjerovalo nego što se vjeruje Jokićevim Nuggetsima. A jedna od razloga jest i taj što su im glavni igrači, Jokić, Murray i Gordon, prošli sve što se mora proći u ovoj ligi i ako netko zna kako se nositi s ovakvim paklenim rasporedom onda su to Denverovi veterani.

Ron Chenoy-Imagn Images